Stanovnici Monte Zara ostali su zatečeni kad su prije nekoliko mjeseci praktički u korti zgrade u Ulici Viktora Cara Emina posječeni stoljetni piniji koji nisu uljepšavali samo okućnicu neposrednih susjeda, nego i cijelog kvarta, da bi na istoj parceli, koju je Grad prodao privatniku, rekordnom brzinom stalo nicati zdanje od 18 metara, gotovo dvostruko više od nekoliko metara udaljene susjedne zgrade. Žalba, kojom su stanari prije svega iskazali bojazan od urušavanja podzemnih kaverni na tom području, pala je kako u Gradu, tako i u nadležnom ministarstvu jer investitor ima uredne dozvole.

Pedeset, pa i više godina otkako je izgrađeno stambeno naselje na Monte Zaru, kao uostalom i u drugim dijelovima grada, nitko se nije sjetio da gradi mimo onog što je već planirano i izgrađeno po mjeri čovjeka. Sve do dolaska novokomponiranih urbanista i planera koji usklađuju prostorne planove višeg i nižeg reda po mjeri onog koji plaća, a ne kvalitete prostora i života svih stanovnika na tom prostoru.

Susjedi na Monte Zaru nisu ni znali da je Grad prodao parcelu, a kamoli da će uskoro, umjesto u lijepo zelenilo, piljiti u zid visok 18 metara. Stoga se Puljani mogu s pravom upitati što je sljedeće: legalno graditeljsko zadiranje u parcele između drugih zgrada, udaljenih međusobno 30-ak metara? Hoće li ostati bez životnog prostora, parkirališta, zelenila i stazica, svega onoga što su urbanisti i arhitekti prije više od pola stoljeća predvidjeli i realizirali u kvartu dostojnom humanog življenja?

Puna je Pula primjera dehumaniziranog urbanizma nedostojnog kvalitetnog življenja. Ogledan primjer su spavaonice na Verudi Portu, naselju u kojem nema ni vlati trave, a kamoli prostora planiranog za parkiranje automobila, nekakvu školu, poštu i slične tričarije. Betoniraju se preostale gradske zone, a ponajviše rubni dijelovi grada. Malo je primjera fine interpolacije poput zgrade bivše Istarske banke u Ulici Sergijevaca, djelo arhitektice Ljubice Dugandžić. Kupači koji odlaze na Valovine ostaju šokirani graditeljskim turbofolkom u blizini, hotelska rugla dobivaju pet zvjezdica, a stanovnici susjedne Pješčane Uvale uoči sezone vape za barem privremenim parkiralištem.

Najviše, međutim, šokira činjenica da je takvo što potpuno legalno. Urbani kič i devastacija prostora nisu rezervirani samo za Pulu: sjetimo se apartmančina na ulazu u kamp Stupice u Premanturi koje žive samo ljeti. Rijetki su pozitivni primjeri poput glamuroznog kampa u Pomeru s čak stotinu jedinica manje nego ranije, te pametnog ulaganja u hotele, kao što čini Arena Hospitality Group.

Više, još više, imperativ je, međutim, novokomponiranih planera i investitora. Nedavno je ponovno aktualizirana priča o najvećem ruglu na Jadranu, Aparthotelu del Mar u Banjolama. Isti investitor ima ponudu koju nije moguće odbiti, pa tako čitamo da se mijenja prostorni plan kako bi mu se u ližnjanskoj zoni Kuje 2, umjesto maksimalno predviđenih 800, omogućila gradnja objekata s čak 1.200 postelja.

No, zašto ne Istra State Building, pitamo se. Stotinjak, pa i više katova, s pogledom na Kvarner, pa i dalje. Do Dalmacije, sve do Kotora. Burj Istra, ustreba li. Prostora, hvala vlastima, ima koliko hoćeš.

Povezane vijesti

• Umijeće života: Otac i vanbračno dijete
• Dosegnut dijamantni status eko škole
• Spašavanje vojnika Mezulića