"Život svake osobe, posebno teško bolesne, koja ga u 2021. godini živi bez osnovnih uvjeta - za mene je i to beskućništvo", kaže predsjednica udruge Institut Varja Bastijančić čija se udruga, među ostalim, bavi prihvatom i reintegracijom beskućnika. Grad Pula im je u ožujku ove godine na korištenje dodijelio prostor u Tršćanskoj ulici, gdje su trebali urediti novu stambenu zajednicu za beskućnike i to putem trogodišnjeg projekta čiji je cilj, kako ističu u Udruzi, vraćanje korisnika u normalan život. Uz Grad Pulu, u programu "Rachem" sudjeluje i pulski Crveni križ, a partnerstvo je sklopljeno još u prosincu 2019.

Reintegracija u društvo

Na pitanje o tome što se trenutno događa s dodijeljenim prostorom i u kojoj je fazi njegova obnova, predsjednica Udruge kaže da obnova stoji unatoč saznanju da je financiranje odobreno istovremeno s dodjelom prostora te da je projekt službeno započeo prvim danom svibnja ove godine. Dodaje i da se financiranje, za koje je zaduženo Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, odvija godinu za godinom, u dijelovima, a ne kao ukupna svota i to nakon ispostave izvješća o troškovima.

- Već u samom startu, kada sam s bivšom dogradonačelnicom pričala o projektu i prostoru, stalno sam napominjala, zajedno s kolegama iz Crvenog križa - iako znamo da nema novca ni država ni Grad - da bi bilo jako pametno ako bismo mogli ikako spojiti dvije stvari: da nađemo prostor koji bi mogao zadovoljiti tu stambenu zajednicu i da organiziramo unutar Pule "housting first" (prvo stanovanje), što se pokazalo kao najbolji model reintegracije beskućnika u društvo. A paralelno s time, ako je to dovoljno velik prostor, da jedan od beskućnika koji se pokaže kao osoba koja ima kapacitete i afinitete, postane domaćin te zajednice i da napravimo prenoćište, jer Pula nema prenoćište, ističe Bastijančić.

U Puli se, žurno dodaje, ni ne zna koliko ljudi bi uopće došlo na spavanje, da i imamo takvo prenoćište.

- Mi znamo otprilike koliko ljudi spava na cesti, ali je realno da ni mi, ni Centar za socijalnu skrb, ni Crveni križ nemamo točan broj, kaže Bastijančić i objašnjava da joj je ta misao bila vodilja k ideji o stambenoj zajednici kao pokazatelju realnog stanja broja beskućnika i njihovih potreba u Puli.

Ono što se od prostora njihovim korisnicima nudilo prije Tršćanske je, kaže, doista bilo sramotno, derutno i u raspadu te potpuno neadekvatno za stanovanje. Prostor u Tršćanskoj, međutim, ističe kao idealan iz dva razloga: prvi je lokacija - Punta, dio grada u kojemu je upravo i najveći broj ljudi koji spavaju na ulici, a drugi razlog je prostor podijeljen na dvije etaže kao temelj za realizaciju njezine ideje uređenja spavaonica i dnevnog prostora koji bi noću postao prenoćištem.

U podstanarskom stanu

Na upit kojim novčanim iznosom predviđenim programom "Rahaim" Udruga trenutno raspolaže, Bastijančić navodi da je nadležno ministarstvo dosad uplatilo 100 tisuća kuna, ali da bi prostor mogao zaživjeti, potrebno je najmanje još toliko. Kao najveći izdatak izdvaja obnovu visokih vrata i prozora jer su postojeći privremeno zatvoreni lancima i lokotima. Treba napraviti, kaže, i kupaonicu i kuhinju. Sav namještaj su već dobili na poklon, ali ga nemaju kamo smjestiti dok se glavni radovi ne obave.

Trenutno stanovanje korisnika, navodi predsjednica udruge Institut, koncipirano je na način da oni borave u jednom podstanarskom stanu. No, više nego prosječnom podstanaru, pronalazak stana ovoj populaciji dodatna je otežavajuća okolnost pa se stanovi pronalaze preko poznanika i po liniji povjerenja.

Stambena zajednica ipak nije zamišljena kao dugoročna postaja. Ona je, prema riječima naše sugovornice, "kuća na pola puta" u kojoj se nalazi različita struktura korisnika; od ljudi koji iza sebe imaju propale poslove i uništene obitelji, preko ovisnika, bivših zatvorenika i azilanata do osoba koje su tek postale punoljetne i koje po izlasku iz dječjih domova nemaju kamo poći.

- Sa svakim korisnikom se napravi individualni plan s obzirom na njegove specifične okolnosti, potrebe, vještine i mogućnosti. Mi smo tu za neko vrijeme, dok se oni ne osamostale, nekakva sigurnost da neće biti gladni, neće biti na cesti, doslovno bazična podrška. Cilj je naučiti ih raspolagati novcem i hranom, ističe Bastijančić, dodajući da je alkohol potpuno zabranjen i podrazumijeva gubitak prava na stanovanje.

Udruga, osim stanovanja, pomaže korisnicima i kroz upute kako ponovno biti kompetitivan na tržištu rada, ali ih upućuje i na suradnju sa svim institucijama da se što brže i lakše ponovno reintegriraju u društvo.

Neki nađu i posao

- Tko oni jesu i što oni jesu, ispliva na površinu tek kada dobiju slobodu, jer nije beskućništvo uzrok nego posljedica. A mi nismo tu da njegujemo beskućništvo, nego da svatko radno sposoban ide raditi. Od njih šest do sada, dvoje je u radnom odnosu, jedan još na rehabilitaciji, jednog smo spojili s obitelji, jedan se vratio na cestu i nije više imao u sebi kapacitete za startati novi život i jedan je azilant sa supsidijarnom zaštitom kojem smo našli sezonski posao s obzirom da loše govori hrvatski, kaže predsjednica Udruge.

Kao specifičnost ove stambene zajednice ističe izrazitu individualnost korisnika i odsutnost sklonosti grupiranju pa je u tom smislu otežano i gotovo neizvedivo organiziranje nekih zajedničkih aktivnosti, na čemu u konačnici i ne ustrajavaju. Ono na čemu ipak ustraju su pravila kuće, zaduženost za higijenu, kupovinu i raspodjelu zadataka.

Kako je individualan svaki korisnik i pristup njemu, takav je i njegov vremenski ostanak u stambenoj zajednici. Okvirni plan predviđa maksimalnih šest mjeseci, ali podliježe promjenama ovisno o svakom korisniku ponaosob. Najkraći boravak nekog korisnika trajao je svega tri tjedna, a najduži osam mjeseci.

Upitana što očekuje od novog prostora i planira li u njemu neke nove aktivnosti nakon obnove, Varja Bastijančić odgovara da se korisnici, osim traženja posla, imaju obvezu uključivati u društvena događanja s obzirom na vlastite afinitete. "Na prostoru blizu udruge raščistili su smeće i zasadili cvijeće, pomagali oko selidbe. To je onaj goli rad, jer svi oni imaju neke radne navike. Tako će se i nastaviti."

Otuđenost i bešćutnost

Postoji li uopće točan broj beskućnika u Puli i općenito u Hrvatskoj, pitanje je čiji je odgovor zapanjujući.

- Republika Hrvatska u javnost daje tek brojku ljudi koji se registriraju u Centru za socijalnu skrb i potvrde svoj status beskućnika. Stvarni broj je daleko veći, nažalost, i može se reći da iz dana u dan raste, kaže predsjednica ove udruge.

Od ukupno 16 godina koliko je u ovom poslu, za koji kaže da je njezin život i životni poziv, Varja Bastijančić primjećuje da su ljudi posljednjih godina otvrdnuli na tuđe probleme i da sve više gledaju samo sebe, a korona je po tom pitanju otuđenosti i bešćutnosti samo pogoršala stvar. Ističe, međutim, i neke prekrasne trenutke svog rada, nevjerojatne susrete s ljudima kojima je ponekad i samo jedna rečenica uspjela promijeniti pogled na život i na one koji su uz njezinu predanost uspjeli svoju priču privesti sretnom završetku.

Vjeruje Varja Bastijančić da će prostor u Tršćanskoj ulici ovom gradu donijeti puno toga u smislu standarda socijalnih usluga. Vjerujemo i mi. Tko god želi pomoći ili treba pomoć udruge Institut može ih naći na https://www.udruga-institut.hr/ ili kontaktirati Varju Bastijančić na telefon 098-367-317.

Što bi promptno uređenje prostora u Tršćanskoj ulici u Puli donijelo ljudima koje je životni put - kakav se u konačnici može dogoditi svakome od nas - odveo na ulicu, moguće je prikazati sasvim slikovito. Povlačeći paralelu sa stanjem te zgrade koja vapi za obnovom, njezino oživljavanje ubrzalo bi i obnovu života beskućnika. Jer, kako gradimo kuće, tako i život slaže svoje kamene blokove. Nadajmo se da će ovi izdržati sve.

Povezane vijesti

• Noge mokre, tijelo umorno, a srce igra od sreće
• ČIM GRAD PULA PRONAĐE PROSTOR: PULSKI BESKUĆNICI USKORO U STAMBENOJ ZAJEDNICI "Bio bi to most prije uključivanja u zajednicu, gdje bi se adaptirali, naučili samostalno živjeti, plaćati režije, brinuti o imovini"
• U Puli se otvara prvo prenoćište za beskućnike u Hrvatskoj. "Svatko tko se nađe na ulicama našeg grada, bez obzira je li stanovnik ili ne, i ima li dokumente, moći će ovdje prenoćiti"