vijenac za žrtve "Viribus Unitisa"
Obilježena godišnjica najveće pomorske tragedije u Puli koja se dogodila 1. studenog 1918.
(Snimio Ian Tataj)
Poseban dan bio je danas za pulsko Društvo Viribus Unitis, dan kada se tradicionalno obilježava potapanje famoznog istoimenog broda austrougarske ratne mornarice. Društvo je isplovilo iz Vallelunge 12-metarskim brodom "Leut" da bi se domoglo mjesta gdje je prije 105 godina posljedicom diverzantske akcije talijanskih sabotera Raffaelea Paoluccija i Raffaelea Rossettija, potopljen ponos K. u. K. Kriegsmarine (Carske i kraljevske ratne mornarice).
Društvo je pripremilo vijenac s natpisom posvećenim ne samo tristotinjak do četiristo mornara koji su poginuli uslijed eksplozije dvaju mina postavljenih na trup SMS Viribus Unitis-a, već i admiralu Janku Vukoviću Potkapelskom koji je poginuo sa svojim ljudima.
Bruno Dobrić, predsjednik, i Alida Perkov, tajnica Društva, bacili su vijenac u more u trenutku kada je "Leut" bio otprilike iznad potopljene olupine. U znak poštovanja, prisutni su u u tišini odali počast palim mornarima, dok je brod napravio nekoliko krugova oko tog mjesta. Polaganje vijenca tradicija je koju Društvo Viribus unitis obilježava od 1997. godine, a nekoć je, sve do stogodišnjice "poduhvata na Pulu", 1. studenog 1918. godine, ova ceremonija bila svrstana u protokol za pale borce.
Sam je događaj, odnosno diverzantska akcija talijanske flote i vojske bila tragedija. Naime, Austro-Ugarska je već tada bila u pregovorima oko završetka Prvog svjetskog rata, a u strahu da njihova flota, stacionirana u glavnoj ratnoj luci, Puli, ne padne u ruke upravo Talijanima ili drugim Saveznicima, predali su čitavu ratnu mornaricu novonastaloj državi Slovenaca, Hrvata i Srba. Admiral Janko Vuković Potkapelski postao je komandant flote SHS, a sam brod "Viribus Unitis", preimenovan je u "Jugoslavija". Brojni su se mornari drugih nacija povukli iz Pule, uvidjevši stvaranje novog poretka, no Talijanske vlasti nisu bile informirane o predaji flote. Diverzanti su jutro nakon pogodili brod.
Sergio Gobbo, također prisutan na ceremoniji, smatra da su Talijani ipak bili upoznati, a danas se već govori o ovoj tragediji kao ratnom zločinu u nekim krugovima. Bilo kako bilo, i sam diverzant Rossetti, nakon rata se pokajao, i djelovao kao republikanac nasuprot fašističkom režimu u uzletu. Zbog antifašističkog djelovanja, morao je pobjeći u Španjolsku, uz oduzimanje vojnih časti, koje su mu vraćene tek posthumno, 1951. godine.
Olupina Viribusa, odnosno Jugoslavije, postepeno je rezana od doba talijanske uprave, i sada je poznata tek otprilike njena lokacija, u blizini Vergarole u pulskom zaljevu. Leži negdje na dubini od oko 20-ak metara, duboko u mulju.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
