tete i barbe pričalice
Priča za laku noć bolesnu djecu odvlači od njihove bolesti
Sabina Lovrinović, Nadija Crkvenac, Maja Erak, Vlasta Kocijančić i Vesna Rusjan (Snimila Doria Mohorović)
Ugodni glasovi teta i barba pričalica uskoro će opet ispunjavati Odjel pedijatrije Opće bolnice Pula, donoseći čaroliju priča za laku noć djeci koja se suočavaju s ozbiljnim zdravstvenim izazovima. Riječ je o programu "Pripovjedač/ica priča za laku noć", koji je u Dječjoj bolnici Kantrida pokrenut na inicijativu riječke Udruge za promicanje dobrobiti djece "Portić" 2009. godine, a u Istri je zaživio 2018. godine u koordinaciji Udruge Suncokret.
Među volonterima i radnici
Od ožujka 2020. godine aktivnosti Programa provodi Volonterski centar Istra, u suradnji s Odjelom za pedijatriju Opće bolnice Pula i Gradskom knjižnicom i čitaonicom Pula. Na jučerašnjoj konferenciji za novinare, na kojoj su sudjelovale najstarija teta pričalica i koordinatorica volontera Vesna Rusjan, knjižničarka Gradske knjižnice i čitaonice Pula Nadija Crkvenac, Maja Erak iz Volonterskog Centra Istre, liječnica i voditeljica Odjela za pedijatriju Vlasta Kocijančić te Sabina Lovrinović, glavna sestra na Odjelu, predstavljen je program i najavljen pripremni seminar za nove volontere koji bi se rado našli u ulozi pripovjedača, a koji će se održati 3. studenog od 17 do 20 sati.
Program, koji se provodi uz financijsku podršku Ministarstva zdravstva, već prve godine postigao je svoj cilj - pružiti utjehu i sreću djeci u bolnici. Vesna Rusjan, koja je program dovela iz Rijeke u Pulu, istaknula je da su priče za laku noć odvlačile djecu od njihovih bolesti i bolnice.
- Svaki dan u isto vrijeme, u ta četiri grada u Hrvatskoj - Puli, Čakovcu, Splitu i Rijeci, mi smo se pojavljivali u bolnici, a djeca su znala da dolaze tete i barbe pričalice i čekala su svoju priču za laku noć. Iz izjava njih i njihovih roditelja, sigurni smo da smo mi stvarno u tom trenutku skrenuli njihovu pažnju u svijet bajki i priča. Nisu mislili ni na što, što je vezano uz njihovu bolest ili boravak u bolnici, rekla je Rusjan. A osim što se djeci želi olakšati snove i boravak u bolnici, roditeljima, koji s djecom u bolnici provode cijele dane, šalje se poruka da su tete i barbe pričalice uz njih i da imaju njihovu podršku.
Program također potiče čitanje među djecom, pogotovo u digitalnom svijetu, gdje su mobiteli i računala stalno prisutni. Rusjan naglašava da su u tih sat vremena uz djecu, isključivo fokusirani na sadržaj knjige koja se čita, a ne razgovara se o tome otkud je netko, od čega boluje, koliko ostaje u bolnici. Volonteri, naime, u parovima dva puta tjedno odlaze na odjel, kada mjere sprječavanja različitih virusnih bolesti to dopuštaju, te čitaju izabranu literaturu djeci smještenoj na odjelu, prilagođenu dobi odnosno interesima djeteta. Nakon svake posjete, pišu izvještaj kako bi drugi pripovjedači znali o kojoj djeci se radi i koja knjiga je prikladna za njih.
Do sad je, saznajemo, velik interes iskazan za volontiranje. A iako se u ulogama pripovjedačica nalaze uglavnom žene, i to od studentica do umirovljenica, volontiranju se priključilo i nekoliko muškaraca. U posljednje tri godine sudjelovalo je više od sto volontera.
- Iznimno nam je drago ove godine da u Puli imamo poduzeća koja stvarno društveno odgovorno posluju i po prvi puta na seminaru će nam se pridružiti deset zaposlenika jedne pulske firme. Mislim da je to fantastično jer na taj način postajemo promotori korporativnog volontiranja koje je tek u nekim povojima u Hrvatskoj, rekla je Erak.
Pozitivne reakcije mališana
Priče se čitaju svim uzrastima, od tek rođene djece pa do 18-godišnjaka. Izuzetno su im, kažu, izazovni srednjoškolci, a kako bi im uspjeli pogoditi knjigu, od velike su im pomoći knjižničari. Crkvenac je istaknula da pulska Gradska knjižnica nudi prostor za edukaciju volontera, a dijelom ih i educira kroz odabir priča i intepretativno čitanje.
- Drago nam je da smo sudionici tog velikog projekta, jer tamo gdje se čita, ondje smo i mi. Veselimo se svakom druženju i svakome rado pomognemo, pa tako i volonterima u odabiru priča i knjiga. Oni su ti koji idu u bolnicu, ali mi im ponudimo što da čitaju, da ne odaberu krivu knjigu. Treba voditi računa o dobi djeteta, ilustracijama knjiga, o tome jesu li knjige kvalitetne ili manje kvalitetne, rekla je Crkvenac, dodajući da je uvjet da volonteri paze na knjige i redovno ih vraćaju. A iako je do sada broj knjiga za posudbu bio ograničen na deset, novost je da više nema tog ograničenja.
Dugogodišnju suradnju istaknula je i Vlasta Kocijančić, dodajući da imaju pozitivne reakcije od mališana koji borave na Odjelu.
- Pokušavamo im boravak u bolnici na više načina olakšati kako bi im bio što ugodniji, tako da svaka soba ima televizor, imamo školu, i još navečer prije spavanja dolazi priča za laku noć. Tako da mislim da su zadovoljna i djeca i roditelji, a mi naravno i dalje podržavamo čitanje, rekla je Kocijančić. Na to se nadovezala Lovrinović istaknuvši da je uloga medicinskih sestara da uskoče u pomoć u slučaju nekih problema, ali i da koordiniraju u dogovoru s liječnicima i volonterima kojoj djeci čitati i koliko vremena, kako ih se ne bi opteretilo.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
