gradska štorija roberta raucha
Lopov
Nije se sjećao da je veljača ikad bila ovako hladna. Visoko gore, na vrhu ulične svjetiljke, jaka ga je bura još više smrzavala i zanosila. S visoka se pružao pogled na čitavu tržnicu. Na staro zdanje, malenu fontanu oko koje su se igrala djeca, na stolove za kojima su ljudi sjedili i pili kavu. Bio je tu i nedavno postavljeni smeđi kip, koji je prvih nekoliko dana budio radoznalost prolaznika. Prepoznao je neke od njih: postariji par koji je, ruku pod ruku, ovuda skladno šetao kao da su jedno biće. Ćelavog fotografa koji bi, sjedeći uz espresso, poput snajperista ciljao ljude u prolazu objektivom.