Sloganom "Vjerodostojno" 2016. godine doveo je na vlast aktualnog premijera Andreja Plenkovića. Prije toga, 15 je godina bio kreativni mozak SDP-ovih političkih kampanja. Uspješno je radio za Milana Bandića, Ivicu Račana. Početkom ovog mjeseca kreativni direktor i dizajner Boris Malešević upisao je u svoju knjižicu još jednu pobjedu - njegova krilatica "Predsjednik s karakterom" omogućila je bivšem SDP-ovom premijeru Zoranu Milanoviću pet godina na Pantovčaku.
No, mnogi ne znaju da je ovaj kreativni virtuoz zaljubljenik u Istru. U razgovoru koji je prethodio ovom intervjuu za sebe je rekao da je polu-Istrijan. Na Poluotok je počeo dolaziti još 2003. godine, prvo se družio s ljudima koji su otprije imali kuće u Istri, a onda je već 2004. odlučio i sebi kupiti kuću u Savičenti.
- Kupili smo ustvari jednu ruševinu, jedno staro seosko imanje. Obnavljali smo šest godina, a uselili negdje 2010. godine. Od proljeća do jeseni sam u Istri svaki tjedan, kaže Malešević.
- Surađujete li onda i s Istrijanima u marketinškim kampanjama?
- Ne.
- Biste li odbili IDS da Vas jedan dan želi angažirati u političkoj kampanji?
- Gledajte, nikad ne reci nikad. U principu se ne bih htio nikome zamjeriti tamo gdje živim.
- Pretpostavljam da i Vi na dan izbora zaokružite nekog kandidata ili neku stranku. Kakav je osjećaj raditi kampanju za nekoga čiju politiku ili svjetonazor privatno ne podržavate?
- Idem redovito na izbore. Nisam pristaša onih koji govore da nemaju za koga pa onda poslije kukaju. Loše političare biraju dobri ljudi koji ne izlaze na izbore. To za koga glasam je moja stvar, posao s time nema veze. Svi trebamo ići na izbore.
- Znači nema grizodušja, moralnih dilema tipa "doveo sam na vlast tiranina"?
- Ne. Ma kakvi.
- Ne opterećujete se time?
- Sve su to legalne, registrirane stranke. Nemam s time nikakav problem.
- No, postoji li netko na hrvatskoj političkoj sceni s kim ne biste nikada surađivali?
- Naravno. Postoje ekstremne stranke za koje nikada ne bih radio. Ekstremno desne, i više nego ekstremno lijeve. Oni me nikada neće niti pitati, tako da neću niti doći u tu napast.
- Možda Miroslav Škoro zatraži Vašu pomoć, ako sklopi krajnje desnu koaliciju, recimo s Hrvojem Zekanovićem iz HRAST-a.
- Teško je raditi za nekog kad morate o tom proizvodu učiti ispočetka. Lakše mi je raditi kad nekoga poznam. Poznajem i SDP i HDZ. Poznajem i HSLS, HSS, ali njih ne poznam.
- Biste li danas prihvatili angažman za Milana Bandića?
- Ne. Ali ne zato što imam nešto protiv. Radio sam nekoliko kampanja za Milana Bandića. Sve su bile uspješne i nemam nikakav problem što sam radio s njim. Vi vjerojatno mislite na to da je on danas upao u probleme?
- Tako je. Mislim s obzirom na trenutnu situaciju.
- Znate, postoje ljudi koji predugo traju. Ja sam se maknuo nakon 15 godina iz SDP-a da otvorim priliku nekom drugom sa svježim idejama. Ljudi koji traju po 20 godina na čelnim mjestima mogu biti najbolji, ali nakon nekog vremena više ne ide.
- Koja Vam je politička kampanja bila prva?
- Za SDP, negdje 1993. ili 1994. To je tada sve bilo u povojima, politički marketing se sporo razvijao za razliku od tržišnog. Agencija je radila puno tržišnog komuniciranja pa smo to primjenjivali i u politici.
- Dugo ste godina bili u SDP-ovom taboru, a onda na parlamentarnim izborima 2016. "mijenjate dres" i radite za Andreja Plenkovića. Gdje je puklo s SDP-om?
- Nije nigdje puklo. Dođe jednostavno do zasićenja i osjetiš kada je vrijeme da se makneš kako bi došli novi ljudi.
- Je li Vam na Ibleru itko zamjerio što ste Plenkovića doveli na vlast?
- Ne, nitko. Koliko ja znam. Mislim da mi je to čak i diglo cijenu.
- Onda Vas moram i to pitati. Jeste li skupi?
- Mene inače prati reputacija da sam jako skup, ali ja ne mislim da sam skup. Jer, što znači skup? Koliko vrijedi kampanja koju ti napravim, a s kojom ćeš uspjeti? To se u stručnim krugovima zove afektivna cijena. Cijena iz afekta. Može koštati pet, deset ili milijun kuna.
- Kako ste došli na ideju da Milanovićev karakter bude slogan njegove kampanje? Čini se kao dosta riskantan potez. Upravo mu karakter, prgavost i bahatost, kako se često može čuti, najviše spočitavaju.
- Ne volim dosadne i općenite slogane na koje se nitko neće referirati. Naučio sam da u tim stvarima morate hodati po rubu, riskirati da vas kritiziraju i pljuju po medijima. Bez kritike, ali i polemike oko slogana, nemate pažnju. Zoranov karakter je poznata stvar, ali pozitivno vas je iznenadio u kampanji, priznajte.
- Priznajem. No u kampanji je bilo očito da biračima želite prezentirati novog Milanovića. Smirenijeg, staloženijeg, iskusnijeg, normalnijeg. Je li stari vuk doista promijenio ćud ili je to samo nova dlaka na krilima taktički dobro odrađene kapanje?
- Nismo ništa fejkali, pa ni to kako će se Zoran ponašati. Nitko mu nije govorio daj se kontroliraj, pazi na zoranizme… On je deset godina stariji i iskusniji i mi koji smo radili s njim kampanju znali smo da se promijenio. To nije samo za jednokratnu upotrebu.
- Je li bilo teško boriti se s utegom premijerskog mandata?
- Znali smo da će to što je bio premijer biti tema kampanje u negativnom kontekstu. Ali brzo se potrošila ta frazeologija - najgori premijer ikad, premijer koji je zadužio Hrvatsku, "lex Perković"… Kada se to ispucalo, išli smo sa svojim porukama i uspjeli nametnuti teme. To što je bio premijer meni samo govori da će biti dobar predsjednik jer je bio u cipelama Andreja Plenkovića ili nekog novog premijera. To je velika prednost jer zna kako funkcionira "drugo brdo".
- Bili ste i art direktor časopisa Polet i Danas. Je li Vam to pomoglo da bolje shvatite kako funkcioniraju novinarske redakcije?
- Poznam puno novinara, što je normalno, jer sam radio u medijima. Znam kako mediji funkcioniraju i kako im je stalo da svaki dan imaju neku "robu". Mi smo im dali dobre motive da pišu o našem kandidatu. Od nas su imali dobru robu. Nije to uvijek bilo pozitivno, ali i tu stranu medija znam.
- Postoji li nekakva provjerena formula kojom medije možete natjerati na svoj mlin?
- Morate biti zanimljivi, izaći izvan dosadnog okvira političkog govora, ponašati se tako da izazivaš pažnju, otvarati tabu teme. Svaki čovjek je poruka. Od toga kako izgleda, što govori, što čita, koje vino pije, sve je bitno. Formula je da znam ispravno "pročitati" tu poruku koju kandidat nosi u sebi i da je na kreativan način predstavim biračima. Ovako kada govorim možda zvuči jednostavno, ali vjerujte to je jako težak posao.
- Tko je donio odluku da Milanović ne daje intervjue za tiskane medije?
- Mi se u tisku nismo niti oglašavali. To je dogovoreno na stožeru.
- Ako je slogan "Vjerodostojno" 2016. pasao uz Plenkovića, sigurno ne možemo reći da je išao uz imidž koji prati HDZ. No, svejedno je prošlo.
- Ma on je bio programirano napravljen da šokira i izazove buru reakcija javnosti, da se o njemu priča, da ga se pljuje, brani, mrzi… Samo smo tako mogli imati neki medijski efekt jer je stranka bila u jako teškom stanju. Slogan tome i služi.
- Poznajete, dakle, i Andreja Plenkovića i Zorana Milanovića. Često se govori da njih dvojica nisu toliko različiti. Kakav je Vaš dojam?
- Ma ja vam to ustvari ne uspoređujem. Obojica dolaze iz MVP, vrhunski obrazovani, govore strane jezike. Ono što svi vide je da je Zoran Milanović energičniji i direktniji, fajter. Andrej Plenković je smireniji, diplomatski komunicira, ne izlaže se previše…
- SDP vjeruje u pobjedu na ovim parlamentarnim izborima. Jesu li Vas već angažirali?
- Ne. Nismo o tome pričali. Nemamo ništa dogovoreno.
- Razmišljate li već kako biste vodili SDP-ovu kampanju s Davorom Bernardićem kao pretendentom za premijera?
- Počet ću razmišljati ako se dogovorimo i potpišemo ugovor. Do tada razmišljam o drugim stvarima.
- Može li uz njega ići neka tako snažna riječ kao što su "karakter" ili "vjerodostojno"?
- Vidjet ćemo. Svatko od nas ima svoju riječ.
- Škorin slogan je bio "Sad il' nikada". Je li s njime pogodio u srž svojeg biračkog tijela?
- To je bio tipično fatalistički slogan desne političke opcije. Ali je dobro pogodio srž. Gostujuće zvijezde iz drugih profesija poput njega pjevača, imaju samo jednu šansu i ako ne uspiju, teško mogu računati na drugu šansu. Oni su drugi put nezanimljivi i pročitani. Ispalo je nikad, mada nikad ne reci nikad!