DOK SVE PROPADA, ONI USRED KORONAKRIZE RADE BOLJE NEGO IKAD. Posjetili smo tvrtku u Puli koja ne stigne proizvesti koliko se traži!

Usprkos koronakrizi, Tvornica stakla Duran u Puli radi punom parom. Uspjeli su održati sve proizvodne procese, od ulaza sirovina, čiji dotok kontinuirano osiguravaju, do same proizvodnje, otpreme i naplate.

Potvrđuje to Davorka Bilić, izvršna direktorica pulskog Durana, koja kaže da se procesi još uvijek uspijevaju održati na životu zahvaljujući velikom trudu svih radnika.

- Svjesni smo ove situacije, znamo da su neke stvari izvan naše moći u smislu da ćemo možda morati donositi teže odluke ukoliko se neke okolnosti promijene, ali evo, za sada uspijevamo. Pod svakodnevnim smo pritiskom - naši poslovni partneri iz Italije, Francuske, Njemačke i ostalih država mole nas da pokušamo održati proizvodni proces jer njihovo poslovanje ovisi o nama. Mi proizvodimo i dio asortimana vezan uz farmaceutsku industriju, za znanstvene namjene u smislu istraživanja i pokušaja rješavanja problema s koronavirusom. Poduzimamo sve preporučene mjere zaštite koje možemo osigurati, u čemu uvelike pridonose sami radnici. Imali smo problema s nabavkom dezinficijensa, pa smo na koncu dobili pomoć naših povezanih poduzeća iz Njemačke. Trudimo se, mučimo se, nije lako. Možda u jednom segmentu svi mi trebamo imati i sreće, navodi Bilić.

Od ukupno 240, u tvornici je 170 radnika. Radi se u tri smjene, sedam dana u tjednu. Naime, ovdje nije moguće, kao možda u nekoj drugoj industriji, smanjiti intenzitet rada, ugasiti jednu liniju.

- Ne može raditi samo dio pogona jer imamo jedan proizvodni agregat, to je naša peć, a ona ili radi ili ne radi. Peć nam je osnovni agregat i ona ne može raditi s 50 posto kapaciteta. Dakle, radili ili ne, trošimo energiju i sirovine, ne možemo spustiti temperaturu peći pa onda manje raditi. Zasad uspijevamo, s deset posto manje kapaciteta, ali ne zato što smo morali nešto zatvoriti jer mi ne možemo tako raditi. Imamo takav tip proizvodnje - ili moramo stati u potpunosti ili pokušavamo održavati procese kao što sad činimo, objašnjava Bilić.

Pulski Duran proizvodi laboratorijsko staklo za kojim vlada ogromna potražnja.

- Mi jednostavno ne uspijevamo održati rokove isporuka jer je potražnja strašno velika ne samo sad, nego i inače posljednju godinu, a i više dana, tako da su naši rokovi isporuke poprilično dugi. Ali, evo, interes kupaca još je uvijek velik jer se radi o specifičnom asortimanu koji ne može baš svatko proizvesti i zaista smo obasuti jako velikim brojem narudžbi, više nego što je naš kapacitet, objašnjava direktorica.

Uz ovaj kapacitet ne mogu više proizvoditi, ali mogu nastojati povećati produktivnost.

- Međutim, i tu postoje izvjesna ograničenja jer ne možemo uz peć, čiji je kapacitet topljenja 16-17 tona dnevno, napraviti 20 ili 30 tona. Tu je različit asortiman ovisno o težini: nekad proizvodimo manje artikle manje težine, ali i dalje su vrijedni. Moramo zadovoljiti naše kupce u punom asortimanu, navodi Bilić.

Godišnji promet pulske tvornice stakla iznosi oko 100 milijuna kuna. Čak 99 posto proizvodnje izvoze, najviše u države Europske unije, ali i na sve kontinente, u SAD, Kinu, Indiju, Meksiko.

Na pitanje osjećaju li krizu kad je riječ o plaćanju, kaže da zasad uspijevaju redovito isplatiti sve dobavljače.

- Iako ne znamo što će sutra biti, trenutačno možemo održavati proizvodni proces. On je usporen jer smo u početku imali malo problema s transportom, s prijevoznicima. To smo uspjeli riješiti. Proces jest usporen, ali ne možemo reći da u ovom trenutku, kad održavamo proizvodnju, imamo problema bilo s naplatom, bilo s plaćanjima. Međutim, to se zaista može promijeniti ukoliko se promijene okolnosti, ukoliko nešto iskrsne, navodi Bilić.

Napominje da zasad nisu dovedeni u pitanje ni poslovanje, ni plaće. Zahvaljuje se pritom radnicima koji, usprkos svemu, svakodnevno odrađuju posao.

- Sretni smo što radimo, ali smo i svjesni opasnosti. Strah nas je, kao i sve ostale, ali zasad je ovakva situacija. Puno truda smo uložili u sigurnosne mjere, svaki dan se sastaje interni tvornički stožer, raspravljamo o tisuću detalja, surađujemo sa sindikatom i dobrodošli su nam svi prijedlozi koje možemo realizirati. Puno smo napravili. Neke stvari ne možete držati pod kontrolom. Ljudi većinom imaju osmosatno radno vrijeme, neki su na režimu od 12 ili 24 sata. Svi smo nakon posla u svojim obiteljima, ne možemo imati sve pod kontrolom, u smislu da nam se ne može nešto dogoditi. Međutim, postoji procedura na ulazima. Radnici koriste zaštitne maske, jednokratne i višekratne, održavaju maksimalan razmak. Do nas dopiru različite informacije o tome jesu li maske dobra mjera. Ipak, naše povezano poduzeće iz Njemačke dopremilo nam je dodatnu količinu maski i dezinficijensa pa se nadamo da ćemo situaciju moći držati pod kontrolom, vjeruje Bilić.