On je poput nekog vjesnika turizma, ali i taj tihi kroničar grada koji uvijek stoji promatra, skicira i osjeća bilo, ali i prazninu ulice * Portret mi je nekada bio 50 maraka ili eura, i to su uzimali bez problema, a danas im je 10 eura puno. Stavio sam im nižu cijenu da ih privučem, veli Denis Nađ
Portretist Denis Nađ
Turisti su definitivno stigli. Malo, ali ih ima. Zajedno s njima pojavili su se i ulični svirači i portretisti. Tako i Puljanin Denis Nađ već godinama, na Portarati ili negdje u turističkoj Ulici Sergijevaca nudi jedinstvenu uspomenu - portret ili karikaturu.
Ove, nadajmo se, "post korona" sezone svoj je štafelaj postavio preko puta Ribarske ulice, na De Villeovom usponu na putu prema Svetim srcima. On je poput nekog vjesnika turizma, ali i taj tihi kroničar grada koji uvijek stoji promatra, skicira i osjeća bilo, ali i prazninu ulice.
Uvijek je tu - i ljeti među turistima i u veljači kada u gradu nema ni - kučeta ni mačeta. Zna iznenaditi u tim tmurnim mjesecima. Jednom prilikom razveselio je šaljivim crtežom u jednom od tih sablasnih praznih dana. Originalno i efektno iskustvo s onim, već zaboravljenim, osjećajem treperave neizvjesnosti dok sjediš i čekaš da rad bude gotov. Za 50 kuna svi su bili zadovoljni - umjetnik, kupac i onaj kojemu je dar bio namijenjen.
Uostalom, u instant predvidljivoj kulturi selfija crtež je originalna uspomena s potpisom u trenutku kada je sve reducirano osim štapa za mobitel. S portretistom Denisom Nađom napravili smo mali možemo ga slobodno nazvati "verbalni kroki" - razgovor u nekoliko minuta. U stilu vremena u kojem živimo, u stilu njegovih portreta na kojima piše da ih napravi za pet minuta i dođu svega 75 kuna ili sezonskom valutom - 10 eura.
- Čim si se ti vratio znači da ima života, komentiramo. On će: "Ima pomalo". Nađ je taj gradski lik, svojevrsno "kulturno blago", dio standardne ponude grada. U početku mu je portretiranje bila dodatna zarada uz posao u školi, a sada od toga živi. Veli da se vremena mijenjaju, pa tako i potražnja.
- Nekada su, većinom, išli portreti kojih je sada sve manje. Danas svi traže nešto brzo i jeftino. I pet minuta im je previše, a nekada su znali sjediti satima, priča i prisjeća se zlatnih vremena kada se za portrete stajalo u redu.
Danas su na papiru - karikature. "Traže ih mladi parovi, djeca, ljudi s psima. Zarada nije ni blizu", veli i kaže da je u lipnju glavno da podmiri dnevne troškove, te se nada boljem srpnju. Pitamo ima li mušterija, veli da je jučer imao jednu. "Premišljaju se o cijeni. Portret mi je nekada bio 50 maraka ili eura, i to su uzimali bez problema, a danas im je 10 eura puno. Stavio sam im nižu cijenu da ih privučem", veli Nađ.
A cijena je više nego povoljna. Dobra ideja za dječji poklon ili uspomenu na neki trenutak. Skupo nije, ima priču, dušu i potpis.