RAZGOVOR
GRADONAČELNIK PULE BORIS MILETIĆ: Vjerujem u liječnike i znanost. Cijepit ću se, to je najbrži način za pobjedu virusa
Boris Miletić
S pulskim gradonačelnikom Borisom Miletićem na kraju katastrofalne godine obilježene koronavirusom i njegovim posljedicama razgovarali smo o temama vezanim za gradsku problematiku. Neminovno, kroz cijeli razgovor provlači se Covid 19 pa je tako bilo i prvo pitanje.
- Hoćete se cijepiti protiv Covida 19?
- Da, apsolutno! Čim to bude dostupno. Naravno, poštivat ću redoslijed. Najprije idu oni s prve linije borbe protiv Covida 19 i druge rizične skupine. Odlukom da se cijepim, kao javna osoba šaljem poruku da je cijepljenje naprosto potrebno.
- A vaši prvi suradnici?
- Ne mogu i ne bih nikad nikoga tjerao na to, ali moja je poruka, ponovit ću, vlastitim primjerom pokazati da vjerujem kako je cijepljenje jedino pravo rješenje koronakrize.
- Nemate sumnju u cjepivo? Niste antivakciner?
- Cijepili smo se i kao djeca protiv raznih bolesti. Ako je cjepivo izlaz iz ove opasne krize, zašto ne vjerovati stručnjacima i medicini općenito. Znam da postoji skepsa i sumnje zato što je cjepivo napravljeno u tako kratkom roku. No istina je i da se skupio nikad veći novac za istraživanje i njegov pronalazak. Znanost ide sve dalje, očito se i skraćuju rokovi u kojima se dolazi do ovakvih rješenja.
- Ne sumnjate dakle u neku vrstu urote po kojoj je moćna i bogata farmaceutska industrija kreirala ovu krizu samo kako bi zaradila?
- Ne. Vjerujem u znanost.
- Istra je sa svojim Stožerom napravila puno u sprječavanju pretjeranog širenja bolesti. Stožer je očito u svakom trenutku držao kontrolu nad situacijom.
- U upravljanju smo bili odgovorni, a odluke su se donosile na vrijeme.
- Koliko ste se kao pulski gradonačelnik i političar miješali u odluke Stožera?
- Struka je predlagala i usmjeravala, a mi smo davali podršku i servis. Odluke smo donosili zajednički, imajući u vidu sve aspekte krize, od zdravstvenog do gospodarskog. To je i ključ uspjeha Istre. Mislim da smo u prvom lock downu, upravo donošenjem pravih mjera, pokazali visoku razinu odgovornosti. Uostalom, ostali smo i zadnja zelena regija u cijeloj Europi. Odgovornost, solidarnost i apsolutno poštivanje struke bili su ključ našeg uspjeha. A opet, to ne bi bilo dovoljno da naši ljudi nisu takvi kakvi jesi – strpljivi, disciplinirani i odgovorni. Zaista sam beskrajno ponosan na Istrijane.
- Dino Kozlevac je postao nacionalno poznat. Iako je bilo i dosta nerazumijevanja za neke njegove odluke, koje su se tumačile prestrogim, vrijeme je pokazalo da je bio u pravu.
- Dino je profesionalac. Zna raditi svoj posao, Komunicira brzo i direktno, jasno, dosljedan je. Kod ovog zadnjeg lock downa, i župan i mi gradonačelnici i načelnici i Kozlevac inzistirali smo kod Nacionalnog stožera da se ne ide u zatvaranje ugostiteljskih objekata po Istri jer se pokazalo da se u njima virus toliko ne širi. Tražili smo regionalan pristup, ali ovog puta na nacionalnoj razini nije bilo sluha za to.
- Vi ste htjeli da ugostitelji rade?
- Da, ali Nacionaln stožer nije za to imao sluha. Nije nam bio cilj sve zatvoriti. Posebno ne ugostiteljske objekte ako nema dokaza da su izvor zaraze.
- Odličan dojam, uz Kozlevca, pustio je i ravnatelj Zavoda za javno zdravstvo Istarske županije Aleksandar Stojanović.
- Vrlo stručan, kooperativan i smiren čovjek. Zahvaljujući mjerama ovdašnjeg Stožera uspjeli smo spasiti turističku sezonu. Istra je bila apsolutni šampion. Da je netko u travnju rekao da ćemo ostvariti ovakvu sezonu, mislim da bi to svatko, i sa zatvorenim očima, u tom trenutku potpisao.
- Zasluge idu i ravnateljici OB Pula Ireni Hrstić.
- Apsolutno. U ovim kriznim vremenima, kad su i sustav i ljudi preopterećeni, biti ravnatelj bolnice, ustrojiti čitav sustav i omogućiti da adekvatno funkcionira, zaslužuje pohvalu, zahvalu i duboki naklon.
- Prošli tjedan dio zakupnika gradskih poslovnih prostora protestirao je tražeći bolje uvjete rada, ukidanje određenih davanja... Nije ih bilo puno, ali su bili bučni- Legitimno je iskazati svoje nezadovoljstvo.
- Slažem se. No pogledajmo istini u oči. Pula je donijela tri seta mjera. To smo, inače, dogovarali između svih gradova i općina u Istri. Mjere su išle prema našim gospodarstvenicima kako bi im olakšali situaciju u vrijeme krize. Kad smo donosili odluke bili smo brzi i solidarni. Zakupcima koji zbog mjera zaštite protiv Covida 19 nisu mogli raditi ukinuli smo plaćanje zakupa.
- Znači, tko je zatvoren, Gradu ništa ne plaća?
- Tako je. Ne plaća se ni zakup, ni javne površine ni komunalna naknada ni spomenička renta. Sada smo donijeli novi set mjera, i to jednoglasno u Gradskom vijeću. One se odnose na 2021. godinu. Neovisno o padu prometa, svim zakupcima smo linearno ponudili 30 posto manji zakup. Oni koji rade duže od 25 godina u gradu Puli imaju 50 posto manji zakup. Takve mjere za 2021. godinu gotovo da nema nijedan od nama sličnih ili većih gradova. Osim, djelomično, Zadra i Splita koji to imaju do 31. ožujka, dok se to kod nas odnosi na razdoblje do 30. lipnja. Drugi gradovi su ili nešto dali na odgodu ili su umanjenja uvjetovali padom prometa. Mi smo sve pojednostavnili, uzeli smo u obzir težinu situacije i krenuli otvoreno prema zakupcima.
- Ako je to tako, što su onda prosvjednici s crvenim lampionima htjeli od Grada?
- Iskreno, ne znam. No razumijem ljude. Padovi prometa su značajni i teško im se nositi s troškovima pa tako i sa zakupom.
- No oslobodili ste ih plaćanja do kraja godine.
- Da, ali oni žele da ih se od 1. travnja 2019. do 1. svibnja 2021. oslobodi 70 posto plaćanja zakupa, neovisno o padu prometa. Žele da im se ukinu sva davanja, čak i neka koja nisu gradski prihod. To jednostavno nisu realni zahtjevi. No, mi s njima razgovaramo, pratimo situaciju i spremni smo reagirati, u skladu s mogućnostima.
- Kakvo je stanje s gradskom imovinom, koliko zakupnika uredno podmiruje svoje obveze?
- Gradska imovina pripada svim građanima. Od prihoda koji se stvaraju njenim davanjem u zakup, Grad plaća usluge kojima se zadovoljavaju potrebe građana. Tim novcem sufinanciramo vrtiće, javne vatrogasne postrojbe… Oko 70 posto zakupnika uredno podmiruje svoje obaveze.
- Što s ostalima?
- Postoje poteškoće. U zadnje vrijeme nismo išli s ovrhama i tužbama jer razumijemo probleme. Spremni smo ponuditi i odgodu plaćanja. Fleksibilni smo, ali odgovorni.
- Kad bi izašli u susret svim zahtjevima zakupnika gradskih prostora, kako bi se to odrazilo na proračunski prihod i obvezu servisiranja drugih gradskih obveza?
- Ukoliko uskratimo neke prihode gradskom proračunu, uskratit ćemo i svoja plaćanja nekih naših obveza, što za normalno funkcioniranje gradskih službi uopće nije bezazleno. Doveli bi u pitanje normalno financiranje usluga za građane. Ponavljam, ova kriza pogodila je sva područja života, a mi smo zakupcima oprostili zakup za mjesece u kojima nisu radili i u startu smo im umanjili zakup za sljedeću godinu, koliko god smo mogli, ali njihovi zahtjevi nisu realni. To proračun ne može podnijeti bez da pate vrtići, škole i ostali.
- Koliko je praznih gradskih prostora?
- U strogom centru Pule imamo 12 praznih poslovnih prostora. Odnosno, 1,74 posto od svih raspoloživih prostora. Poslovne prostore, inače, stalno nudimo na natječajima. Na zadnja dva izlicitirano je 60 posto ponuđenih prostora, od njih 31 čak 20. Od tih 20, za jednu četvrtinu su licitiranja bila značajnije iznad početne cijene.
- Što želite reći?
- Da je interes za gradske prostore velik.
- Jesu li početne cijene kod licitiranja previsoke?
- Kad bi bilo tako, ne bi bilo ovakvog interesa niti bi se u nadmetanju cijena podizala. Velik interes za gradske prostore i iznosi koje su ljudi spremni ponudit, a koji daleko premašuju početnu cijenu, govore da su početne cijene više nego povoljne.
- Postoje razmišljanja da bi Grad trebao prodati svoje gradske prostore. Po takvima, privatnici bi se bolje brinuli za prostore, više bi u njih uložili. Hoće li Grad prodavati svoje prostore.
- Politika koju vodimo zadnjih 15 godina ide za time da se oni prostori koji su u funkciji zakupa ne prodaju. Ako možemo kao Grad imati dugoročan i stabilan prihod te ako nije stanje krajnje nužnosti, stav je da se gradska imovina ne prodaje. Princip je kao i kod kuće – ne prodaješ obiteljsku srebrninu ako to nije najnužnije, ako nije bolest u pitanju! I što, teoretski, nakon eventualne prodaje prostora? Grad zauvijek ostaje bez, ipak, važnog prihoda.
- Kako vratiti ljude u centar grada, a ne da svi hrle u trgovačke centre?
- S tim problemom se susreću gotovo svi gradovi. Izgradnjom šoping centara pate centri gradova. Mi smo sada donijeli mjeru kojom smo, baš s ciljem privlačenja ljudi u strogi centar grada, ukinuli naplatu parkiranja nakon 17.00 sati.
- I tako građanin u najboljoj namjeri dođe u centar grada i u ulici Sergijevaca mu na glavu padne komad fasade!
- Prije svega, taj objekt nije u (su)vlasništvu Grada Pule. Mi tu ne snosimo odgovornost. Važnije je reći da privatno vlasništvo, koje je prisutno i u tom objektu, osim prava nosi i obveze. Obveza je (su)vlasnika zgrade da vode računa o zajedničkim prostorima, a to su i fasade. Mi smo išli, inače, s programom uređenja pročelja, gdje godišnje sufinanciramo i privatnu imovinu. Ovo što se dogodilo je doista loše.
- Očito ljudi koji žive u centru grada nemaju novaca za sanaciju opasnih fasada i krovova, iako je to njihova obveza i stvarno mogu imati i zakonski problem ako se što dogodi.
- Gledajte, struktura ljudi koji žive u centru grada govori da se radi o našim građanima koji nemaju previše novaca. To je pitanje našeg povijesnog naslijeđa. Inače u centrima gradova žive ljudi koji mogu skrbiti o svojoj imovini, dok mi imamo slučajeve da u centru žive ljudi koji su i socijalni slučajevi. Ti ljudi se, nažalost, često jedva brinu i za sebe, a kamoli za svoju zgradu ili padajući krov. No to im, opet, ne bi trebalo biti opravdanje. Uvijek postoji mogućnost zamjene nekretnina. Zašto se, uostalom, ne bi preselili negdje gdje mogu ugodnije živjeti.
- Pravog rješenja u centru grada onda nema.
- Pomak se može vidjeti u okviru starogradske jezgre, gdje se određeni dio nekretnina ipak uredio. To se, vjerojatno, može dovesti u vezu s porastom broja turističkih smještajnih kapaciteta. Postoji i naš program sufinanciranja fasada i pročelja, Dolcevita, preko kojeg je uređeno 65 pročelja.
- No brzog rješenja situacije, ponavljam, očito nema. Osim ako ne dođe netko s kapitalom pa s ponuđenim cijenama za stanove u centru grada postane novi vlasnik.
- To je jedan od mogućih modela. Bilo bi lijepo da se tako nešto dogodi i da naši sugrađani dobiju poticajne cijene za otkup njihovih stanova.
- Usprkos cijeloj situaciji s pandemijom, u Puli se ove godine puno gradilo?
- Da, i te kako se gradi. Mogao bih nabrajati satima, ali spomenut ću samo nekoliko projekata. Kao prvo, dovršavamo izgradnju nove Opće bolnice u Puli, što je jedan od najbitnijih strateških projekata u Istarskoj županiji u zadnjih 30 godina. Nadalje, gradimo najmoderniju medinsku školu u Hrvatskoj i širimo studentski kampus u Puli. Ne moram niti govoriti koliko je ulaganje u medicinske kadrove bitno u ovim okolnostima. Posebno bih istaknuo velika kapitalna ulaganja u našu kulturnu baštinu, najveća u zadnjih 50 godina, od uređenja zgrade Arheološkog muzeja Istre i Malog rimskog kazališta do izgradnje lifta i uređenja Kaštela. Ti projekti bit će nova žila kucavica kulturnog života u Puli. Ponosan sam i na ugovor kojeg smo potpisali s Ministarstvom regionalnog razvoja o izgrdanji Coworking centra u Puli. Pula u svakom slučaju grabi naprijed, bez obzira na ovu distopijsku godinu koja je iza nas.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
