Da živimo u zemlji u kojoj i u politici vlada 'zakon tržišta,' nakon ovog strašnog debakla s obnovom, stranka na vlasti teško da bi više dobila izbore. Ali, kako živimo u Hrvatskoj, gdje u stranačkom životu vladaju neka sasvim druga pravila, ta krajnja nesposobnost oko obnove možda neće naškoditi HDZ-u na sljedećim izborima.

Ili, idemo ovako. Da kojim slučajem sada SDP ili neku drugu stranku vodi Zoran Milanović posve je sigurno da bi izašao kao pobjednik na parlamentarnim izborima, u redovnom ili možda i izvanrednom roku. Ali, Milanović sjedi na Pantovčaku, svjestan svojih ustavnim ograničenja i od toga neće biti ništa.

Nesposobni ministri

Dakle, Andrej Plenković može sljedeće tri godine mirno spavati, jer ga ništa neće ugroziti. Ni jalova opozicija, ni nesposobni ministri, ni krah s obnovom, ni sitniš koji se dijeli umirovljenicima. HDZ će mirno vladati, ali ostaje ipak jedan ozbiljan problem nakon drugog Plenkovićevog mandata. Može li se ipak dogoditi čudo da HDZ 'padne', kada građani sve zbroje i oduzmu. Može li neki novi lider HDZ-a, ako Plenković ode u Europu, tako uspješno braniti politiku koja je dovela do toga da mjesecima, a u Zagrebu već godinu i pol od potresa - nema pomaka.

Na neslavnom smo predzadnjem mjestu u Europskoj uniji, s Bugarima, a ispred nas je Rumunjska. Mladi samo čekaju novi val 'iseljenja' u europske države u kojima je standard građana bar pet puta bolji nego u Hrvatskoj.

Želi li dobro HDZ-u Andrej Plenković mora hitno promijeniti neke ministre. Mora ići u rekonstrukciju Vlade, zvala se to mini rekonstrukcija ili nekako drukčije. Zar nije dovoljno što se i HDZ-u skloni mediji rugaju ministru Darku Horvatu, a svima je jasno da će problem zdravstva, lijekova i svega ostalog buknuti prije četvrtog vala korone. Jasno je svima i da je hrvatska poljoprivreda na staklenim nogama, da zapravo ništa nije urađeno osim što je potrošeno brdo novaca. Ni u pravosuđu nema bitnih pomaka, da se o reformi javne uprave ne govori. Uhljebi su i danas najzaštićeniji sloj društva. Županije i brojne općine sklonište su za stranačke kadrove i tako bi se moglo nabrajati unedogled. Da se o Slavoniji, Lici i budućnosti tih dijelova države ne govori.

Uspjesi Vlade

Sve to premijer vjerojatno zna. Skori stranački izbori trebali bi dovesti do blagog čišćenja stranke, pa i 'proizvodnje' novih kadrova koji bi se mogli, bar teoretski uhvatiti u koštac s pravim životnim problemima. Ali, slaba je to utjeha ako i stranački vrh ne shvati da je posljednji trenutak za promjene. Lako se hvaliti, ali teško je priznati da ipak u Hrvatskoj nije sve tako ružičasto. Vlada je uspjela i to joj se mora priznati, izvući zemlju iz korona krize, ljudi su zadržali radna mjesta i to je stvarno uspjeh. Nekom pustom srećom smo imali i sjajnu sezonu u turizmu, ali hrvatski turizam je i dalje daleko od mogućnosti koje ima. Kada krene prava konkurencija problemi će tek izaći na površinu. Ima pomaka na još nekim područjima, ali to zaista nije dovoljno da bi se zaključilo da HDZ ima potencijal za novu pobjedu na izborima.

Igrati stalno na činjenicu da opozicija ne postoji, a u ovom času i ne postoji, može biti opasna igra. Pokazalo se to i u Zagrebu, kojeg je preuzeo Možemo, glatko i lako. Da je tako nešto prognozirano prije nekoliko godina svi bi mislili da je riječ o fantastici. A, dogodilo se. Druga je stvar može li Možemo u uvjetima u kojima djeluje donijeti promjene ili razočarati birače. Tomašević svakako nema karizmu kao jedan Zoran Milanović, ali ima dovoljno vremena da se i u opoziciji, kakva god da je, nađe netko tko bi mogao konsolidirati redove i ugroziti HDZ.

Ništa bez reforme

A HDZ igra na ovu drugu kartu da će Možemo razočarati ljude, i sigurno je da će sve učiniti da se uspore promjene najavljene u glavnom gradu, pogotovo kada će se približavati parlamentarni izbori. Ali, ni to nije utjeha za stranku na vlasti da tu vlast očuva, ako u sljedeće tri godine ne pokrene reforme. I to Plenković, kao iskusni političar dobro zna. Nikakav PR neće pomoći.

Razgovara li se sa stanovnicima Banovine, bez obzira na politička opredjeljenja, svi do jednoga ili bar najveći dio je ogorčen s onim što se tamo događa. Budimo iskreni, prave obnove nema i sve ovo je samo jedna farsa za nesretne ljude. Trebalo je godinu dana da se shvati da Zakon o obnovi nije dobar i sada ga treba dopuniti. A onda će opet trebati vremena da ga se primjeni. Građevinski materijal je otišao u nebo, nema dovoljno građevinara, a popravci dimnjaka se 'računaju' kao obnova. Nisu porušeni ni teško oštećeni objekti, sve se vrti u krug. O Zagrebu da se i ne govori. Oni optimisti koji su sami krenuli u obnovu sada su svjesni da će teško doći do državnog novca, a oni koji nemaju novaca za obnovu mogu samo sanjati kada će doći na red. Više nitko, ali zaista nitko ne vjeruje u obećanja da će glavni grad doživjeti promjene koje zaslužuje, već će se očito krpati što se pokrpati dade.

A s takvim 'kapitalom' neće biti lako izaći na nove izbore, ako se u međuvremenu nešto radikalno ne promijeni. Neće HDZ-u dugoročno pomoći ni činjenica da je SDP u rasulu i da ljevica, koja jedino može ugroziti HDZ, više gotovo i ne postoji.

Umirući SDP

S druge strane ni SDP-u neće pomoći snovi da će razočaranje u HDZ donijeti novi uzlazni val za umirujuću stranku. Sada mnogi u SDP pokušavaju vući paralele s Njemačkom, gdje SPD ima realne šanse na skorim izborima. I tamo su socijaldemokrati ustali iz mrtvih. Međutim, velika je razlika. Prije svega današnji SPD ima sjajnog lidera, čovjeka kojeg Nijemci zaista i vide kao lidera, jer se pokazao u domaćoj politici. SPD je uostalom davao i ministre u vladi Angele Merkel i nikada nije tako pao kao što je u Hrvatskoj pao SDP. Zato je vjerojatno iluzija misliti da će Grbinov SDP oživjeti samom činjenicom da postoji veliki broj nezadovoljnih ljudi s HDZ-om.

I tu stranku, međutim, čekaju još turbulentna vremena. Možda i tu ima nade za nekim pravim promjenama koje bi hrvatskoj ljevici dale priliku da se konsolidira i u sljedeće tri godine stvarno ugroze HDZ. Scenarij u ovom trenutku nije idealan za ljude koji maštaju o povratku ljevice, ali nikada se ne zna.

U svakom slučaju, Plenković mora već ove jeseni povući neke drastičnije poteze da HDZ nastavi dalje. Mnoge okolnosti idu mu na ruku, jer bi već sljedeće godine Hrvatska mogla napokon ući u Schengenski prostor, što će svakako biti uspjeh. Slijedi i uvođenje eura i svi pokušaji blijede desnice da to zakoče - neće uspjeti. Hrvatima je već puna kapa povratka u prošlost, a krajnja desnica ništa drugo i ne zna.

Ostat će samo nadmetanje desnog centra s HDZ-om, koji je na vlasti i ljevice, koja nikako da se probudi. Za Plenkovića to je izazov, jer i politička sreća da se vlada bez opozicije ne može biti zauvijek. To što je Zoran Milanović u ovom trenutku na 'krivom' mjestu također nije dovoljna utjeha da se neće stvoriti neki novi Milanović, možda i opasniji za HDZ.

Hoćemo li na jesen vidjeti promjene u Plenkovićevom kabinetu teško je reći. Kada bi smijenio krajnje nesposobne ministre mnogi bi to shvatili kao premijerovu slabost, ali građani bi mu to honorirali. Valjda u HDZ-ovom kadrovskom bazenu ima sposobnih ljudi koji bi mogli prihvatiti rizik reformi, o čijem rezultatu će ovisiti i budućnost najveće hrvatske političke stranke.

Istovremeno, svi oni koji zaista misle u budućnosti ugroziti HDZ neće u tome uspjeti ako će svoj politički program bazirati samo i jedino na kritici najveće političke stranke u Hrvatskoj. Svidjelo se to nekome ili ne, HDZ je i najuspješnija stranka, u konačnici može pokrenuti bar neke pomake. Druga je stvar da Hrvatskoj trebaju znatno veći i kvalitetniji pomaci da se odlijepimo od europskog dna. Sama kritika HDZ-a neće pomoći onima koji sutra žele vlast, već jedino realni programi i projekti koji bi Hrvatskoj omogućili bolju sutrašnjicu.

Povezane vijesti

• BORIS MALEŠEVIĆ, čovjek koji je donio pobjede i Plenkoviću i Milanoviću, a za sebe kaže da je polu-Istrijan: "Svaki čovjek je poruka. Od toga kako izgleda, što govori, što čita, koje vino pije…"
• Plenković: "Milanović sigurno neće biti premijer. Neka se o njemu očituju DIP i Ustavni sud"
• Milanović: "Da, u kampanji sam. Plenković? Nismo iz istog kvarta, on je više bio s mamom"