Mamić boluje od teške bolesti odumiranja očnih živaca. Jedina terapija za ovo degenerativno stanje je lijek Beova, jedna injekcija kojeg stoji čak 5.700 kuna i koju može dobiti samo u Zagrebu. HZZO to ne pokriva, a uz mirovinu od 4.000 kuna za 39 godine staža nemoguće je bilo išta poduzeti
Tomislav Mamić (Snimio Danilo Memedović)
Da se dobro dobrim vraća, potvrđuje i akcija bivših učenika pulske Tehničke škole, nekadašnjeg Centra usmjerenog obrazovanja "Vladimir Božac", koji su se ovih dana samostalno ujedinili ne bi li svom nekadašnjem profesoru povijesti, legendarnom 73-godišnjem Tomislavu Mamiću, koji boluje od teške bolesti odumiranja očnih živaca, prikupili sredstva za lijek koji mu HZZO nije odobrio, a koji može popraviti njegovo zdravstveno stanje.
Jedina terapija za ovo degenerativno stanje je lijek Beova, čija samo jedna injekcija stoji 5.700 kuna i koju može dobiti samo u Zagrebu. Sa mirovinom od 4.000 kuna za 39 godina staža jedne vrlo uspješne karijere i profesora i pedagoga kojeg se rijetko viđa i o kojem i dan danas kruže priča, nemoguće je bilo išta poduzeti. Godinama je pokušavao dobiti lijek putem HZZO-a koji ga je jednostavno ignorirao. Stanje se pogoršavalo. Trenutno na lijevo oko vidi 20 posto, a na desno 50 posto. Iako je deset godina u mirovini, njegove ga kolege i učenici nisu zaboravili. Svi su se angažirali ne bi li profesoru kojemu je predavanje bio poziv, uzvratili u trenutku kada mu je najpotrebnije.
Kada je bivša učenica Karin Benazić saznala za teško stanje profesora koji je uvijek bio tu za svoje učenike, odlučila mu je uzvratiti istom mjerom. Benazić je napisala status na svom Facebook profilu, kojim je pozvala sve njegove bivše učenike da financijski pomognu njegovo liječenje. I vijest je planula brzinom munje, o tome govori brojka od nekoliko stotina puta koliko je podijeljen status. A onda je drugi učenik, sada već "bivši kolega", dogovorio tretman novim lijekom u klinici Svjetlost. S njim je u kliniku otišla i prijateljica, profesorica tjelesnog odgoja Daniela Koljđeraj i osobno platila prvu injekciju koju je morao primiti.
- Ja sam primio injekciju i kada sam izašao vani da platim, ona mi je rekla 'ja sam platila', priča još uvijek ganut u svom domu u Škatarima. Na ulazu smo se susreli s poznatim pulskim somatopedom Stanislavom Peharcem. Posjetio ga je. On je samo jedan u nizu bivših učenika kojeg je dirnula vijest o tome da omiljeni pulski profesor povijesti koji je nekada slovio kao bog i batina u Tehničkoj školi, rapidno gubi vid, smršavio je i upitno je hoće li moći vidjeti. Ulazimo u skroman dom u pratnji Morisa, psa koji je u pulsko sklonište došao iz poplavljenih krajeva. Najbolji mu je prijatelj, kaže. Iako to nije istina. Potvrđuje to i ova priča.
Tomislav ima mnoštvo prijatelja koje on, u svom stilu, šaljivo naziva "bivši prijatelji". Nije to ništa pogrdno, dapače.
- Ja ih tako zovem. A oni kažu da smo uvijek prijatelji. A ja ih priupitam kada sam te vidio, tako da su bivši. To je moja šala i bedastoća. A svatko od njih mi pričinjava veliko zadovoljstvo, veli u šali. Dobro se dobrim vraća u situacijama kada stvarno treba, komentiramo.
- Svojim sam bivšim prijateljima zahvalan do neba. Ovo što rade za mene je i čast i zadovoljstvo. S jedne strane sam se sramio pristati na to da oni skupljaju novac za mene. Jedan mi je rekao ma Tomo ti si blesav. Ti od nas ne tražiš ništa, mi ti nudimo pomoć, a ti nećeš ništa. S jedne strane mi je drago jer, eto, ipak me se sjećaju. S druge strane mi je teško da to sebi ne mogu priuštiti, da ja to ne rješavam kao čovjek, nego kao nekakva sirotinja. I ne bježim od toga. I sada vidim da su ljudi najveće bogatstvo kojem imam. Nema ništa iznad toga. Time sam tim mojim klincima "bivšim prijateljima" zahvalan do neba. Najprije su me natjerali da se idem liječiti u kliniku. Odlučili su skupljati novac, a šta mogu više tražiti", priča ganuto. Kaže da slabo vidi, ali da bi mu lijek mogao zadržati stanje. "Doktor mi kaže da mi taj lijek može bez problema spasiti oko. Ja kažem dovoljno da ostane barem jedno", šali se.
Cijeli je život predavao povijest u Tehničkoj školi u Puli. U Bujama je radio kao pedagog, a u Pazinu kao profesor povijesti i pedagogije. Kaže da je svoj posao odrađivao korektno. U Tehničkoj školi radio je 30 godina i kaže da nikoga nije srušio.
- Ili imate ili nemate tu dimenziju. Uvijek sam razmišljao o tome da svaki profesor, učiteljica koja radi s djecom mora imati to nešto u sebi. Bojali su me se k'o vraga, posebno kada bi došli u prvi razred. Pomalo bi to jenjavalo pa bismo se sprijateljili", prisjeća se rada u školi.
"Djeci ne treba puno, treba im samo malo razumijevanja. To je cijela priča", mudro će. Veli da je rad u prosvjeti plemenit poziv.
- Morate biti rođeni za taj posao. Imati empatiju za svakoga, a osobito za mlade ljude. To je razdoblje puberteta, razdoblje kriza, lomova u obitelji, svaki vrag se sruči na te mlade ljude, a oni dođu kod vas i vi ih maltretirate. Da se razumijemo, i ja sam ih maltretirao, veli s puno topline.
- Svako moje dijete, svaki moj učenik bilo koje nacije meni je bila vrijednost. Ako vi radite svoj posao kako valja, onda nema problema. Tek sada vidim i shvaćam da sam to radio dobro i zato se sada to sve odvija na takav način od mojih "bivših prijatelja", emotivno će.
Kažem mu da ima veliko srce, a on će na to: "Duša je bitna. Ono što je u čovjeku je u njemu i gotova priča. Volio bih da sam drugačiji, pokvaren, lopov, ali nisam", kaže.
Dobar je čovjek. Ne pazi na materijalno. Kada je izgubio vid, poklonio je auto sinu bivšeg učenika koji mu je, kao i svi njegovi "stari prijatelji", vrlo rado izlazio u susret.
Pitamo ga što bi poručio današnjim prosvjetarima, kako pristupiti djeci.
- Djeca su zakon. Djeca su jedina vrijednost ovoga svijeta. Djeca su sve. Kakogod mi gledali, nema veće vrijednosti od djece, veli i poručuje: "Ako nisi posvećen djeci, bježi iz toga ako gledaš dijete kao neko stvorenje koje je tu slučajno. Čovjek može sve naučiti, ali ne može naučiti biti čovjek".
U Zagreb ide na čišćenje oka i kontrolu 1. rujna. Ako terapija urodi plodom, a vjerujemo da hoće jer znanost čini čudi i najbolji su mu liječnici odmah rekli da bi ona mogla zaustaviti i poboljšati stanje oka, onda će 30. rujna, njegov 74. rođendan biti pravo slavlje za dobro zdravlje i dobre "bivše prijatelje".