BASKHIM SHEHU:
Od Histria Festivala nisam ništa zaradio. Elton John je pokupio sve što sam imao i što sam trebao imati
(Arhiva Novog Lista)
Bashkim Shehu, kompozitor, glazbeni pedagog, prvi dekan Muzičke akademije u Puli od listopada prošle godine slavi značajnu obljetnicu - 50 godina skladateljskog rada.
Slavite u više gradova uz koje je vezan Vaš skladateljski i pedagoški rad. Je li u planu obilježavanje u Puli?
- Cijele ove godine obilježavam 50 godina mog umjetničkog stvaranja, a početak je vezan uz 28. listopada 1972. kada je u kazalištu u Prištini prvi put izveden moj "Koncert za klavir i orkestar".
Ja ne planiram svečanosti, ali su ih, na moju sreću, planirali drugi. Na Kosovu, u Prištini u travnju je izveden veliki koncert s mojom kompozicijom, a potom i u Novom Sadu. Nadam se da će tako biti i u Tirani, u Albaniji, gdje još traju dogovori o načinu obilježavanja, a već je objavljeno 20 edicija s mojim kompozicijama, a u nekima ima i 110 mojih glezbenih djela. Uz to, planirano je i snimanje dokumentarca o mom životu i stvaralaštvu. Na moju zamolbu partiture mi je objavilo i pulsko Sveučilište Jurja Dobrile, a u Prištini se priprema i premijera mog trećeg baleta "San". Također, u monografiju Vojvođanskog društva skladatelja, koje slavi 60. obljetnicu, uvrštena je moja biografija kao počasnog člana Društva.
Imali ste impresivan obrazovni put. Stjecali ste glazbeno obrazovanje u Sarajevu i Parizu. Kako je zapravo počela Vaša glazbeno-umjetnička karijera?
- Nakon završetka Muzičke akademije u Sarajevu na Odsjeku za kompoziciju i dirigiranje u klasi prof. Miroslava Špilera, te poslijediplomskog studija na Odsjeku za kompoziciju (simfonijska glazba) u klasi prof. Josipa Magdića, dobio sam stipendiju i otišao sam u Pariz na dvogodišnju specijalizaciju iz kompozicije, glazbenih oblika i orkestracije na pariškom Nacionalnom konzervatoriju (C.N.S. de Paris), gdje sam boravio još tri godine i studirao kod dosta zanimljivih profesora,Tonyja Aubina, Ive Maleca i Betsy Jollas. Paralelno sa studijem, bio sam uključen u istraživački rad na Institutu Jeusseux u klasi prof. dr. J. Anne Castelegno, na projektu balkanskih glazbenih instrumenata, a prof. Castelegno mi je zaista puno pomogla. Iz Pariza sam se vratio u Prištinu gdje sam najprije radio kao suradnik na radiju i televiziji, a potom sam otišao na Muzičku akademiju. No, s prištinske Akademije sam kao njen zadnji dekan 1991. morao otići. Bila su to gadna vremena koja nisu moja vremena, kao ni bilo koja druga koja obezvređuju bilo koga s bilo koje strane zbog svojega podrijetla. Preko noći sam s dvoje djece otišao u Medulin gdje smo imali kuću, a moja žena, koja je bila trudna s trećim sinom, ostala je u Prištini još nekoliko mjeseci. Devet godina se nisam vratio u Prištinu, ali kada sam prvi put došao imao sam veliki doček, okupila su se velika imena, glazbenici, redatelji i glumci - Faruk Begoli, Bekim Fehmiu, Enver Petrovci, meni posebno značajan skladatelj Rexho Mulliqi. Bilo je stvarno puno glumaca i ljudi iz kazališta jer u Prištini, ali i Skoplju, Beogradu, radio sam jako puno glazbe za kazalište i film. Puno sam naučio od Boška Dimitrijevića s kojim sam u Beogradu u Jugoslavenskom dramskom pozorištu radio "Noć i maglu" Danila Kiša. Tu je zapravo krenuo moj interes za skladanjem primijenjene glazbe.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
