VELIKI PROJEKT
MEĐUNARODNI JAVNI NATJEČAJ: Koje su pulske zone zanimljive za ulaganja? Plan je da dijelovi grada potpuno promijene lice, po uzoru na London, Kopenhagen, Atenu...
Koje su pulske zone zanimljive za brownfield ulaganja, odnosno kakvi bi se projekti i sadržaji mogli razviti oživljavanjem napuštenih i zapuštenih gradskih objekata i lokacija? To su neka od ključnih pitanja na koja bi odgovore u narednih nekoliko mjeseci trebali dobiti od tima vrhunskih europskih konzultanata i stručnjaka iz raznih područja koji će biti sastavljen nakon međunarodnog javnog natječaja koji je s tim ciljem ovog ljeta proveo EBRD.
Pulska gradska uprava, kako je stajalo u njemu, definirala je okvirnu viziju razvoja, kao i mogućnosti povezane s uspješnim razvojem pojedinih ključnih mjesta u gradu i njegovoj blizini. Daljnja analiza nužna je kako bi se utvrdio optimalan put za razvoj pojedinog područja, uzimajući u obzir jedinstvene karakteristike svakog od njih. To uključuje i trenutne, odnosno očekivane tržišne uvjete, te javni interes koji može, ali i ne mora biti prisutan. Kad je Pula u pitanju, zemljovid grada poput leopardove kože posut je zonama i objektima iz bliske ili daljnje vojno-industrijske povijesti koji su već dulje vremena napušteni i propadaju, te su izuzetno zanimljive za brownfield investicije koje će ih ponovno oživjeti, odnosno staviti u funkciju razvoja novih sadržaja i ekonomskog razvoja grada. To se prije svega odnosi na nekadašnje vojarne i vojne objekte koje su sad već više desetljeća bez vojske i izvan funkcije, te su bez ikakvih konkretnih planova vezanih uz njihovu budućnost osuđeni na devastaciju i propadanje.
Hidrobaza, Muzil ili Vallelunga neki su primjeri nekadašnjih vojnih zona na vrlo atraktivnim lokacijama koje su prepuštene propadanju i zubu vremena, no neiskorišteni i zapušteni bivši vojni objekti i zone nalaze se u raznim dijelovima grada. Neki od tih objekata u prošlosti su već prenamijenjeni, pa su tako dobri primjeri brownfield investicija u Puli primjerice prenamjena dijela nekadašnje vojarne Vladimir Gortan i korištenje postojeće infrastrukture za izgradnju novog kolodvora i uređenje poslovno-trgovačke zone ili uređenje studentskog centra na lokaciji i u dijelu napuštenih objekata u kojima su do prije nekoliko godina bili smješteni neki od odjela pulske Opće bolnice. Na istoj lokaciji, u napuštenim bolničkim zgradama, uređen je prije desetak godina moderni Centar za istraživanje materijala Istarske županije - Metris, a na potencijalno novi život čekaju još mnoga napuštena i zaboravljena gradska zdanja.
Puno je primjera uspješnih projekata urbane regeneracije u brojnim europskim zemljama, a jedan od najboljih svakako je uređenje novog urbanog kvarta Kings Cross u središtu Londona. Ta lokacija je u prošlosti bila mjesto na kojem su se dodirivali cestovni, riječni i željeznički promet, što je snažno oblikovalo njezinu povijest. Nakon što se prometno čvorište premjestilo započelo je propadanje kvarta koji su u drugoj polovici prošlog stoljeća obilježili porast kriminala, nezaposlenosti i izrazito nekvalitetno okruženje. Urbana regeneracija nekadašnje crvene gradske četvrti započeta je prije više od dva desetljeća i u potpunosti je izmijenila lice i naličje tog dijela grada. Radi se o odličnom primjeru kvalitetno planiranog i vođenog partnerstva privatnog sektora kroz koji je viktorijanska infrastruktura oplemenjena modernim urbanim sadržajima. Industrijska pustoš koja se protezala na 67 hektara pretvorena je u novi i atraktivni dio grada s domovima, trgovinama, uredima, galerijama, barovima, restoranima, školama, pa čak i sveučilištem.
Još jedan fascinantan primjer urbane obnove kod koje je razvojna korporacija u javnom vlasništvu osiguravala zemljište za razne velike projekte po čitavom gradu, te tako povećavala sredstva za ulaganja u lokalnu infrastrukturu nalazi se u Kopenhagenu. Najveći projekt urbane obnove u Europi, a vjerojatno i čitavom svijetu, jest projekt Hellenicon koji se realizira u Ateni. Radi se o prostoru ukupne površine 600 hektara, odnosno, usporedbe radi, prostoru koji bi zauzelo oko 800 nogometnih igrališta. Realizira se na zemljištu koje je prethodno bilo namijenjeno bivšoj atenskoj zračnoj luci i nekim olimpijskim objektima i koje je preneseno na kompaniju Lamda Development pod strogim uvjetima kako i u kojem vremenu će se razvijati. Trećina prostora bit će namijenjena uređenju novog gradskog parku, a EBRD je u ovom projektu investirao kapital u prvu fazu razvoja. Zanimljiv je i projekt urbane regeneracije nekadašnjeg brodogradilišta Porto Franco u estonskom Tallinu koji je krenuo u realizaciju i u kojem isto tako sudjeluje EBRD. Tamo će 190 milijuna Eura biti uloženo u preuređenje starih zdanja u multifunkcionalni objekt koji će se prostirati na 150 tisuća četvornih metara prostora s podzemnim parkiralištem i pet nadzemnih razina za smještaj trgovačkog centra, uredskog centra i hotela.
Mnoštvo je sličnih projekata oživljavanja postojeće infrastrukture u kojima EBRD sudjeluje u zemljama srednje i istočne Europe, među ostalim i u Hrvatskoj primjerice kroz projekt Split United, koji predviđa stavljanja istočne obale i željezničke postaje Kopilice u funkciju urbanog razvoja Splita. Zajednički nazivnik svim tim projektima je svojevrsna zelena komponenta budući da se oživljavanjem postojećih zapuštenih urbanih cjelina želi potaknuti razvoj gradova uz maksimalno korištenje postojećih prostornih potencijala. Naime, jedan od izazova koji su u EBRD-u postavili pred sebe i kroz projekt zelenih gradova jest odgovor na velike klimatske promjene koje se događaju i koje se sve više odražavaju na kvalitetu života u mnogim gradovima. Stoga u EBRD-u drže da gradovi koji imaju stabilan broj stanovnika nemaju razloga i potrebe širiti se i pomicati svoje granice, osim ako nemaju preveliku gustoću naseljenosti, za što na području istočne i centralne Europe postoji svega nekoliko slučajeva. Ako se krene u bespotrebno i nekontrolirano širenje urbanog područja, vrlo je izvjesno da će u budućnosti njegovi stanovnici imati problema vezanih uz održivi okoliš. Zbog toga je prvi izazov i fokus projekata koje podržava EBRD na oživljavanju i ponovnom stavljanju u funkciju već izgrađenih područja s urbanom infrastrukturom koja se može staviti u funkciju i koristiti. S druge strane radi se o projektima koji su često kompliciraniji za realizaciju od greenfield investicija zato što se radi o povijesnim građevinama i područjima za koja zajednica vrlo često ima snažno mišljenje i stavove o tome kakva bi trebala biti njihova namjena.
No, kvalitetni projekti svima su u interesu, te stoga u EBRD-u vide priliku da pomognu gradonačelnicima i gradskim upravama, ali i središnjoj vlasti, da razviju upravo takve, kvalitetne i održive modele ponovnog stavljanja u funkciju napuštenih i zapuštenih objekata i područja, odnosno da razrade plan koji bi razvio njihove potencijale. Baš kao i u brojnim europskim gradovima koji su kroz taj proces uspješno prošli u fokusu projekata urbane obnove mogu se naći gradske zone s napuštenim i zapuštenim objektima iz povijesne baštine, velike investicije u prometnu infrastrukturu, projekti koji se realiziraju na demilitariziranom području i slično. U EBRD smatraju kako Hrvatska u tim područjima ima sjajnog razvojnog potencijala, tim više što je najveći dio potencijalnih lokacija u javnom vlasništvu, odnosno vlasnici su im država ili jedinice lokalne samouprave na području kojih se nalaze. Ni jedna druga zemlja Europske unije nema tolike površine zemljišta u javnom vlasništvu.
U slučaju Pule taj potencijal zasad je samo nešto što stoji čvrsto zaključano u sefu i od čega koristi zasad nema nitko, ni građani, ni grad, ni ekonomija. Iskoračiti iz tog limba često omeđenog povijesnim sjećanjem, emocijama i predrasudama nije nimalo laka zadaća, te će stoga biti vrlo zanimljivo čuti ideje, prijedloge i viziju vrhunskih stručnjaka izvana koji neće biti sputani takvim lokalnim perspektivama. Izvjesno je da će se, bez obzira na to, oko vizije razvoja pojedinih gradskih lokacija i ubuduće nastaviti lomiti koplja, ali ima i potencijalno kvalitetnih brownfield investicija u Puli oko kojih ne bi trebalo biti velikog spora.
Jedna od izuzetno zanimljivih lokacija za investiciju koja će postojećem objektu i zoni dati novu namjenu svakako je i nekadašnja Mornarička bolnica na Verudi. U nju su od 2000. godine bili smješteni pojedini odjeli Opće bolnice, međutim izgradnjom nove bolničke zgrade u drugom dijelu grada, ona je početkom ove godine ispražnjena. Zgrada izgrađena 1861. godine vrlo brzo bi mogla postati meta vandala, što joj se uostalom, ne tako davno, jednom već i dogodilo nakon što je Pulu napustila jugovojska koja je bolnicu dotad koristila. Novu devastaciju trebali bi spriječiti već otprije postojeći planovi da se, nakon svih funkcija koje je imao u prošlosti nekadašnji Marinespital, u budućnosti pretvori u moderan sveučilišno-znanstveni kompleks koji će biti budući epicentar studentskog života grada. Dio zgrade, površine 18 tisuća kvadrata Istarska županija je još 2017. godine dodijelila na korištenje Sveučilištu Jurja Dobrile za narednih 50 godina. Planovi Sveučilišta su ambiciozni i predviđaju temeljitu prenamjenu tog prostora s uređenjem novih učionica, moderno opremljenih kabineta, konferencijske sale, multifunkcionalne sale, sportske dvorane i drugih sadržaja što je upravo ona vrsta projekta koju u svojem fokusu ima i EBRD.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
