Austrougarska Pula: Stare pulske četvrti

Izgradnja baraka prema u zapadnom dijelu četvrti sv. Polikarpa (Izvor: Dieter Winkler)

Do razdoblja širenja grada pod austrijskom vlašću, u drugoj polovici 19. stoljeća, Pula je egzistirala gotovo dvije tisuće godina unutar svojih starih zidina. Područje koje danas nazivamo Stari grad ostala je jezgra grada koja je u razdoblju svoga širenja počela dobivati svoje nove četvrti, ili kvartove. Kako su zidine srušene, centar života u gradu pomaknuo se izvan njih, ali je stari grad ostao jednoznačan za Pulu, odnosno u početku nije niti imao naziv kao zasebna četvrt.

Kvart, borgo, sobborgo, burg

Riječi četvrt ili kvart sinonimne su u hrvatskome jeziku, jer ova potonja potječe od latinske riječi za broj četiri. Termin potječe od rimske i srednjovjekovne tradicije podjele gradova na četiri dijela. Naravno, najpoznatiji primjer grada podijeljenog na četiri dijela je stari Jeruzalem, sa svojim krśćanskim, muslimanskim, židovskim i armenskim dijelom. Novi pulski kvartovi pod Austrijom nosili su talijanski opis "borgo" ili "sobborgo", od njemačke riječi "burg" koja je u srednjem vijeku, osim kaštela, mogla označavati i zasebne skupine kuća.

Prvi prostor koji se gradi iznad središta Pule bio je, naravno, pomorski Arsenal, od kraja 1850-ih. Na kraju ceste koja prema jugu vodi do raskrižja za Muzil i Verudu postojala je crkvica sv. Polikarpa koja je dala ime četvrti u kojoj će vlasti graditi stanove za mornaričke časnike, dočasnike i radnike u Arsenalu (Borgo San Policarpo). Ova nova Pula nastavit će se širiti do kraja austrijske vlasti, a prostirat će se od Mornaričkoga parka do otoka sv. Petra, odnosno Valkana na drugoj strani kopnenoga istmusa s novim blokovima takozvanih baraka. Valja, također, istaknuti, da se na ovo područje kasnije vezalo i prigradsko naselje Veruda, sastavljeno od raspršenih elitnih vila.

Pula prema planu iz 1895. godine (Izvor: David Orlović)

Gotovo istovremeno, ubrzano se urbanizira područje izvan ulaza u stari grad koji zovemo Zlatnim vratima, a prostor uz Giardine i ulicu Marsovog polja (danas Ciscuttijeva) dobiva naziv četvrti Zlatnih vrata (Borgo Port'Aurea). Ovaj će prostor nastaviti biti proširivan prema jugoistoku, izgradnjom stambenih objekata i zgrada kao što su Dom zdravlja (1898.), pokrivene tržnice (1903.) i Ženskog liceja (1907.).

Borgo San Martino i Borgo Arena

Nastavno na ovu četvrt, prema sjeveru, diže se četvrt sv. Martina (Borgo San Martino) na istoimenom brežuljku. Uglavnom stambena četvrt 1886. dobiva istoimenu osnovnu školu, današnju OŠ Tone Peruška, a širenjem istočno dobiva suburbani nastavak nazivan Castagner (Kaštanjer, po kestenima). Još jedna stambena četvrt, nešto siromašnijeg estetskog izričaja diže se brežuljkom i na njegovim padinama, sjeverno od Amfiteatra. Ova četvrt, naziva Borgo Arena, dobila je i naziv Croazia, prema sastavu njezinog stanovništva. Radilo se, naime, o Hrvatima, radnicima, ugostiteljima i obrtnicima, porijeklom iz istarskih sela sjeverno od Pule.

Rijetki prikaz periferije Pule – Šijana (Izvor: Stanko Guštin)

Dolaskom željezničke pruge u Pulu, 1876., započinje urbanizacija i sjevera Pule, a to je područje današnje Kolodvorske ulice i Trga na mostu (Punta). Ovo se (pri)gradsko područje zvalo Sobborgo della stazione (Prigradska četvrt željezničkoga kolodvora). U prvim godinama 20. stoljeća ovdje se nižu otmjeni stanovi Villa Münz i palača Hotela Rivijera (1909.). Istočno, uz cestu koja vodi prema Šijanskoj šumi niču uglavnom radničke kuće koje daju okosnicu tadašnjeg prigradskog naselja Šijana s hrvatskom (1898.) i talijanskom (1905.) osnovnom školom.