Na jednoj od proteklih sjednica Gradskog vijeća ponovno je aktualizirano pitanje azila za životinje o kojem se, primijetio je SDP-ov vijećnik Siniša Gordić, priča već godinama, točnije od 2013. godine. Ovaj vijećnik, nekad u oporbi, danas u poziciji, već godinama postavlja pitanje izgradnje azila koja se, kaže, sramotno oteže. Prošli mjesec u Gradskoj je palači o toj temi održan sastanak gradonačelnika sa svim zainteresiranim udrugama i veterinarima.

Sankcije i edukacija

- Napokon smo dočekali početak izgradnje kakvog-takvog azila, navodi Gordić te nastavlja: "Nažalost, pred svima nama je još niz koraka koje moramo poduzeti: omogućiti udrugama koje brinu o životinjama primjerene prostorne uvjete za njihove aktivnosti. Potrebno je utvrditi i provoditi mjere za sankcioniranje napuštanja bolesnih kućnih ljubimaca, hitno provesti ažuriranje registra vlasnika kućnih ljubimaca, provoditi edukacije radi sprečavanja neodgovornog ponašanja vlasnika kućnih ljubimaca, uz pojačan rad komunalnog redarstva. Ono se dosad nije iskazalo svojim radom."

Pitanja o rokovima i detaljima izgradnje uputili smo Gradu, odakle odgovaraju da je "u tijeku realizacija projekta izgradnje skloništa za životinje s pratećim sadržajima na lokaciji Partizanski put, odnosno katastarskoj čestici 864/102 k. o. Galižana površine od 3.146 četvornih metara, od čega je ukupna bruto površina građevina oko 424 kvadrata.

- Nakon što je izrađen projekt, ugovoreno je izvođenje radova te se počelo s izgradnjom. Do sada su završeni zemljani i pripremni građevinski radovi, što uključuje i čišćenje parcele od niskog raslinja i iskope za temelje. Nadalje, gradilište je priključeno na struju i vodu i na njemu se obavljaju armaturni radovi i šalovanje, odnosno betoniraju temelji objekta, kažu iz Komunalne palače.

Kada je riječ o organizaciji rada i vođenju budućeg skloništa za životinje, kao i strukturi financiranja te aktivnostima koje im prethode, iz Grada javljaju da će se sve to definirati u idućem razdoblju te pravovremeno predstaviti javnosti.

Za mišljenje o budućem azilu, o njegovoj namjeni i kvadraturi upitali smo Dijanu Bekić, voditeljicu pulske Udruge za zaštitu životinja Fido koja djeluje na Kaštijunu.

Škrta Općina Medulin

- Što se tiče tog azila, želim reći da Pula nema problem sa psima, nego s mačkama. Najpotrebnija nam je pomoć u sterilizaciji mačaka grada Pule, ne trebaju sterilizirati ništa okolo i onda da te mačke budu dva, tri dana kod nas na oporavku. Treba napraviti puno veći prostor za mačke nego za pse jer ne znam kada je u Puli zadnji put nađen pas koji nije imao čip. Ta kvadratura nije dovoljna: oni su predvidjeli kapacitet za 20 pasa i mačaka plus ambulantu. Ali, neka naprave, uz mogućnost prenamjene. Dobro bi trebalo pogledati te materijale s kojima se radi, koliko koštaju, nekakav nadzorni organ koji će to kontrolirati, kaže Bekić.

Podsjeća da je ova udruga sterilizirala 250 mačaka, a samo iz Uljanika nakon njegova gašenja preuzela ih je 150.

- Godinu i pol sam lovila te mačke i sterilizirala ih. Puno su mi pomogle druge udruge iz Hrvatske pa su neke preuzele 20, druge 30 mačaka. Neke su uginule od raka jetre, a najvjerojatnije su oboljele zbog teških metala i boja u Uljaniku. Neke sam udomila u Hrvatskoj, neke u Njemačkoj i ostala sam na tih, mogu reći, divnih 50 uljanikovih mačaka na Kaštijunu. Imam i 42 psa.

S obzirom da je Grad i u ovoj godini sklopio ugovor s Veterinarskom ambulantom Andar Andree Faggian koja vodi sklonište za napuštene životinje, mačke se ondje odnose na sterilizaciju.

- Sve to stoji, ali Grad je odobrio 300 sterilizacija. Što preko toga? Ništa, nema više, bonus je ispunjen, skupljaj pare i vodi na sterilizaciju. Moramo sami iznalaziti novac, snalazimo se donacijama. Od Grada dobijemo 20.000 kuna godišnje za pomoć, što su, recimo, dva računa kod veterinara: taj novac potrošimo u prva tri mjeseca jer su potrebe najveće u siječnju i veljači kada se mačke tek počinju tjerati ili su skotne. Medulinska općina, najbogatija u Hrvatskoj, daje nam 8.000 kuna godišnje, a upravo iz tog mjesta nas svakodnevno zovu. Ne govorim o Premanturi ili drugim mjestima medulinske općine. Zovu nas iz Medulina zbog mačića, skotnih i bolesnih mačaka. Razgovarala sam s njihovim komunalnim redarom, oni ne žele platiti cijepljenje. Ja sam bila za to da pomognemo oko zbrinjavanja, da preuzmemo mačiće, ali da Općina preuzme trošak cijepljenja protiv zaraznih bolesti. Međutim, oni ne žele to platiti, samo sterilizaciju, kaže Bekić.

Skupo liječenje

Smatra da je azil tek djelomično rješenje.

- Oni uopće nemaju predodžbu koliko će to koštati, niti koliko će ljudi zapošljavati. Na sastanku na kojem smo sudjelovali rečeno je da će veterinar odlučivati kako postupiti s ozlijeđenom životinjom, hoće li je uspavati ili liječiti. Recimo, auto udari psa i potrga mu dvije noge i veterinar u tom azilu će odlučivati hoće li ga liječiti ili će ga uspavati. Pa znate kad ćemo mi to dozvoliti? Nema šanse, pa razapet ćemo ih sve ako oni misle da to tako ide. Mi smo ludi jer po dvije, tri tisuće eura plaćamo liječenje pojedinih životinja. Nije to svaki dan, ali jedna, dvije, tri životinje bude godišnje, i znate koliki je to trošak pučanstva koje plaća sve poreze i dadžbine iz kojih se po zakonu pokriva i zbrinjavanje napuštenih životinja? I onda će se naći veterinar za kojeg znamo otkud dolazi i što se radilo u toj stanici, on će odlučivati hoće li se psa starog godinu dana uspavati jer ima polomljene noge. Bio je slučaj da je udruga Snoopy preuzela pregaženog psa kojeg se vlasnik odrekao, na što po zakonu ima pravo. Vlasnik će platiti kaznu jer je pas star godinu, dvije bio na cesti. Na liječenju je, a operacija košta 2.000 eura, navodi primjer Bekić.

Navodi da su komunalni redari, po Zakonu o dobrobiti životinja, trebali obići kućanstva i evidentirati čipirane životinje.

- Zakon je donesen prije tri godine i nije proveden ni jedan posto. U budućem azilu bi se trebali koncentrirati na pet pasa te ostaviti puno veći prostor, odnosno karantenu za mačke. One su problem zato što ih je Grad okvalificirao slobodnoživućim životinjama, poput galeba ili vrane, kaže Bekić te objašnjava da se nakon sterilizacije vraćaju u stanište. Međutim, puno ih je nesterilizirano.

Naša sugovornica smatra da bi sredstva koja su u određenoj godini predviđena za brigu o psima, trebalo preusmjeriti u mačke.

- Kada bi se to učinilo i steriliziralo 1.000 ili 2.000 mačaka, onda smo napravili posao. U Puli djeluju tri udruge koje će u tome pomoći. Nema procjena koliko je nesteriliziranih mačaka na području Pule, ne možete o tome voditi evidenciju, nema šanse. Neka ostanu samo dvije na hranilištu, za godinu dana bit će 15 mladih koje će se opet kotiti, objašnjava Bekić.

Povezane vijesti

• Sirovo meso rizična hrana za pse i mačke
• PULSKI AZIL POTICAT ĆE UDOMLJAVANJE Mjesta za 49 pasa i četiri mačke, veterinarska ordinacija i otvoreni prostor za druženje sa životinjama
• ULJANIK SE ČISTI I MAČKE MORAJU VAN Za sterilizaciju i kastraciju treba skupiti 24 tisuće kuna. AKO STE U MOGUĆNOSTI, POMOGNITE IM!