ISKUSTVO TEŠKOG RONIOCA

KLAUDIO POČEKO, ČOVJEK KOJI JE POD VODOM GRADIO ULJANIKOVE BRODOVE Berge Istra je bio tako velik brod da je zaklonio sunce. Znao sam da je tu jer sam stojeći na dnu mora mogao ispružiti ruku i dotaknuti ga

| Autor: M. PAVLOVIĆ
(D. ŠTIFANIĆ)

(D. ŠTIFANIĆ)


 Berge Istra je bio ogroman brod i potpuno je zaklonio svjetlo pa smo puno toga morali raditi oslanjajući se na opip. Hodao sam po dnu u tom mrklom mraku i brod iznad sebe pratio rukom. Kad je bio postavljen tunel ispod broda, u njega je ušlo pedesetak varioca koji su istovremeno varili i nakon otprilike dva tjedna Berge Istra je bio spojen, priča Klaudio Počeko

"Kako je bilo biti pod morem i delati oko tih ogromnih brodova? Napro škuro, a ponekad i jako opasno. Stajao sam na dnu sa osamdesetak kila razne opreme na sebi, a iznad glave mi je plutalo tisuće i tisuće tona čelika. Brod je bio tako velik da je zaklonio sunce i svo svitlo koje bi moglo doći izvana, ali bio je tu, znao sam jer sam stojeći na dnu mogao ispružiti ruku i dotaknuti ga." Gotovo pola stoljeća prošlo je od tih dana, no Klaudio Počeko još se uvijek živo sjeća gradnje čuvenog i tragičnog OBO carriera Berge Istra, jedne od prvih gradnji u kojoj je sudjelovao nakon što je nešto ranije u pulsko brodogradilište stigao kao educirani i osposobljeni teški ronilac. Klaudio je nedavno napunio sedamdesetu i rado se uz slike, stare novinske članke i čakulu uz ognjište prisjeća te, ali i mnogih drugih zanimljivih i uzbudljivih događaja i priča vezanih uz more i prije svega uz brodogradilište.

- Krenuo sam s ronjenjem 1970. tijekom služenja vojnog roka, a kako sam bio uporan i dobar u tome, uspio sam u pet mjeseci tečaja dobro svladati gradivo i položiti ispit i za lakog i za teškog ronioca. Nakon skidanja uniforme, imao sam puno planova, ali u Uljaniku su nekako čuli za mene, a kako im je trebao četvrti u njihovom timu teških ronioca, počeli su me nagovarati i na kraju nagovorili da se zaposlim u brodogradilištu. U Uljaniku su me dočekali Bellary, Barauni i Bailadila, tri „mamut“ brodova koji su se u to vrijeme gradili za Indiju, prisjeća se tih početaka naš sugovornik.

Radilo se o brodovima za zemno ulje i rudu, od kojih je Bellary bio prvi brod u Hrvatskoj izgrađen iz dva dijela, koji su nakon porinuća spojeni u moru. Takva gradnja doživjela je vrhunac dvije godine kasnije početkom gradnje serije brodova za norveškog brodara Sig. Bergesena, od kojih je zbog mnogo razloga, pa i zbog svoje tragične sudbine, spomenuta Berge Istra ostala najdublje urezana u kolektivno sjećanje. Uljanikov podvodni tim koji je radio na tim, ali i svim ostalim brodovima, objašnjava nam Klaudio Počeko, sastojao se uvijek od četiri teška ronioca. Premda formalno najobučeniji, on je u tom timu bio daleko najmlađi, a kako se stare i iskusne kuke koje je zatekao u brodogradilištu nisu baš pretrgle kako bi svoja znanja prenijele klincu koji je tek stigao u brodogradilište, svoja je iskustva u novom poslu morao stjecati kako je najbolje znao. Malo je to, kaže, bilo špijunirajući što i kako oni to rade, a malo se moralo kroz rad pod morem samostalno i ubrzano stjecati vlastita iskustva.

- Nama je u to vrijeme navoz bio bog i batina. Tu smo morali pod morem oprati sve, a ispod brodova u moru je bilo svega; manereta, pijeska i škovaca koliko češ. Krma broda je uvijek stršala iznad mora i onda kako su ljudi delali gori, tako je doli bilo svega. Od vatrogasaca bismo dobili jednu pumpu, šmrk i sa sedam atmosfera pritiska smo prali pod vodom, a ta snažna pumpa pod morem bi praktički sve pomela. Pod morem su bile označene točke gdje saonik mora pasti, a on se onda za svako pojedinačno porinuće postavljao i nakon njega skidao da bi duže trajao i da ne bi istrulio pod morem. Njega smo pod morem klinovima pakovali da bude u ravnini i ne propada, a postavljali smo i blokove od 40 tona koji su prilikom porinuća kočili brod. Naravno, za svaki su slučaj brodovi imali i rezervna sidra na pramcu u slučaju da nešto pukne i da brodovi nakon porinuća ne završe na obali. Naš posao nakon porinuća bio je i podvodno rezanje viškova pod brodom, a nakon što bi on otplovio, vraćali smo se na navoz i na novu gradnju“, nabrajajući poslove koje je svakodnevno obavljao pod morem dočarava nam Kladio Počeko dnevnu rutinu teških Uljanikovih ronioca tih ranih sedamdesetih godina.

 

OPŠIRNIJE U TISKANOM I GLAS ISTRE PDF ONLINE IZDANJU

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter