Nekad predvodnica modernizma, danas ruglo grada
Robna kuća Pula bila je omiljeno mjesto za marende u školskim pauzama, za iskradanje da bi se otišlo na famozne panine u pečenjarnici. Nekima mjesto prvih srednjoškolskih ljubavi
Iako i mlađe generacije mogu baciti jedan usamljeni pogled na ovu zgradu i pomisliti »dokle ovako?«, starijim Puljanima je zasigurno puno teže. Ondje su marendali u školskim pauzama, a možda se i iskradali da bi otišli na famozne panine. Možda su ondje nastajale i prve srednjoškolske ljubavi.
Nekadašnja predvodnica modernizma i mnogih aspiracija jugoslavenskog državnog kapitalizma, danas je ruglo grada u samom centru. Robna kuća Pula je kroz zadnjih desetak ili petnaestak godina sve više postajala zdanjem kakvog bismo vidjeli u mnogim hororima; trgovine su nestajale postepeno, sve dok nije u zgradi ostala samo jedna tvrtka; poslovnica Istarske kreditne banke, u prizemlju.
Najveći trgovački centar Istre
Zgrada koju poznajemo kao Robna kuća »Pula«, puštena je u promet kao »najveći trgovački centar« u Istri 1978. godine, kao outlet Trgovinske radne organizacije export-import »Istra«, Pula. Temelji te organizacije postavljeni su 1952. godine, a osnovna joj je djelanost bila je vezana za »promet industrijskih, industrijsko-prehrambenih artikala, zastupanje inozemnih tvrtki, izvoz i uvor, opskrbu inozemnih brodova u domaćim lukama i konsignacionu prodaju«, kako je sama organizacija to prezentirala. U razvoju »Istre«, značajne su stepenice bile ujedinjenje niza trgovinskih radnji i poduzeća 1962., a potom izgradnja skladišnog kompleksa u predgrađu Pule (Šijana), 1970. godine, uoči izgradnje robne kuće. »Istra« je potom izgradila skladište i u Zagrebu, te držala razne prodavaonice i maloprodaje po poluotoku.
Na vrhuncu snage pred kraj 80-ih godina, tvrtka je imala 1.200 radnika, te materijalni potencijal od 80.000 četvornih metara i 27 tisuća kvadrata maloprodajnog prostora. Deset tisuća nalazilo se samo u Robnoj kući »Pula«.
- Namijenjena je kupcima kojima je vrijeme novac, jer bogata ponuda roba široke potrošnje, može se pronaći samo na jednom mjestu. Robna kuća, osim bogatog izbora industrijske robe, ima i čitav niz pratećih sadržaja: restoran, kafe bar, aperitiv bar, pečenjarnicu, frizerski i kozmetički salon, postolarski i urarski servis te putničku agenciju, navodili su ponosno u pamfletu »Istre«.
Većina, pak, drugih centara po Istri, smještena je u strogim centrima gradova, kao i u samoj Puli, »što ima nesumnjive prednosti«, govorili su u TRO »Istra«.
- Za razliku od Robne kuće, u prodavaonicama je provedena specijalizacija, što omogućuje i najizbirljivijem kupcu da pronađe što mu treba. Blizu 17.000 četvornih metara u pedesetak prodavaonica namijenjeno je kupcima. [...] Zadovoljan kupac osnovni je cilj kojem teži 600 radnika zaposlenih u maloprodajnim objektima. Postizanje tog cilja zahtjeva ulaganje velikih napora radi održavanja bogatog asortimana, prihvatljivih cijena i konkurentskih uvjeta prodaje, u čemu radnici maloprodajnih objekata dugi niz godina uspjevaju, smatralo je vodstvo »Istre«.
Svi putevi vode u Robnu kuću
Bile su to godine kada se jugoslavenski ekonomski sustav fokusirao sve više prema zapadnim modelima, uz primjesu »naših« samoupravljačkih. Robne su kuće upravo rezultat amalgamacije tih dvaju svjetova. Uostalom, moderno doba je i za Jugoslaviju i Istru značio ubrzanje života – neminovno je bilo da će od stotina malih privatnih radnji ipak narasti neki konglomerat u trgovačkim vodama, i objediniti razne potrebe u jedan centar.
Svi putevi, draži i čari, kažu sugrađani, vodili su u Robnu kuću »Istra« Pula. Moglo se kupiti lijepih odjevnih stvari raznih konfekcijskih kuća, namještaja, električnih potrepština, kristala, porculana, keramike, raznoliki glazbeni instrumenti, školski pribor, a bila je i zlatarna. Ponuda je bilo iz raznih krajeva bivših republika, a ponešto i uvoza. Podno prizemlja, smjestio se market-samoposluga Veletrgovačkog poduzeća »Istra« i restoran za djelatnike. Posebno atraktivan dio plijenio je nezaobilazan živahan Snackbar s terasom prema tržnici.
- Bio je gušt sjesti na povišenu okruglu stolicu do šanka, popiti kavu, džus-votku ili viski uz cigarete Opatija ili Marlboro. Za dobiti mjesto trebalo je imati sreće, jer bila su najčešće zauzeta od šarmera i šarmerki, pa su mnogi, uz moderan dugačak šank morali stajati. Stolovi smješteni na terasi i u interijeru do velikih prozračnih stakala bili su lijepo aranžirani, a ondje se najčešće uz biru ili istarsko vino guštalo morske delicije, a posebno popularna bila je pizza. Na izlazu prema Istarskoj banci smjestili su se s jedne strane aperitiv bar, a s druge frizerski salon. Ondje se frizura nije mogla odmah podesiti, već se od frizerke dobio termin, prisjeća se slikovito postolar Dragan Milović koji je nakon rada u Njemačkoj u pulskoj Robnoj kući »Istra« otvorio obrt prije 40 godina, točnije 27. prosinca 1978. i svega se vrlo dobro sjećao, kada je govorio sa Silvanom Jelenićem 2019. godine.
Ono što se ne navodi u promo materijalima »Istre«, a danas posebno bitno – znajući ono što možda tada nije bilo toliko očito – Robna kuća »Pula« nudila je svojim posjetiteljima i parkirna mjesta. Parkirna mjesta su tada u Puli već bila »na cijeni«, a graditelji tog jugo-shopping centra inspirirali su se zapanjačkih trgovinskim lancima, i predvidjeli da će biti nužno, ukoliko žele da se njihov asortiman kupuje, imati na stotine parkirnih mjesta. Nažalost, broj parkirnih mjesta u garaži robne kuće, trenutno je nepoznat, jer, naravno, kao i ostatak robne kuće, a možda i puno više, garaža je zatvorena i zanemarena. Pretpostavlja se da je oko 150 automobila moglo naći mjesto.
Ulazak u interijer robne kuće danas je poput ulaska u epizodu »The Walking Dead« ili nečeg sličnog. Naša je ekipa dobila pristup 2021. godine, u jeku najava renovacije ovog danas derutnog objekta. Ono što su našli bilo je na granici jeze i sablazni: »porazbacane lutke za odjeću, ostaci namještaja koji se nekad prodavao, jako puno smeća«, kazao je Dejan Štifanić.
No, najave renovacije, tada su bile optimistične, a kataklizmične scene uskoro su trebale postati prošlost.
- Podsjetimo, najavljeno je ponovno otvaranje brendiranih trgovina, ugostiteljski objekti, parkiralište, pa čak i kabaret. Radovi su počeli, a svečano otvaranje očekuje se za otprilike godinu dana, prenosi Štifanić.
Obnova modernističkih zdanja
Realnost, naravno, ima svoj put, pa je dočekana i 2023. godina, a radovi nisu gotovi. Dapače, bilo je i nekoliko požara u objektu. Zaposlenici Istarske kreditne banke koji uživaju u još koliko-toliko zdravom prostoru, ne mogu se ni sami sjetiti kada je zadnja trgovina ondje zatvorena; oko toga svega kruže više urbane legende, no neki konkretan podatak. Tko kaže da je zadnji trag života ondje bio 2013. ili 2014. godine, tko ranije.
Kafići, pečenjarnica i ostale sekundarne djelatnosti, pak, bliže su dvadesetku godina od zatvaranja.
Ima i onih koji se pitaju je li tu zgradu uopće nužno, ili čak moguće renovirati jer gradivni materijali korišteni u izgradnji danas mahom više nisu dostupni. Postoji čitav niz materijala, pločica, rukohvata, vezivnih metalnih dijelova, koji danas naprosto više nisu u proizvodnji. To bi značilo da se mora ili sve povaditi i zamijeniti novim rješenjima, ili dati raditi »custom« svaki od tih danas zaboravljenih materijala. Restauracija modernističkih zgrada, rijetko se prakticira, upravo iz tih razloga. Jedan od razloga »pro« restauracije, činjenica je da se dio zgrade zidao s Istarskim kamenom.
- Kubusima koji su obloženi istarskim kamenom, donekle je omogućena razigranost fasade i prostor dnevnog svjetla indirektno, kako bi se zaštitio unutrašnji prostor. Kubusi koji su izbačeni van jezgre objekta, simboliziraju kamene blokove, a plohe između njih obojane su u tonu istarske crvenice. Maksimalno je korišten istarski kamen na fasadama i podovima suterena i prizemlja kao i na pristupnim platoima. Konstrukcija objekta je izvedena kao armirano-betonska, oslonjena na stupove dimenzija 50/50 centimetara u rasteru od 12 metara, stoji u katalogu »Urbis 72«, tiskanom 1982. godine.
Bilo kako bilo, Robna kuća »Pula« je dezolirani mastodont u središtu Pule, i nešto se s njim treba učiniti; u najmanju ruku jer postaje sve opasniji. Požari, otpadanje komada fasade, okupljalište potencijalno opasnih skupina, javni nužnik... Naprosto je vizualno, ako hoćete, nevjerojatno da ovako opstaje u toliko »turističkom« gradu, i gradu gdje stanovnici toliko mare za baštinu.
Povezane vijesti
- FOTO/ ZABORAVLJENA ROBNA KUĆA U ŠIJANI: Na otvaranju polovicom '80-ih ljudi su probili staklena vrata, a danas iseljavaju zadnji trgovci
- "OVO JE KAO NAŠE DRUŠTVO. RASULO!": Robna kuća na Verudi je poluprazna, pokretna vrata ne rade već 15 dana
- Hitan poziv u London zbog ponovnog požara u objektu: Englezi odlučuju hoće li nastaviti obnavljati pulsku Robnu kuću
Podijeli: Facebook Twiter
