(Snimio Dejan Štifanić)
U petak i subotu desetu godišnjicu obilježio je pulski Zbor Praksa kroz Festival Pjesme otpora, a osim koncerata program je uključivao radionice pjevanja i projekciju filma, a glavno mjesto bio je Dom antifašista odnosno La Resistance.
Tu su se prodavale majice i bedževi, CD-i i knjige, bile su izložene stare fotografije, jelo se i pilo, a bilo je i puno ljudi pa je prve večeri sve podsjećalo na nekakvu zakašnjelu prvomajsku feštu jer je takva bila atmosfera. No, ako nije bio Praznik rada, bilo je to dan nakon dana pobjede nad fašizmom i nekoliko dana nakon obilježavanja oslobođenja Pule.
Prvi dan na rasporedu su bile radionice pjevanja Zbora Praksa i Coro delle mondine di Novi di Modena, a ta dva zbora su nastupila navečer, a u subotu su na redu bile radionice Motstandets Musik, orkestra iz švedskog Malmoa, i francuskog zbora Le Cri du Choeur iz Toulousea.
Oni su nastupili u subotu navečer uz Coro dei Pici. U subotnje jutro održan je program Trgovi pjevaju na Tržnici, Portarati, Forumu, Trgu Svetog Tome i Titovom parku, a u petak navečer u La Resistanceu prikazan je i film Danila Lole Ilićia "Krugovi na vodi" o posjetu Prakse i kolegama iz Mostandets Musika 2019.
- Mislim da je najljepši dio vođenja prakse bio to što mi je pomogao u odrastanju, naučio me kako da se nosim sa ljudima, kako da primim kritiku i kako da dam kritiku, i to je jako vrijedno. Jako lijepo je vidjeti rast jedne skupine koja promovira takvu vrstu pjesme kojom želimo poslati poruku, priča voditeljica Prakse Edna Strenja Jurcan.
U tih deset godina bilo je lijepih trenutaka kao i onih manje lijepih.
- Bilo je svega. Najveća kritika je znala biti da smo jugonostalgičari ili komunisti, ali poanta ovog zbora nije promicanje komunizma. Mi ne želimo promovirati antifašizam kao političku opciju, nego kao način života, svjetonazor. Antifašizam u smislu kako ćeš se odnositi prema drugima bez obzira koje su rase ili seksualne orijentacije... No, negativnih iskustava je bilo stvarno jako malo i nije da su nas pretjerano potresla. Tako da nastavljamo svojim putem i uopće se ne opterećujemo time, kaže voditeljica zbora.
Kako su godine prolazle, normalno je da su se promijenile i članice tj. postava zbora, iako postoji jedan "kostur", a to su članice koje su u zboru od prvog dana, odnosno koje su došle u prve dvije godine, njih 5 ili 6, koje su stalne dok se ostatak postave mijenjao.
Pored mnogobrojnih koncerata i suradnji koje su ih, eto, dovele čak i do Švedske, zbor je snimio i dva albuma.
- Prvi album smo snimili 2019. i to je bio jedan miks antifašističkih pjesama, a drugi album na koji smo jako ponosni ima 13 pjesama koje su u stvari pjevale Mondine, koje danas imamo ovdje, tako da smo presretne. I to je u stvari jedan hommage koji smo mi napravili za njih, kaže Strenja Jurcan.
Nakon dva albuma logično slijedi i treći je Edna i njene zborašice još ne misle stati.
- Radimo na novom albumu koji će se zvati "Borba u pjesmama Nella Milottija". Tu smo uzeli pjesme koje pretežito se više ne pjevaju, što nam je jako žao jer su divne. Maestro je radio stvarno divne aranžmane i skladao jako lijepe skladbe koje je nama drago promovirati, kaže Edna.
No, kako je tih borbenih skladbi bilo jako malo uzele su i one gdje je on samo napisao glazbu ili gdje je napravio aranžman za poznate partizanske pjesme, npr. "Po šumama i gorama" koja je na talijanskom postala "Per montagne e verdi piani", a koju su otpjevali i u petak.