BORIS MILETIĆ - On je sam sebi najveći neprijatelj

Milivoj MIJOŠEK

Kormilariti IDS-om, kojem su kurs udarili karizmatični Ivan Jakovčić i sva svita njegovih nekad utjecajnih, mudrih, beskompromisnih, ali i beskrupuloznih istomišljenika, nije lak posao

Dio javnosti za njega će reći da je povremeno uspavan, nevidljiv, odsutan, s djetinjastim, simpatičnim, bejbi pogledom, zbog čega mu je navodno nadjenut nadimak Bambi. Fin je i pristojan, dobro odgojen, suradnici kažu u raspravama staložen, koncizan i odmjeren. Pulski gradonačelnik i šef IDS-a Boris Miletić mlad je ušao u političku arenu. U stranačku orbitu lansiran je prije svoje tridesete godine. Rano, možda i prerano jer teret odgovornosti natovaren na njegova leđa i jači bi teško iznijeli bez većih posljedica. On se, međutim, uspio othrvati raznim pritiscima, uspješno je plovio kroz Scile i Haribde uspijevajući prolaziti kroz prijeteće morske nemani i virove. Kormilariti IDS-om, kojem su kurs udarili karizmatični Ivan Jakovčić i sva svita njegovih nekad utjecajnih, mudrih, beskompromisnih, ali i beskrupuloznih istomišljenika, nije lak posao.

Golem pritisak

U nasljeđe mu je puštena stranka koju su Jakovčić i njegovi pajdaši nametnuli kao jedinu pravu zaštitnicu istrijanstva. Javnost se, eto ide već i treće desetljeće, suočava s dogmom po kojoj se IDS i Istra poistovjećuju. Trebalo je zadržati tu tradiciju razmišljanja i ne dozvoliti nikome da je dovede u pitanje. Tim više je i pritisak na Miletića bio golem, a mladi se ekonomist, bez iskustva u realnom sektoru, suočio s brojnim izazovima. Prije svega, trebao je zadržati monolitnost stranke i nipošto ne gubiti izbore. I fakat, nijedne važnije dosad nije izgubio. IDS je i sada, usred krize oko Uljanika i u posljedično ne baš naklonjenim okolnostima, zadržao status europarlamentarne stranke. Miletić se u predizbornom razdoblju strateški vezao uz Amsterdamsku koaliciju iz čije je svake sastavnice IDS iscijedio zadnju kap nektara. Stranka koja ima jaku infrastrukturu i gotovo ništa ne prepušta slučaju doslovno je pokupila svaki mogući glas koji je pomogao Valteru Flegu da ode u Bruxelles. Koliko god je to pobjeda sada već bivšeg istarskog župana Flega, toliko je to i Miletićev politički trijumf. Odigrao je par jakih poteza i profitirao.

Miletić, inače, odluke donosi teško, sporo, ne zaletava se, nesklon je brzopletom odlučivanju pa ih, te proklete odluke, često izbjegava. Suočen s kadrovskim problemima u svom najbližem okruženju svjesno odgađa njihovo rješavanje i bolno odstranjivanje onih koji ne zadovoljavaju profesionalne kriterije.

Osim toga, Miletić ima još jedan problem – mora namiriti brojna gladna usta u maloj bari punoj krokodila. Mnogi ga natežu, svatko na svoju stranu, tražeći nešto za sebe. Zbog kontrole političke situacije, prisiljen je na takve ustupke uslijed čega se gubi vjerodostojnost. Zato nije isključeno da određene probleme neće riješiti, već će ih oportuno prepustiti svom nasljedniku na Forumu, dok se on, prema stranačkim projekcijama i osobnim željama, bude useljavao u zgradu gdje stoluje istarski župan.

Nakon 15 godina gradonačelničkog mandata, zasićeni Miletić se vidi na mjestu župana, s ceremonijalnim počastima, manjom razinom odgovornosti i pritiska te više vremena za osmišljavanje novih stranačkih politika. Kao i prema svakom političaru, javnost je ambivalentna i kad je Bambi u pitanju. Sa strane gledajući, kao da je više napravio za stranku nego za Pulu. Pod njegovim vodstvom IDS politički upravlja Županijom te s devet od deset ključnih gradova, gdje su u hodu uspješno provedene nužne kadrovske promjene. Jedino im umaški SDP-ovac Vili Bassanese remeti idilu na karti Istre gdje uz svaki važniji grad stoji zelena zastava IDS-a s natpisom – "Osvojeno". No, je li Miletić, jačajući IDS i fokusirajući se na cijelu Istru, nesvjesno slabio Pulu? Je li previše vremena i energije, dobrih ideja i živaca potrošio na još čvršće stranačko pozicioniranje na Poluotoku, dok je Pula zanemarena polako zaostajala? Nijedan grad ne mogu voditi zamjenici: Robert Cvek i Elena Puh Belc trude se održavati ritam razvoja i promjena, no njega udara bubnjar s čela kolone – gradonačelnik.

Zasitio se

Teško da bi se on s time složio, no dojam je da je Miletić talentiraniji za vođenje parlamentarne stranke i osmišljavanje njenih politika, nego za upravljanje gradom. Njemu skloni u obranu kažu da se nakon toliko godina zasitio Pule. Time kao da prijateljski, krajnje patetično i srcedrapajuće opravdavaju njegov presiromašan angažman oko upravljanja gradom. No, u naravi mu, s takvim objašnjavanjem oko pitanja zašto ga prečesto nema na radnom mjestu, rade veliku štetu. Nije, naime, grad igračka koje se dijete zasiti pa je baci. Javna je tajna da je Miletićev fokus na Forum oslabio, telefoni se preusmjeravaju, a on je prečesto nedostupan. A opet, njemu skloni postavit će pilu naopako - Pula je u mandatu Miletića doživjela turistički preporod, apartmani se pune kao od šale, euri se slijevaju u privatne džepove, a stanovnici su sretniji i kao takvi će glasati za IDS.

U svemu tome napredovanje Borisa Miletića nije slučajnost ni splet okolnosti. Njegov rast je sustavan, step by step, pred njim je definitivno duga politička karijera, prema osobnoj želji borba za mandat istarskog župana, kao i, u nekoj perspektivi, mogući doprinos u nekoj od budućih Vlada RH, u kojoj će i IDS participirati. Pred ambicioznim Miletićem je, međutim, i jedna opasna, teško premostiva, a može biti pogubna prepreka. Ovakvog Miletića, osim izrazito jakog konkurenta, može još pobijediti jedino sam - Miletić, njegovi poroci i slabosti. Ljudima se neke stvari opraštaju, političarima koji sve više žive pod povećalom javnosti - ne. Ili teško i rijetko. Svoje kredite po tom pitanju Miletić je ispucao, pitanje je koliko je toga svjestan.