(Snimila Nina Petrović)
U kazalištu Dr. Inat u Društvenom centru Rojc odigrana je dječja predstava (koja je jednako zaokupila pažnju i odraslih) na ukrajinskom jeziku. U predstavi pod nazivom »Novogodišnji detektivi« glumila su djeca od četvrte do šesnaeste godine starosti, a radila se o krađi čarobnog štapa Djeda Božićnjaka.
Kako ne bi propali božićni pokloni i Nova godina, u pomoć djedu Božićnjaku stižu ni više – ni manje nego detektivi Sherlock Holmes i pomoćnik mu dr. Watson. Detektivi zaključuju da je štap sakriven najvjerojatnije ondje gdje ga nitko ne bi tražio – na Divljem zapadu. Nakon što su ispitali kauboje, Holmes i Watson shvaćaju da su na krivom mjestu jer su kauboji ipak nevini.
Potom su otišli kod Indijanaca, ali ni ondje štap nije bio skriven. Naposljetku, zagonetka je ipak riješena: djedičin štap ukrala je zločesta baba Jaga, koja možda i nije toliko zločesta već je samo htjela skrenuti svu božićnu pažnju na sebe. Predstava završava pomirbom babe Jage, detektiva i djeda Božićnjaka i njihovim zajedničkim plesom i pjevanjem. Na kraju izvedbe, sva su djeca iz gledališta bila pozvana da plešu sa Svetim Nikolom i djedom Božićnjakom i uzmu slatkiše.
Voditeljica i režiserka predstave je Svitlana Rusinova, montažer scene je Anton Bondar i tehničar je Sandro Butković. U predstavi igraju: Bondar Mykyta, Ruda Sofiia, Sinitsyn Dmytro, Juvan Oleg, Nadiia Rusinova, Yahodina Karolina, Orlenko Dasha, Rymarenko Nazarij, Klyzhko Anna, Zhuikov Denys, Voronyk Nika, Martynets Kateryna, Kulich Milana, Rusinova Svitlana i Kropivnytska Polina.
- Moja majka otvorila je djeci ukrajinski dječji kazališni studio u Puli još na početku ove godine, a ovo je već treća predstava po redu koju izvodimo. Jako je velika zajednica Ukrajinaca u Puli i imamo jako puno djece koja su pogođena strahovito teškim trenucima ratne opsade koja traje već dosta dugo. Ideja moje majke, Svitlane Rusinove, je bila otvoriti ovdje studio gdje bi se djeca mogla družiti, glumiti, pričati na ukrajinskom jeziku. Ovim putem povezujemo sve obitelji iz Ukrajine koje su tu u Puli, koje su pobjegle zbog rata, kaže Nadiia Rusinova, (odrasla) glumica s kojom predstava počinje i završava.
- U studiju imamo 14-ero djece, od šest do 14 godina starosti. Djeci se jako sviđa glumiti, to je zapravo njihova mogućnost bijega od realnosti, kad igraju uloge kao da zaborave na sve ono ružno oko njih. Djeca ponekad nama kažu: »Moramo učiti hrvatski - u Hrvatskoj smo i moramo ga naučiti«, a to njih frustrira. Zato je osmišljeno ovo mjesto gdje mogu pričati, plesati, pjevati i glumiti na ukrajinskom materinjem jeziku. Jako su se brzo sprijateljili ovdje kod nas. Ono što me posebno veseli jest to da nakon svake predstave dođu do nas i kažu: »ja ću jednog dana stvarno glumiti!«, otkriva Nadiia.
- Vodimo radionicu glume baš ovdje, u prostoriji kazališta Dr. Inata u Rojcu uz samu potporu Saveza udruga Rojca i udruge »Mi« u Puli. Naglasila bih da je glavna poruka ove predstave da mi svi moramo biti jedni uz druge, ali ne putem društvenih mreža, već uživo; održavati društvene kontakte. Moramo pričati jedni s drugima i biti zajedno, obraćati pozornost na svijet oko nas. Jer, kada ne dajemo pažnju nekom, taj netko će početi obraćati pažnju na sebe ali na krivi način, baš kako je napravila baba Jaga, kroz smijeh zaključuje razgovor glumica Nadiia.