"Ima ovaj grad pametnih ljudi, pristojnih, školovanih, načitanih, ali ih treba izvući na površinu. Energija Pule je strašna, neoslobođena, no ljudi toga kao da nisu svjesni. Mnogi od njih mogli bi dati dobre komentare o gradu, kao i ideje što bi moglo biti bolje. Treba nam nekakva nova svakodnevica Pule, nadahnute, a ne poluumrtvljene."

Riječi su to Ivana Rudana, likovnog, oblikovnog umjetnika, izrađivača skulptura, nekadašnjeg kickboxing i muay thai borca, izbornika hrvatske reprezentacije u tajlandskom boksu i, povrh svega, žestokog, ali baš žestokog dečka s pulskih ulica.

Dok na Forumu sjedimo u hladu "Sirene", nadugo i naširoko razglabajući o njegovom dosadašnjem životu, zastranjivanjima i vraćanjima na pravi put, a posebno dok razgovaramo o umjetnosti koja se na čudan, intrigantan i neuobičajen način ispreplela s borilačkim opredjeljenjem, čiji ga je put vodio po cijelom svijetu, sve do Japana i povremenih druženja s jakuzama i njihovim nasljednicima, čovjek shvati da pred sobom ima toliko neobičnog, živopisnog, zanimljivog i ekskluzivnog sugovornika da mu se vjerojatno u životu više neće ponoviti ni približno slična, kamoli tek ista situacija. Sposobnost je, a još više izazov, iz njega izvući negdje duboko sakrivena razmišljanja koja Rudana, kod dobrog dijela ljudi percipiranog kao čovjeka kojeg treba zaobilaziti u širokom luku, čine sugovornikom par excellence.

Reputacija mu je takva da se može zaključiti da je kontroverzan, ali i karizmatičan, neuklopiv, nekonvencionalan i potpuno svoj. Kao lik iz pjesme "Neprilagođen" Jure Stublića i grupe Film.

"Danas sam bacio radio kroz prozor, razbio se u tisuću komada, na programu nije bilo ništa za mene, samo reklame i dileme / Radio, ovo je tvoj kraj, radio, baj, baj, baj, radio ja sam ostao isti, ja sam neprilagođen / Izašao sam, ljudi su se okretali za mnom, svi su upirali prstom u mene, ja sam neprilagođen. Djevojke su daleke, djevojke su meke, djevojke su daleko od mene, ja sam neprilagođen".

Pjesma iz 1981. godine, kad ih je Rudan imao samo tri, ocrtava karakter nesavitljivog, čak neprilagođenog čovjeka. Ali, svog. Pa tko što mislio o njemu i tome. Rudan će, ipak, bez imalo krzmanja za sebe reći da je, nažalost, čovjek kojem mnogi imaju mnoge stvari za zamjeriti.

"Nisam svetac, priznajem, isto kao što priznajem da sam puno griješio", kaže i dodaje da je svjestan svojih brojnih pogrešaka koje je napravio, kao i da je bježao od njih.

Rudan kaže da ne može zatajiti činjenicu da je po shvaćanju života "rock and roller".

Povezane vijesti

• IVAN NINO JAKOVČIĆ - Zločesti dečko hrvatske politike
• Hoće li jedan od najvećih svjetskih sportskih događaja godine doista doći u Arenu? Razgovarali smo s osobama koje više znaju i čini se da to uopće nije nemoguće! PITALI SMO I HOĆE LI BITI DOZVOLJEN ULAZ GLEDATELJIMA
• IVAN RUDAN: Povratak na mjesto sreće nakon 20 godina. Puljanin se kao hrvatski izbornik vraća u Bangkok, gdje je kao borac postao svjetski prvak