U povodu Dana ustanka naroda Hrvatske, na Spomenik palim borcima i žrtvama fašizma u Titovom parku vijence su danas položili članovi pulskog ogranka Društva Josip Broz Tito i Socijalističke radničke partije.

Vladimir Kapuralin, član predsjedništva SRP-a, podsjetio je da je 27. srpnja 1941. na području Like i bosanske strane granice pokrenuto nekoliko oružanih partizanskih akcija, koje su prerasle u organiziran i dobro vođen ustanak i u ostalim dijelovima Hrvatske i BiH.

- Najznačajnija akcija bila je napad i zauzimanje ustaško žandarmerijske stanice u ličkom selu Srbu. Ustanak su organizirali i vodili pripadnici Komunističke partije. Politbiro KP Jugoslavije pod Titovim predsjedanjem je 4. jula pozvao narode Jugoslavije na općenarodni ustanak protiv okupatora i njegovih domaćih slugu. Vojna komponenta, odnosno povod dizanju ustanka bio je žestoki teror: deportacije, progon, prekrštavanje i masovna likvidacija srpskog i ostalog za ustaški režim nepodobnog stanovništva koji su počinili pripadnici ustaškog pokreta nakon uspostave tzv. NDH. Nakon oslobođenja i pobjede revolucije, uspostavljen je u svakoj republici institut Dan ustanka naroda, koji je bio na nivou praznika, rekao je Kapuralin.

U interesu istine, veli on, valja napomenuti da su teški zločini ustaša nad pripadnicima srpskog naroda, koji nisu štedjeli ni žene, djecu, niti starce pokrenuli i izolirane činove osvete pripadnika četničkih formacija, i to prema selima naseljenim hrvatskim življem. - Prema raspoloživim dokumentima, radi se o napadu na dva sela s bosanske strane granice i jedno ličko selo. Zločini koji su tom prilikom počinjeni ni približno nisu srazmjerni onim ustaškim koji su im prethodili. Te epizode koriste pripadnici klerofašističke provenijencije i dan danas da bi falsificirali povijesne činjenice i organizirani partizanski ustanak prikazali kao akt četničkog zločina Srba nad Hrvatima. Međutim, upravo zahvaljujući organizaciji i oružanoj borbi koju je vodila Komunistička partija, izbjegnuto je da ustanak preraste u rat naroda protiv naroda, već je usmjeren u općeobrambeni rat ujedinjenog naroda protiv okupatora i njegovih domaćih pomagača. Nakon secesije 90-ih nova je vlast u svom kontrarevolucionarnom pohodu ukinula ovaj značajni događaj i za neko vrijeme ga potisnula iz povijesnog pamćenja, objašnjava Kapuralin.

Osim nacionalne, odnosno nacionalističke komponente zbog koje novom režimu ovaj događaj nije bio prihvatljiv, a odnosi se na nacionalnu pripadnost strana u sukobu, postoji i ona politička, veli naš sugovornik.

- Ona se sastoji u konstrukciji 22. lipnja, kao Dana tzv. antifašističke borbe zbog činjenice što 22. lipnja nije bilo nikakve faktičke borbe vezane uz taj događaj, ali je time nova vlast anticipirala događaje od 4. jula, kad je Politbiro KPJ donio odluku o pokretanju oružane borbe protiv okupatora "do pobjede“. Time je novi režim predvođen frustriranim vodstvom, zahvaćenim dubokom krizom identiteta, razapetim između revolucionarne prošlosti i kontrarevolucionarne sadašnjosti, pokušao prikazati borbu hrvatskih partizana, ne kao zajedničku borbu udruženih jugoslavenskih naroda, koji se odazvao pozivu KPJ na zajednički otpor okupatoru, nego kao samostalno soliranje hrvatskih boraca izvan tog konteksta. Događaji iz proteklih godina govore u prilog kako falsifikati generalno prije ili poslije bivaju razotkriveni, pa se tako i antifašistička Hrvatska ponovno okrenula nekim vrijednostima, koje je neko vrijeme zanemarivala, pa tako i 27. julu, Danu ustanka, kazao je Kapuralin.

Povezane vijesti

• Socijalistička partija Hrvatske nakon stečaja brisat će se iz registra
• Tito je imao prave odgovore već prije 50 i više godina
• Župan Flego pozvan na središnju proslavu Dana antifašističke borbe