Nakon objave teksta o razlozima neuvrštavanja pulske Arene na listu UNESCO-a, točnije povlačenja kandidature i to dvaput u svega nekoliko godina, javilo se s objašnjenjem resorno Ministarstvo kulture. Iz cijelog odgovora razvidna je jedna poražavajuća činjenica - da pulska Arena baš i nije nešto posebno u svjetskim razmjerima.
"Arena je kandidirana za uvrštenje na Popis svjetske baštine 1996. godine. ICOMOS kao stručno-savjetodavno tijelo UNESCO-a ocijenio je tada da je amfiteatar u Puli izuzetan i dobro očuvan primjer velike rimske javne građevine te da je ukupna razina autentičnosti nepobitna, odnosno da je, usprkos zahvatima u 19. i početkom 20. stoljeća koji nisu izvedeni u skladu s današnjim konzervatorskim načelima, najveći dio cjelokupne strukture izvorne rimske izrade", kažu u svom odgovoru nadležni iz Ministarstva kulture, a potpisuje glasnogovornica Marija Šiško.
Isto tako, kažu nadležni, ICOMOS je ustvrdio visoku razinu očuvanosti i cjelovitosti pulskog amfiteatra.
"No, ICOMOS se ipak suzdržao od konačne ocjene te je preporučio da se odlučivanje o uvrštenju na Popis svjetske baštine odgodi dok se ne dovrši izrada komparativne studije rimskih amfiteatara", kažu iz ministarstva.
Pulske znamenitosti
Stoga je kandidatura i ponovljena 1999. godine pod nazivom "Antička Pula s amfiteatrom". Ovaj je put uključila, osim amfiteatra, i ostale dijelove antičke baštine Pule - Augustov hram, Slavoluk Sergijevaca, Dvojna vrata, Malo rimsko kazalište i druge te ranokršćanske crkve iz 4. i 5. stoljeća.
"U međuvremenu je ICOMOS izradio komparativnu studiju nekoliko amfiteatara i kazališta već upisanih na Popis svjetske baštine i smatra da pulski amfiteatar ne zadovoljava kriterije izuzetne univerzalne vrijednosti! Stoga je predložio da se kandidirano kulturno dobro ne uvrsti na popis. Suočena s takvom preporukom ICOMOS-a, koja uvelike utječe na konačnu odluku UNESCO-ovog Odbora za svjetsku baštinu, Republika Hrvatska je povukla kandidaturu, čime je sačuvala mogućnost kasnijeg pokušaja kandidiranja istog kulturnog dobra, a koje ne bi bilo moguće u slučaju nepovlačenja kandidature i negativne odluke Odbora", kažu iz Ministarstva.
Napominju i da je 1996. godine, kada je prvi put kandidirana Pula, Hrvatska uspješno kandidirala Episkopalni kompleks Eufrazijeve bazilike u Poreču i Povijesni grad Trogir koji su u konačnici i uvršteni na popis, a nakon njih i Katedralu sv. Jakova u Šibeniku (1999.) te Starogradsko polje na Hvaru (2008.). (Sandra ZRINIĆ TERLEVIĆ)