Prije tri godine Puljaninu u četrdesetim godinama dijagnosticiran je tumor i počeo je liječenje. Prije mjesec dana bolest se pogoršala te je ponovno završio u bolnici. Nakon otpusta liječnici su propisali simptomatsku (palijativnu) terapiju u stacionarnoj ustanovi, jer je ne može primati kod kuće gdje živi s bolesnom majkom koja se kreće na štakama. Do sada su se uspijevali brinuti jedan o drugome uz socijalnu pomoć. U skrb se uključio i volonter Lige protiv raka koji je cijelo vrijeme nesebično uz njih za prijevoz do doktora, preuzimanje lijekova, nabavke, u svako doba dostupan...

Slobodnog mjesta u stacionarima za ovog Puljanina nije bilo, opcija besplatnog smještaja bila je jedino palijativni odjel Opće bolnice Ogulin, što znači da se bolesni Puljanin i njegova majka ne mogli viđati. Na svu sreću, u tom periodu od desetak dana planiranja oslobodilo se mjesto u Labinu gdje će ga majka, ali samo zahvaljujući volonteru koji će je voziti, moći obići. Sad je pitanje što nakon tih mjesec dana…

Ovo je samo jedna od teških životnih priča koju nam je ispričala Nada Tadić, medicinska sestra palijativnog tima Opće bolnice Pula. Hospicij bi za ovog pacijenta bio rješenje, ali u Puli još uvijek nije u funkciji. Spomenuti Puljanin samo je jedan od 130 osoba otpuštenih iz pulske bolnice u posljednja tri mjeseca kojima treba neka vrsta palijativne skrbi. U Istri postoji tek 15 ugovorenih palijativnih kreveta u Pazinu, Labinu i Umagu. Rezervne varijante su bolnice u Ogulinu i Kninu, što je Istranima predaleko. Obitelji ih ne mogu posjećivati. Ljudi umiru sami.

Povezane vijesti

• Hospicij nije samo zgrada - to je mjesto cjelovite skrbi o bolesniku u završnoj fazi bolesti
• Pulski medicinari obilježili Svjetski dan hospicija i palijativne skrbi
• Na Narodnom trgu održana manifestacija za podizanje svijesti o dostojanstvenoj smrti