U zadnje vrijeme zaredali su hitni apeli darivateljima zbog velike potražnje za krvlju. Ovog mjeseca do sada potrošili su stotinjak doza više nego u listopadu prošle godine. U kratkom periodu bilo je dosta prometnih nesreća, akutnih kirurških zahvata koji su tražili veliki suport krvnih pripravaka u Puli i u Rijeci gdje se voze teži slučajevi

Drago mi je dati krv jer znam da ću nekome pomoći. To je velika dragocjenost, a čini mi se da se i bolje osjećam kada svaka četiri mjeseca dam krv. Navika je to, organizam se valjda već navikao tolike godine. Čim sam se zaposlila u tadašnjoj Skupštini općine Pula s kolegama sam prvi put dala krv. Tek sam izašla iz škole, bilo mi je 18 godina. To me je ponukalo i dalje sam redovito dolazila sama, tri puta godišnje, osim u trudnoći kada nisam smjela. Jedno vrijeme su me redovito pozivali s obzirom da imam specifičnu krvnu grupu, nula minus, priča nam Mirjana Benčić iz Prodola nakon što je u četvrtak na transfuziji pulske Opće bolnice darivala krv 53. put u svojih 56 godina života. Za to je dobila srebrni medaljon, koji se dodjeljuje za 25. darivanja krvi. Ali velika je stvar, ističe, što ne mora plaćati dopunsko zdravstveno osiguranje. Toga su, naime, oslobođene žene koje su krv darivale 25 puta i muškarci za 35 donacija.

I suprug gospođe Benčić je dobrovoljni darivatelj, sin i kćerka također su se odazivali. Postala je to obiteljska tradicija. Redovito darivanje krvi, slažu se naši sugovornici, dobra je i zdravstvena preventiva, pravi mali sistematski pregled jer ako nemaš dovoljno željeza ne uzimaju ti krv, izmjere ti krvni tlak, a kasnije analize krvi otkriju možda i neke druge simptome, i to na vrijeme.

Sve preko Rijeke

Organizacija darivanja krvi sada ide preko gradskih društava Crvenog križa koji surađuju, u slučaju Istre, s Kliničkim zavodom za transfuzijsku medicinu u Rijeci. Akcijski plan uglavi se na godišnjoj razini: u Puli su svakog četvrtka od 9 do 17 sati, u drugim gradovima Istre nešto rjeđe, jednom ili dvaput mjesečno. U četvrtak, 25. listopada, Hrvatski je dan darivatelja krvi, ali naš motiv za posjet Odjelu za transfuziju pulske Opće bolnice, u zgradi Mornaričke bolnice na Verudi, bio je apel upućen darivateljima krvi iz riječkog Kliničkog zavoda za transfuzijsku medicinu zbog nedostatka krvi, posebno grupa A pozitivne i B pozitivne. U zadnje vrijeme zaredali su hitni apeli pa nas je zanimalo što je razlog nedostatnim zalihama krvi: sve manje davatelja, problemi u zdravstvenom sustavu ili sve veće potrebe za krvnim pripravcima?

- Razlog hitnim apelima je velika potražnja. Ovog mjeseca do sada potrošili smo stotinjak doza više nego u listopadu prošle godine. U kratkom periodu bilo je dosta prometnih nesreća, akutnih kirurških zahvata koji su tražili veliki suport što se tiče krvnih pripravaka, i kod nas i u Rijeci gdje vozimo naše teže slučajeve. Uz takvog pacijenta, za potrebe tijekom transporta šaljemo između šest do osam doza koncentrata eritrocita. Svakodnevno imamo rezervacije za doze potrebne onkološkim i hematološkim pacijentima u dnevnim bolnicama, za operacije, pa postoperativno, za pacijente u jedinicama intenzivnog liječenja. Pacijenti na dijalizi više nisu toliki potrošači koncentrata eritrocita jer im se njihova proizvodnja stimulira hormonskim preparatima. Nikada se nije dogodilo da nemamo krvi za nekog hitnog pacijenta. U hitnoći, ako ne znamo krvnu grupu pacijenta, uvijek imate nula negativne kojom se u početku mogu zamijeniti sve ostale krvne grupe, kaže dr. Jasmina Simović Medica, voditeljica pulske transfuziologije.

Na pitanje zašto su s pulske bolnice davalaštvo u Istri i proizvodnja krvnih pripravaka od ovdje donirane krvi prebačeni u nadležnost riječkog KBC-a, kaže da je to rezultat centralizacije transfuzijske službe u Hrvatskoj.

Sve doze se serološki testiraju na biljege krvlju prenosivih bolesti : HIV, HBV, HCV i sifilisa. U Hrvatskoj se od 2013. vrši i NAT testiranje doza krvi čime se postiže značajnije smanjenje window perioda (fenomen prozora) u odnosu na serološko testiranje. NAT testiranje obavlja se samo u Zavodu za transfuzijsku medicinu u Zagrebu, u Petrovoj, i tu se šalju svi uzorci darivatelja iz cijele Hrvatske. Nekad je slala i Pula, do spomenute centralizacije koja je, naglasimo, ipak zaobišla slične bolnice u zemlji, poput onih u Zadru, Varaždinu i Dubrovniku. Riječki Zavod za transfuzijsku medicinu sada je nadležan za tri županije, svoju, Ličko-senjsku i Istarsku.

Po krv preko Učke

U pulskoj bolnici, dok joj je davalaštvo krvi bilo u opisu posla, akcije prikupljanja krvi provodile su se i tri puta tjedno, s jednim danom na terenu. Sada je to jednom tjedno, svakog četvrtka.

Dvaput tjedno, utorkom i petkom šalju vozača preko Učke, s tim da dan ranije Rijeci mejlaju svoje potrebe. Zalihe krvnih pripravaka, pojašnjava nam dr. Simović Medica, zanavljaju se u principu dvaput tjedno zbog koncentrata trombocita koji najkraće traju, pet dana. Trombociti se čuvaju na sobnoj temperaturi u tzv. treskalici (agitatoru). Koncentrati eritrocita čuvaju se u frižideru na četiri stupnja Celzijusa do 35 dana, a jedino se svježe smrznuta plazma na minus 30 čuva godinu dana.

- Kod pojačane potrošnje, budući da hitne slučajeve ne možemo predvidjeti, komuniciramo s dežurnim transfuziologom iz riječkog KBC-a i šaljemo svog vozača ili taksi službu s kojom imamo ugovor. Oni u roku od 15-20 minuta dođu po ambalažu za transport krvnih pripravaka i kreću za Rijeku, kaže dr. Simović Medica.

Koliko smo izgubili i gašenjem nekih djelatnosti u Imunološkom zavodu Hrvatske? Doktorica pojašnjava da se iz jednog krvnog pripravka dobije po jedan koncentrat eritrocita i jedna doza plazme, te sloj leukocita i trombocita. Jedan dio plazme se odmah zamrzava u tzv. šok frizerima, unutar 20 minuta, da se sačuvaju faktori zgrušavanja, te se takva skladišti kao svježe smrznuta plazma, a preostala se povremeno šalje kao plazma za frakcioniranje u Imunološki zavod za proizvodnju seruma (protiv zmijskog otrova, ugriza crne udovice), albumina. Sada, dio takvih pripravaka uvozimo.

Sljedeći je problem i gašenje velikih poduzeća. Uljanikovci su, poznato je, zaslužni za skoro 70 posto krvi do sada prikupljane u Puli, uz djelatnike MUP-a koji čine drugu najveću skupinu donatora, a slijede Pulapromet, županijski Zavod za javno zdravstvo, Opća bolnica, Grad Pula kojem se priključe i gradska javna poduzeća… Tamo gdje postoje kolektivni ugovori za davanje krvi dobije se jedan ili dva slobodna dana, što je dodatno motiviralo radnike. Uljanikovci, recimo, imaju pravo na jedan i pol slobodan dan. Tradicionalno dolaze nakon marende, iza 11 sati, i bili bi slobodni taj i sljedeći radni dan.

- Krv darujem i radi humanosti, da pomognem ljudima kojima je ta krv neophodna, ali i zbog osobnog zdravlja. Nakon što dam krv osjećam se zdraviji. Otprilike je to dvaput godišnje, ali smeta mi što smo prije dobivali dva slobodna dana, a sada se to smanjilo na jedan dan, kaže Silvestar Bezelj iz Pule, radnik pulske Ceste, kojem je ovo bio 51. put u akciji darivanja krvi. Zajedno s drugim jubilarcima, iza kojih je od 35 do 125 donacija, u petak, 26. listopada, bit će na prijemu kod gradonačelnika Pule. Razgovaramo i s Predragom Ivankovićem, policajcem iz Pule, koji je počeo darivati krv još dok je bio na Akademiji. Od tada je redovit, nekad dvaput, nekad četiri puta godišnje. Vabi i svoje kolege da se priključe, a kaže da u MUP-u za ovu humanu gestu svoje djelatnike i dalje nagrađuju s dva slobodna dana.

Samo redovne akcije

- Teško nam je organizirati izvanredne akcije jer djelatnici riječkog Zavoda za transfuziologiju imaju ispunjen raspored, od Istre, preko Kvarnera i Gorskog kotara do Ličko-senjske županije. Nedavno smo uspjeli organizirati jednu takvu akciju u Infobipu u Vodnjanu i bilo je uspješno. Svakog proljeća imamo tradicionalne akcije za maturante, uvijek dođu u velikom broju, neki ostanu u davalaštvu i kada krenu na studij. Svaki darivatelj ima zahvalni obrok, dobiju bon, u Puli za pizzerije Jupiter, Tivoli, Barkun i Marko Polo s kojima već dugo surađujemo. I studenti i učenici dobiju slobodan dan od nastave, kaže Helena Vidović.

Granica darivanja 55 kilograma

U jednom davanju uzme se 450 mililitara krvi. Da razbijemo predrasude, možda i strahove, doktorica pojašnjava da je granica darivanja 55 kilograma jer se smatra da osoba s tom kilažom ima otprilike 4,5 litre krvi u organizmu i deset posto što se daje ne predstavlja nikakav gubitak. "Možda je kod onih koji prvi put daju krv malo nelagode, neizvjesnosti, pa bude laganih kolapsa ili pretkolapsa, ali produženim ležanjem i hidracijom riješimo problem. Davanje krvi traje maksimalno do 12 minuta, u prosjeku između šest i osam minuta. Prije svakog izdavanja doze krvi pacijentu, napravi se križna proba između pacijenta i doze", kazuje dr. Simović Medica.

Otkriva nam da, pored opće poznate četiri krvne grupe, A, B, O i AB pozitivne i negativne, postoji još 640 antigena, od koji 300-tinjak antigena je klasificirano u 23 sustava krvnih grupa.

Neki poslodavci ne puštaju radnike za vrijeme radnog vremena

U ponedjeljak, 29. listopada, akcija doniranja krvi održava se u Rovinju, dan kasnije u Labinu i Koromačnu, a u srijedu 31. listopada u Puli, s obzirom da je četvrtak, 1. studenog, neradni dan.

- U Istri je oko 7.195 aktivnih darivatelja krvi; najviše, naravno, Puljana - 3.387, ali su u tome jaki Pazinjani i Porečani. Rovinj je malo podbacio, mada je na zadnjoj akciji osvjetlao obraz. Promijenjene su okolnosti i moramo se tome prilagođavati, organizirati akcije i u poslijepodnevnim terminima. Zaposlenima je najveći problem izaći s posla jer kod nekih poslodavci to ne dolazi u obzir. Najviše razumijevanja imaju poslodavci koji su i sami davatelji krvi. Puno je mladih darivatelja, ali je i sve više odbijenih zbog bolesti koje se šire putovanjima. U Istri je u devet mjeseci ove godine prikupljeno 5.330 doza, a do kraja godine, prema planu potreba, trebamo doći do 7.105 doza. To je ambiciozan plan koji možda nećemo moći ostvariti, kaže nam Patricija Blažević Benković, voditeljica davalaštva pri Crvenom križu Istarske županije.

Njezina kolegica iz pulskog Crvenog križa Helena Vidović kaže da je broj donatora stabilan, uvijek ima i novih, mladih ljudi, 250-300 svake godine, koji nadoknade one starije od 65 godina koji više ne mogu sudjelovati. Krv se može davati još do 70. godine života i to dvaput godišnje, ali samo u krugu neke bolnice, uz obvezan pregled doktora specijalista ili transfuziologa.

I iscrpljenost se očita u krvi

Voditeljica davalaštva pri pulskom Crvenom križu Helena Vidović pojašnjava postupak. Darivateljima se prije uzimanja krvi kontrolira hemoglobin i izmjeri tlak, a onda ispune anketni listić na koji se očekuju iskreni odgovori. Nizak hemoglobin ili bilo kakve viroze odgađaju davanje krvi.

- Postoji suradnja između darivatelja i transfuzijskih službi: ako rezultati analize nisu u redu, pozivaju se na ponovno testiranje. Darivateljima je to dobar pokazatelj da su zdravi. Ponekad se još osjećaju dobro, ne znaju da su u infektu, a mi prilikom proizvodnje krvnog pripravka primijetimo da, recimo, imaju povećan sloj leukocita pa ih obavijestimo da odu na kontrolu. Ako ste umorni, iscrpljeni, neispavani, neće vam potonuti kapljica, kaže dr. Simović Medica. Kakva kapljica, pitamo. Hemoglobin se, pojašnjava, testira u bakrenom sulfatu određene specifične težine, za žene ta težina odgovara vrijednosti hemoglobina 125 grama na litru, a kod muškaraca je 135 grama. Ako ima dovoljno hemoglobina, kap krvi tone na dno bočice; ako ne, ostane lebdjeti ili se vrati na površinu. (Duška PALIBRK, snimio Dejan ŠTIFANIĆ)

Povezane vijesti

• U Pulu se iz Rijeke vraćaju gotovi krvni pripravci
• PULA Akcija darivanja krvi u Komunalnoj palači
• ONI SPAŠAVAJU ŽIVOTE. HVALA IM! Kemal Šabić: Drago mi je da mogu pomoći drugim ljudima