Filip Zoričić (snimio D. ŠTIFANIĆ)
Dok vladajuća koalicija u Puli, koju još uvijek čine Nezavisna lista Filipa Zoričića, SDP i platforma Možemo! puca po šavovima, gradonačelnik Filip Zoričić koristi svoje diskrecijsko pravo prodaje zemljišta u vrijednosti do milijun kuna. Naime, za to mu, sukladno Statutu Grada Pule, nije potrebna suglasnost Gradskog vijeća.
Primjerice, prema odluci koju je on potpisao 7. prosinca prodana je 21 čestica gradskog građevinskog zemljišta za ukupni iznos veći od četiri milijuna i tristo tisuća kuna. Tako će se, nakon raspisivanja i provedbe natječaja, sklopiti ugovori o kupoprodaji s najpovoljnijim ponuditeljima na javnom nadmetanju. Uvidom u popis tako prodanih nekretnina najvrjednije je zemljište od 888 tisuća kuna koje se nalazi na pulskom Valdebeku.
Valja podsjetiti da po Statutu Grada Pule gradonačelnik, u obavljaju izvršne vlasti, između ostalog, odlučuje o stjecanju i otuđenju pokretnina i nekretnina Grada čija pojedinačna vrijednost ne prelazi 0,5 posto iznosa prihoda bez primitaka ostvarenih u godini koja prethodi godini u kojoj se odlučuje o stjecanju i otuđivanju pokretnina i nekretnina, a najviše do milijun kuna, ako je stjecanje i otuđivanje planirano u proračunu i provedeno u skladu sa zakonskim propisima.
Podsjetimo, na posljednjoj sjednici Vijeća odlučeno je da Grad neće prodati nekoliko čestica svog zemljišta, ukupne vrijednosti oko tri i pol milijuna kuna. Budući da se radilo o česticama čija vrijednost prelazi milijun kuna, njihovu je prodaju bilo potrebno izglasati na Vijeću. Gradonačelnik Zoričić namjeravao je prodati ta zemljišta zbog manjka sredstva.
Međutim, njegovi su koalicijski partneri iz Možemo! glasali protiv te odluke, te time doveli do najveće krize u šestomjesečnom zajedničkom vladanju. Taj je potez bio očekivan obzirom da su i ranije najavili protivljenje takvim odlukama. Za komentar smo upitali Dušicu Radojčić koja, pak, ističe da je u posljednjih nekoliko mjeseci prodano puno više zemljišta, ali i stanova, nego što je to slučaj u spomenutoj odluci od 7. prosinca.
- Na prodaju u listopadu išlo je 19 parcela, plus njih 31 u studenom, no nisu sve našle kupce. Tako je od listopada do prosinca na temelju odluke gradonačelnika prodano zemljišta i stanova ukupne vrijednosti od 6.511.444 kuna. Na to treba dodati odluke o prodaji koje su na temelju prijedloga gradonačelnika usvojene na sedmoj sjednici Gradskog vijeća u studenom, i to iznos od 3.856.343 kuna, naglašava Radojčić.
- Prema reakcijama koje primamo, puno je građana Pule shvatilo našu želju da se zaustavi stihijska prodaja zemljišta, da se napravi evidencija nekretnina kojima Grad raspolaže (zemlja, stanovi, poslovni prostori) i napravi dugoročna strategija, a zatim i godišnji planovi raspolaganja tim nekretninama. To je i zakonska obaveza na koju smo upozorili na sedmoj sjednici Gradskog vijeća. Pula nije napravila plan raspolaganja svojim nekretninama, što po zakonu mora napraviti svake godine najkasnije do studenog, ističe Radojčić.
Također, navodi da su se potpisivanjem postizborne koalicije Možemo!, SDP i Nezavisna lista Filipa Zoričića obavezali da će zabraniti prodaje gradskog zemljišta bez urbanističkog plana uređenja, s definiranim površinama javne namjene koje se izuzimaju od prodaje, te da tzv. točkasta prenamjena koja nije utemeljena na strategijama razvoja neće biti moguća.
- Sve smo te odredbe koalicijskog sporazuma na posljednjoj sjednici Gradskog vijeća branili, kada smo odbili glasati za prodaju zemljišta, a da se prethodno nisu osigurali uvjeti koje smo građanima obećali, zaključuje Radojčić.
Kako bilo, ono što u ovom slučaju valja naglasiti jest činjenica da dok na pulskom Gradskom vijeću stranka Možemo! predbacuje gradonačelniku Zoričiću namjeru prodaje zemljišta, istovremeno pazinski IDS predbacuje gradonačelnici Suzani Jašić (Možemo!) istu stvar, točnije da gradske vijećnike nije upoznala s natječajem o prodaji gradskih nekretnina u vrijednosti od sveukupno oko 770 tisuća kuna početne cijene. Zanimljivo, i u tom je slučaju gradonačelnica Jašić, isto kao njen kolega u Puli, opravdala svoju odluku potrebom da se pokrpa naslijeđeni gradski proračun.
S druge strane, gradonačelnik je onaj koji bi trebao moći, htjeti i znati puniti proračun na drugi način, a ne tek
prodajom zemljišta, što je u ovom slučaju nužno zlo, te za to imati unaprijed (prije izbora, op.n.) određenu
viziju i strategiju. Primjera radi, postoji mogućnost i obveza grada da uprihodi nenaplaćena potraživanja s
raznih strana kojih, saznajemo iz neslužbenih izvora, još uvijek ima mnogo.