"Ako je netko nanio štetu IDS-u u posljednje četiri godine na lokalnim izborima, onda moram reći da je to definitivno bio Glas Istre", riječi su bivšeg pulskog gradonačelnika i (još uvijek) predsjednika IDS-a Borisa Miletića koji se u prošlotjednom razgovoru za Nacional dotakao jedine istarske dnevne tiskovine. Da ne bi ostao na tome, izravno je, po drugi put, prozvao i pojedine novinare.

"Da su se ti novinari politički direktno uključili u izborni proces - jesu, i to se ne libim reći. Nevjenčani suprug jedne od tih novinarki je SDP-ov kandidat za župana, dakle moj protukandidat. O čemu mi pričamo? Nitko iz IDS-a sigurno nije nazvao vlasnika i rekao mu - dajte im otkaz. Novine imaju svoju uređivačku politiku u koju se mi ne miješamo. Ako netko želi objektivno sagledati pisanje te novine u posljednje četiri godine, uvidjet će da su bili vrlo kritični prema nama, i to skoro jedino prema nama", kategoričan je Miletić u svojoj tvrdnji.

Njegov oblik agresije prema Glasu Istre nije usamljen. On je samo nastavak priče koju su ranije započeli drugi istarski političari, nekada u opoziciji, a sada, bar nominalno, u poziciji. Može se bez zadrške reći da svi oni žele pod svaku cijenu, paušalno koristeći termin sloboda, kreirati sadržaj Glasa Istre. Sličnom mišljenju i stavu teži i Miletićev stranački kolega i suparnik, dugogodišnji utjecajni IDS-ov operativac i bivši pulski dogradonačelnik Robert Cvek, koji je u Glasu Istre svojevremeno imao, prema njegovim riječima, posebno loš tretman. Međutim, u novinarskom smislu, a uzevši u obzir slobodu medija koju u posljednje vrijeme svi rado spominju, kod Cveka se radilo o relativno uobičajenom tretmanu za jednog političara.

On je 2019., nakon upornih kritika na njegov i na račun IDS-a, pisao o Glasu Istre riječima: "Objektivno novinarstvo? Mislim da su ljudi počeli shvaćati u što se Glas Istre pretvorio. Nisam ja jedini koji je to primijetio." Dvije godine kasnije, nakon lokalnih izbora koji su obezglavili IDS, Cvek poentira i kaže da se situacija konačno iskristalizirala.

"Vidim i čitam sve ovo što se dešava s Glasom Istre i novinarima pa se imam potrebu malo prisjetiti, a i sve vas dragi prijatelji, tko je prvi javno rekao ono što vi danas mislite o Glasu Istre i uređivačkoj politici još daleke 2019. nakon javne rasprave o koncesijama u Cvajneru. Trebam li podsjećati što sam sve nakon toga doživio i proživio od te novine, urednika i novinara? Je li potrebno reći da su neki od tih novinara među ovih četvero (ne svi)? Jesam li tada nešto lagao, krivo rekao? Status ne laže, sve je na kraju ispalo točno. Sve je to bila politika, ne aktivizam, jer napokon su stranka. A urednik i novinari su bili sretna obitelj s jednim zadatkom. Jesam li sretan da se ovo dešava? Nisam. Ne želim nikome ništa loše i želim normalan Glas Istre. Samo ne želim da ispadne da urednik voli IDS-ovce. To mi malo smeta. Ja sam IDS-ovac koji je u Glasu Istre imao ‘poseban’ tretman od njega i novinara (ne svih). Imam ga i danas jer je i javno rekao da je zadnji koji bi mene branio. Poprilično osobno za jednog glavnog urednika koji mora biti objektivan. Možda dobijem još koju duplericu, može mi samo koristiti, kao i novom gradonačelniku. A materijala ima još puno, samo budite strpljivi."

Drugim riječima, pojednostavljeno, obje frakcije IDS-a bile su u određenoj fazi svog djelovanja podložne žestokoj, ponekad i pretjeranoj kritici Glasa Istre. I nikako da shvate, oni i ostali likovi iz nastavka ovog teksta, da je to bit demokratskih procesa. Naprosto, novinar propituje političara, nikako obrnuto. Određeni političari, uključujući i ovdje spomenute, opetovano dokazuju javnosti da ne razumiju svrhu medija, te da tiskovine i portale doživljavaju kao ultimativni sveti gral koji im garantira besmrtnost. Naprosto, za većinu političara i moćnika dobar medij je samo njima naklonjen medij.

Za ovu priliku oportuno je citirati predsjednika Hrvatskog novinarskog društva Hrvoja Zovka, da bi se potom, po istom principu, osvrnuli i na druge istarske političare.

"Mediji su ogledalo društva, moraju biti u funkciji javnosti. A političari ih shvaćaju kao svoju produženu ruku. Počevši od javne televizije pa nadalje, medije bi najradije proglasili svojim plijenom koji bi trebao funkcionirati isključivo prema njihovoj zamisli. Kada je riječ o temama koje im nisu škakljive, počevši od premijera, predsjednice pa do lokalnih političara, opušteno će odgovarati pred novinarima. Kada im postavite neka ozbiljnija pitanja, dobit ćete etiketu hibridnih ratnika protiv države, stranke, koga god”, kaže Zovko sumirajući srž problema novinarstva.

Na tragu želje za kontrolom Glasa Istre korača i novi pulski gradonačelnik koji se, po svemu sudeći, pokazao kao ekstremno netolerantan na kritike. Filip Zoričić, od ranije poznat po proračunatom nesvrstavanju, neupitnoj miroljubivosti i pomalo srcedrapajućim samopromotivnim izjavama, također je u više navrata nasrtao na Glas Istre i pojedine novinare. Takav nagli obrat u ophođenju inače hiperafirmativnog, naizgled konstruktivnog (u prošlosti i prema IDS-u) i neutralnog političara zbio se odmah nakon prvih, uobičajenih novinarskih kritika na njegov račun. Od tada odgovara vrlo selektivno na novinarske upite Glasa Istre i započeo je otvoreni linč prema svakom kritičaru, pa i često blokirao pojedince na društvenim mrežama, što su u kampanji zamjerali IDS-u.

Istovremeno, javnosti su iz njegovog tabora odašiljane poruke tipa "uvjereni smo da novinari moraju govoriti ono što misle i braniti ugled struke bez obzira na posljedice". Međutim, očito je da ipak smjeraju pomno birati za koje se medije i novinare bore. U pitanju su, jasno se da zaključiti, oni njima naklonjeni. Još jednom, radi se o školskom primjeru miješanja u uređivačke odluke i pokušaj grubog utjecaja politike na medije - praktički isto ono što se zamjera IDS-u. Inače, Glas Istre je sa svojom uređivačkom politikom kroz cijelu kampanju za lokalne izbore, posebno na razini Županije i Pule, svim glavnim akterima dao veliki prostor za promociju njihovih kampanja i ideja.

Usput, Zoričić je zaplivao toliko daleko u vodama neprikladnog javnog komuniciranja nakon što je nazvao "gospodom" (navodnici kao visok stupanj pejorativa) IDS-ovog Valtera Boljunčića i urednika portala Istarski.hr Nenada Čakića. Ne treba zanemariti ni njegove suradnike koji su vodili, i vode, vrlo drsku kampanju na društvenim mrežama pa im se u svakoj, pa i najmanjoj kritici, priviđa IDS. Istovremeno, začudo, pulski je gradonačelnik, neposredno nakon famoznog sučeljavanja u organizaciji Glasa Istre, izjavio da je zadovoljan i debatom i kampanjom. Nije imao nikakve primjedbe, niti je slao demantije. No, jedno je sigurno, Zoričiću je u jeku kampanje Glas Istre bio najmanji problem. Veći mu je uteg bilo uskraćivanje podrške možemovaca i paljba njihovog Krešimira Krola, ali se u ime političkog pragmatizma to lako zaboravlja. Spomenute se debate dotakao i pulski Možemo.

"Bez slobodnih medija nema demokracije, a to je upravo situacija koju s Robertom Frankom imamo u Puli, gdje je izostanak svakog kritičkog propitivanja načina obnašanja vlasti kulminirao u kampanji za lokalne izbore otvorenom podrškom IDS-u. Glas Istre pretvorio se u medij za blaćenje političkih suparnika IDS-a. Današnje sučeljavanje kandidata za gradonačelnika Pule u organizaciji Glasa Istre koje je moderirao Robert Frank, otvoreno stavši na stranu IDS-ove kandidatkinje, za svaku je osudu”, kazali su iz Možemo. Pritom, valja ponoviti, kandidat Zoričić nije imao primjedbe na vođenje debate.

Također, možemovcima je sporno i financiranje Glasa Istre javnim novcem, pa najavljuju ukidanje takve prakse, što bi novinu moglo dovesti u ozbiljne probleme, kao i stotinjak ljudi koji o njoj ovise, a bez nje bi se građanima uskratio javni interes svakodnevnog (kvalitetnog) informiranja. Kažu da se radi o “novcu kojim se financira Frankova uređivačka politika".

Zaboravljaju na vrijedne i renomirane novinare i urednike sporta, kulture, mozaika, crne kronike, portala. Kao da je sve politika. I to njihova. Kao da njihovi stavovi i planovi moraju pošto-poto blještati na svakoj naslovnici. Poistovjećuju novinu s jednom osobom što je, blago rečeno, izuzetno površno i nehajno prema svim vrijednim i poštenim radnicima. Uzgred, o pozivima na bojkot novine zaluđenih pojedinaca i jedne stranke koja se inače bavi radničkim pravima - ovaj put nećemo.

Posljednji u nizu, možda i najžešći kritičar uređivačke politike Glasa Istre je SDP-ov Danijel Ferić. On je jedan lijepi dio kampanje posvetio upravo slobodi medija (svojoj verziji, naravno), koncentrirajući se prvenstveno na Glas Istre. Bilo je tu bilboarda, invektiva protiv djela redakcije, optužbi za “pušenje IDS-u”, ogorčenja zbog (pre)malo dobivenog prostora, otvoreni obračun s glavnim urednikom i još puno “briga” za slobodno novinarstvo. Vršio je, bez dvojbe, pritisak na novinu jer mu se nije svidjela uređivačka politika. Htio je, kao i ostali spomenuti likovi, kontrolirati sadržaj tiskovine.

Skroz samopromotivno, on se često znao žaliti na neugodnosti i napade Glasa Istre. Jer, eto, očito su se novinari okomili baš samo na njega. Međutim, možemo samo zamisliti jačinu Ferićeve onanije u doba kada je Robert Cvek prolazio novinarski špalir. Bez dvojbe, Feriću je dobar novinar samo onaj koji piše protiv njegovih protivnika.

I tako, suma sumarum, imamo IDS koji je opako zamjerio Glasu Istre slobodno pisanje, pa ga čak smatra odgovornim za izborni debakl. Tko bi rekao. S druge strane, tu je opozicija, pardon, pozicija koja Glas Istre stavlja u negativan kontekst IDS-ove politički dirigirane novine. Svatko sa svog kamena sikće otrov i stvara konfuziju. Što se iz svega toga može zaključiti? Agresija četiriju glavnih političkih struktura na Glas Istre pokazatelj je da dobro radimo svoj posao. Političari nas ne smiju voljeti, naprotiv.

Povezane vijesti

• Konferencija "Suzbijanje dezinformacija u eri digitalnih medija": Podrška ozbiljnom novinarstvu
• Europska federacija novinara osudila odluku uprave Glasa Istre o otkazima novinarima
• Svijet je pun lakih sadržaja, a smisao života postali su odjeća, hrana i osoba s kojom će netko završiti u - horizontali