Skulpture Mrđana Bajića prvi put sam vidjela krajem 1980-ih na njegovoj samostalnoj izložbi u zagrebačkoj galeriji Suvremene umjetnosti koju je kustoski koncipirao i realizirao kolega Mladen Lučić. To što sam na toj izložbi vidjela zadivilo me jer je bilo potpuno drugačije od skulpture kakva je tada dominirala ne samo na domaćoj, nego i na internacionalnoj umjetničkoj sceni

Leonida Kovač rođena je 1962. u Splitu. Diplomirala je povijest umjetnosti i arheologiju u Zagrebu. Povjesničarka je i teoretičarka umjetnosti, kustosica te profesorica na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Koncipirala je i realizirala tridesetak autorskih izložbi. Bila je povjerenica i kustosica hrvatskog paviljona na Bijenalu suvremene umjetnosti u São Paulu (2002) i na Bijenalu u Veneciji (2003). Autorica je knjiga: "Konteksti", "Kodovi identiteta", "Anonimalia: Normativni diskurzi i samoreprezentacija umjetnica 20. stoljeća", "Tübingenska kutija: Eseji o vizualnoj kulturi i biopolitici" te "Rasprizorujuće transverzale: Mrđan Bajić".

Bogato dokumentirano izdanje

Upravo je ova knjiga predstavljena na Sa(n)jmu knjiga u Istri. U Razgovoru iza zavjese Leonida Kovač i Mrđan Bajić s Paolom Orlić predstavili su kiparovu autorsku monografiju, iznimno dvojezično, bogato dokumentirano i ilustrirano izdanje.

- Kako je krenuo vaš interes za proučavanjem opusa Mrđana Bajića i za realizacijom takve iznimne kiparske autorske monografije, bogato dokumentirane i ilustrirane?

- Skulpture Mrđana Bajića prvi put sam vidjela krajem 1980-ih na njegovoj samostalnoj izložbi u zagrebačkoj galeriji Suvremene umjetnosti koju je kustoski koncipirao i realizirao kolega Mladen Lučić. Mrđan Bajić je tada započinjao umjetničku karijeru, a ja sam tek bila završila studij i počinjala se baviti kritikom i teorijom umjetnosti. To što sam na toj izložbi vidjela zadivilo me jer je bilo potpuno drugačije od skulpture kakva je tada dominirala ne samo na domaćoj, nego i na internacionalnoj umjetničkoj sceni. Mrđan Bajić radikalno je odstupio od modernističke skulpture svojstvene formalizmu, upotrijebio atipične sklopove materijala, uveo boju u skulpturu i nije se libio ni posve osebujne naracije koja se manifestirala ne samo u skulpturi, nego i u crtežima velikog formata. Svega dvije-tri godine nakon nastanka tih skulptura započeo je niz ratova na području bivše Jugoslavije. Mrđan Bajić je devedesetih živio u Parizu i godinama nisam znala što radi. Sreli smo se i osobno upoznali 2002. na Bijenalu suvremene umjetnosti u Sao Paulu, gdje je on pokazao kompleksni intermedijski i interdiskurzivni projekt Yugomuzej na kojemu je radio niz godina. Sljedeći susret dogodio se nekoliko godina poslije kada smo već oboje radili kao profesori na umjetničkim akademijama i sudjelovali na jednoj međunarodnoj radionici na Siciliji namijenjenoj studentima iz mediteranskih zemalja. Tada smo započeli suradnju na području obrazovanja mladih umjetnika i umjetnica. On jednom godišnje dolazi kao gostujući profesor u Zagreb, a kipar Petar Barišić, profesor na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti i ja odlazimo na Fakultet likovnih umetnosti u Beograd. Tema jednog od tih mojih gostujućih predavanja bio je opus Mrđana Bajića i to je predavanje bilo svojevrsna skica za knjigu koju sam napisala tijekom 2016., a koju je proljetos objavio beogradski nakladnik Supervizuelna.

Razoreni Nimrud i Palmira

- Referencijalno polje tih interdiskurzivnih i intermedijskih radova razmatra se u kontekstu promjene globalne tehnološke, ekonomske, političke i kulturne paradigme koja se dogodila na prijelazu stoljeća. Na taj način se prikazuje puno širi kontekst ovoga opusa?

- Početkom novog tisućljeća u neopisivim masakrima i ratnim razaranjima na Bliskom istoku kojima se još uvijek ne nazire kraj, dogodilo se ono što je bilo nezamislivo krajem 1980-ih, kada je Mrđan Bajić načinio svoje rane skulpturalne kompozicije koje su mi ostavile trajan utisak. S lica zemlje zbrisani su arheološki lokaliteti zaštićeni UNESCO-vim poveljama kao svjetska kulturna baština, razoreni su, primjerice, Nimrud i Palmira, a fragmenti njihovih ruševina počeli su cirkulirati crnim tržištem antikviteta. Ne zaboravimo, nama ovdje Bliski, a europskom Zapadu i Americi Srednji istok, kolijevka je zapadne civilizacije. To razaranje nedvojbeno jest i brisanje povijesnog pamćenja. Iz pozicije sadašnjosti Bajićeve su mi se rane skulpture, od kojih mnoge referiraju upravo na bliskoistočne civilizacije, pokazale gotovo vizionarskim, odnosno tek mi je danas posve jasno zašto su mi pred trideset godina bile neodoljivo privlačne. Primjerice, jedna od njih naslovljena je Mediteran. Danas je Mediteran najveća masovna grobnica i svakog trenutka postaje još većom. Istodobno tim skulpturama Mrđan Bajić načinio je nekoliko gotovo monumentalnih kompozicija koje svojom pojavnošću i naslovima referiraju na ključna mjesta retorike socijalističkog napretka utemeljenog na industrijalizaciji i susljednoj joj modernizaciji, retorike koja je u to vrijeme bivala na izdisaju. Pad Berlinskog zida koji je simbolički označio prestanak hladnog rata kronološki se podudara s promjenom tehnološke paradigme, odnosno s ulaskom u digitalno doba u kojemu temelj ekonomskog rasta više ne čini industrijska proizvodnja nego ono što se naziva informacija, komunikacija i usluga. Poznato je da je promjena tehnološke paradigme neodvojiva od promjene ekonomske, političke i ukupne kulturne paradigme. Padom željezne zavjese koja je "komunistički Istok" odvajala od "kapitalističkog Zapada" nestala je i posljednja zapreka imperativnom globalnom tržištu i svim njegovim konzekvencama, među kojima je i nestanak socijalne države i na Istoku i na Zapadu. Ratovi koji su na području nekadašnje Jugoslavije započeli neposredno nakon kraha komunizma bili su zapravo uvertira u stanje globalnog ratnog masakra kojemu sada svjedočimo. Pritom globalizacija koja se danas manifestira kao najokrutnija inačica kolonijalizma, generira nekropolitičku situaciju. A ta situacija nedvojbeno postoji u referencijalnom polju radova Mrđana Bajića čiji diskurs iscrtava putanje historijskih i geopolitičkih transverzala. Stoga sam performative radova koje je umjetnik izveo tijekom zadnja tri desetljeća čitala u kontekstu povijesti kolonijalizma i prečesto nevidljivog strukturalnog nasilja od kojeg ni diskurs o umjetnosti ne apstinira. (Vanesa BEGIĆ)

Povezane vijesti

• Život je sačinjen od "Kapi radosti"
• Predstavljena knjiga "Novi testament" tiskana u Urachu 1562. i 1563.
• BOOKtiga: Bogat program za ljubitelje pisane riječi