Ono što je Ljupče Boškoski proživio u svojih nepunih 60 godina, i više je nego dovoljno za snimanje filma u čiji se scenarij mimo njegovog života ne bi trebalo ubacivati ništa drugo. Između ostalog, Boškoski je dva puta nevin završio u zatvoru, jednom u Haagu, jednom u svojoj Makedoniji. U Haagu je, između ostalog, bio u kontaktu sa Slobodanom Miloševićem, čovjekom kojeg je godinama prije nazivao balkanskim krvnikom. Milošević mu je davao savjete koje knjige da čita, a Boškoski je svjedočio i posljednjim satima nekadašnjeg predsjednika Srbije, večer prije noći tijekom koje je umro.

"Tu zadnju večer, prije nego će umrijeti, sjećam se da su on i Tuta Naletilić spremali neki, kako je Slobo rekao, srpski specijalitet s palentom i slaninom. Insistirao je da to probam, da vidim kako su to dobro pripremili. OK, pristao sam. Tu večer sam mu vidio suze u očima. Pokazivao mi je neke slike koje je nacrtao njegov unuk Marko. Bile su zalijepljene na zidu ćelije. Na Miloševiću se tada vidjelo da napušten od obitelji strašno pati. Sredinom tog mjeseca unuk mu je konačno trebao doći u posjet i tome se veselio. Čak je, u toj nekoj obiteljskoj dimenziji, znao pokazati da je čovjek i da ima nekakvu emociju, no u politici je bio monstrum. Dulje vrijeme prije smrti žalio se na bolove u prsima i glavi. Tu večer je bio izrazito depresivan, potišten i tužan. Nije bio dobro. Nikad ga nisam vidio takvog. Drugog jutra bio je mrtav. Upravo sam ja, tako je ispalo, bio njegov zadnji kontakt sa svijetom", ispričao je Boškoski.

OPŠIRNIJE U TISKANOM I GLAS ISTRE PDF ONLINE IZDANJU OD PONEDJELJKA

Povezane vijesti

• IZNAD AMBRELE ZADUBLJENI LIKOVI Tko još igra šah s figurama? Marko i Kristijan, mladi programeri
• Polaganju urne Miloševićeve udovice Mirjane Marković nije nazoči nitko od članova uže obitelji
• Otvorene prijave za peto izdanje natječaja: Moć fotografije u pripovijedanju priče