ilustracija
Ministarstvo za demografiju, obitelj i mlade odobrilo je 667.200 kuna za trogodišnji projekt, a Grad će osigurati stambeni prostor, kaže Varja Bastiančić, predsjednica udruge Institut * Pula (i Poreč) bi hitno trebali otvoriti prenoćišta, kakva postoje u Zagrebu ili Splitu, a nužna je i organizirana ponuda toplih obroka izvan Pule, smatraju u udrugi
Pula bi uskoro trebala dobiti prvu stambenu zajednicu za beskućnike. Dio je to trogodišnjeg projekta "Rachem" koji provodi humanitarne udruga Institut u suradnji s Gradom Pulom, a za koji je Ministarstvo za demografiju, obitelj i mlade odobrilo 222 tisuće kuna godišnje, odnosno ukupno 667 tisuća kuna.
Ugovor s ministarstvom potpisan je 1. svibnja, sredstva su odobrena i čim Grad pronađe odgovarajući prostor, dobit ćemo stambenu zajednicu, kaže Varja Bastiančić, voditeljica Instituta, udruge koja u Puli i Poreču vodi dnevne boravke za beskućnike. U Puli su on nalazi u Zadarskoj ulici, a u Poreču u zgradi Centra za socijalnu skrb.
Zasad se ne zna koliki bi bio kapacitet buduće stambene zajednice, to će ovisiti o prostoru za kojim u Gradu još uvijek tragaju, objašnjava.
- "Rachem" predstavlja nadstandard u odnosu na postojeće prihvatilište za beskućnike, ali i prenoćište koje u Puli još ne postoji, iako su potrebe velike. U stambenoj zajednici živio bi određeni broj ljudi koji se žele uključiti u društvo. Bio bi to most prije uključivanja u zajednicu, gdje bi se ljudi adaptirali i naučili samostalno živjeti, plaćati režije, brinuti o imovini. Bio bi to prostor za one ljude koji se žele vratiti na tržište rada i u život u punom obliku. To je odskočna platforma za sve te ljude koja im je nužna, tzv. kuća na pola puta, objašnjava Bastiančić. Smatra, međutim, da je u Puli, ali i drugim dijelovima Istre, osim prihvatilišta koje već postoji, potrebno i prenoćište, poput onog u Zagrebu ili Splitu.
- Ljudima koji su bili u izolaciji, koji su prošli neki oblik prilagodbe i, hajmo reći, saniranja štete koja je nastala iz beskućništva, trebaju i prenoćište i stambena zajednica. Na cesti trenutno spava 20 ljudi koje osobno poznam i koji dolaze u dnevni boravak u Pulu. U Poreču, odnosno sjeverozapadnoj Istri ih je puno više, kaže ona.
- Prvo smo krenuli s dva dnevna boravka koja nisu bila namijenjena prioritetno radu s beskućnicima i socijalno ugroženom populacijom, nego ovisnicima o drogama. Željeli smo smanjiti štetu koja nastaje zloporabom droga, uz krajnji cilj - prestanak uzimanja opijata. Beskućnici i socijalno ugroženi građani su prije tri godine postali spontani korisnici koji su čuli da mi imamo dnevni boravak, da u Puli i Poreču postoji mjesto gdje se svaki čovjek može istuširati, oprati odjeću i dobiti čistu ako nema vlastitu. Tako se to spontano počelo događati i iz njihovih potreba smo razvili i formalizirali projekt, te smo beskućnike i socijalno ugroženu populaciju zasebno uključili u naš rad i angažman. Dnevni boravak je mjesto gdje svaki čovjek koji je u potrebi može doći, to je mjesto na kojemu se zadovoljavaju temeljne fiziološke potrebe prema Maslowljevoj metodologiji, a to je da svaki čovjek ima prostor u kojem će boraviti danju, da ne mora biti na ulici. Svatko može održavati osobnu higijenu. Dio ljudi se istušira, paralelno im se opere odjeća, dezinficira i osuši tako da budu čisti kad izađu na ulicu. Ovdje dobiju i obrok. Svakom se korisniku pristupa individualno, s ciljem kratkoročnog ili dugoročnog rješavanja okolnosti u kojima se trenutačno nalazi, objašnjava Bastiančić.
Trenutno imaju 96 korisnika u pulskom i porečkom dnevnom boravku, što je velik broj. Među njima ima i ovisnika o drogama i alkoholu, ali i socijalnih slučajeva koji doslovno gladuju. Postoji i krug ljudi starijih od 50 koji žive u improviziranim objektima bez energenata. "To nije adekvatno mjesto za život. Neki od njih su bez vode", kaže Bastiančić.
Istra je, veli, jedina županija koja ima dnevne boravke u sklopu dvaju različitih ustanova, udruge Institut i pulskog prihvatilišta za beskućnike koje vodi gradski Crveni križ.
U Institutu puno rade na ulici, obilazeći beskućnike na mjestima gdje borave ili žive.
- Uvijek postoji određen broj ljudi koji u svakom gradu živi na ulici. Ono što malo tko razumije jest da su te njihove ulične kuće u njihovoj percepciji vrlo često njihovi domovi. Međutim, mi tvrdimo i svi se slažemo s time da bi Pula hitno trebala otvoriti prenoćište, objašnjava naša sugovornica. O tome su u udruzi razgovarali s Gradom, ukazali su na potrebu, ali zasad još nisu došli do konkretnih rješenja. Smatraju da je velik pomak sama činjenica da je Grad ušao u partnerstvo vezano uz projekt stambene zajednice.
- To vidimo kao napredak u kvaliteti i obujmu usluga koje će Pula imati jer će u stambenu zajednicu, ako je potrebno, pristupiti ljudi sa šireg gradskog područja. To je neophodno, ali držimo da je, uz prenoćište, nužna i organizirana ponuda toplih obroka izvan Pule. Mi radimo u cijeloj Istri, zadnji korisnik nam je u Umagu, pučke kuhinje bi trebali biti i izvan Pule, kaže.
Po njenom mišljenju, Istri nedostaje još jedan grad koji će imati isti sustav kao i Pula.
- Logično mi se nameće Poreč kao centar tog sjeverozapadnog dijela, najlogičniji mi je za nastavak pulske priče. Vjerujem da će doći do pozitivnih pomaka. Mora biti političke volje jer gradovi moraju početi izdvajati sredstva i financijski podupirati sve nas koji radimo s tim ljudima jer rješavamo socijalne probleme, zaključuje Varja Bastiančić.