(Snimio Dino Stanin/Pixsell)
Da je bilo koja hrvatska politička stranka sredinom 1991. osnovala vlastitu vojnu postrojbu, unatoč postojanju policije i regularne vojske u formiranju, bilo bi to kontroverzno. Nije to, međutim, učinila bilo koja stranka nego HSP, čiji je HOS slijedio tradiciju jedne također političke vojske, ustaša.
Ta je paravojna postrojba, koja je imala zaseban ratni stožer, u potpunosti preuzela znakovlje ustaškog pokreta, čiji je pozdrav "Za dom spremni" inkorporirala u svoj grb.
Istina, u javnosti je prisutna teorija da je taj slogan značajno stariji od ustaša i da se ne može zbog njega HOS identificirati s pokretom nacionalnih revolucionara koji je odabrao savezništvo s njemačkim nacistima i talijanskim fašistima i odgovoran je za brojne strašne zločine počinjene u razdoblju NDH.
Ali, nazivi bojni HOS-a po ustaškim zapovjednicima Juri Francetiću i Rafaelu Bobanu ne ostavljaju ni grama sumnje o čemu je tu bilo riječ. HOS je u startu zamišljen kao osuvremenjena verzija ustaša. Pojedini istaknuti dužnosnici HOS-a, poput Ante Prkačina, uvijek su to otvoreno i rado potvrđivali. No, premda je sve to na papiru krajnje jednostavno, stvarnost je bitno kompliciranija.
Jer, HOS-ovci nisu samo paradirali i svojom ikonografijom izazivali, u najmanju ruku, zazor kod neistomišljenika. Oni doista jesu ratovali i ginuli. Posebno su se, kao i ostali branitelji, istaknuli u herojskoj obrani Vukovara, a bilo ih je i na drugim bojištima u Hrvatskoj, Lici i Dalmaciji. Pa i u BiH, gdje je HOS došao u sukob s HVO-om jer se protivio ideji podjele susjedne države i zalagao se za zajedničku granicu na Drini.
HOS-ovci nisu bili politički manekeni HSP-a koje bi u tom slučaju bilo lagano diskreditirati i prepustiti zaboravu. HDZ-ova vlast je, ne bez problema, HOS uspjela nekako 1992. ugraditi u Hrvatsku vojsku, u kojoj je on postupno pacificiran, praktično eliminiran.
Ali, ostali su veterani HOS-a, koji su htjeli održati sjećanje na postrojbu u kojoj su se borili tijekom Domovinskog rata, barem u njegovoj početnoj fazi. Naravno, za grb svoje udruge uzeli su znamenje HOS-a s notornim "Za dom spremni". SDP-ova vlast je registrirala udrugu s takvim grbom.
S godinama je u hrvatskom društvu rasla svijest da ne može legalno biti nešto tako čvrsto naslonjeno na NDH, tražila se zabrana insignija HOS-a, ali to je samo pridonijelo mitologizaciji te paravojne postrojbe. Danas se o HOS-u govori puno više nego i o jednoj drugoj hrvatskoj formaciji iz Domovinskog rata. Pored HOS-a su, stvorena je percepcija, i gardijske brigade bile tek puki statisti.
Na Thompsonovim masovno posjećenim koncertima dominiraju majice HOS-a, a ne Prve ili Četvrte gardijske brigade. Stoga država ne zna kako se odnositi prema ovom fenomenu, malo tolerira "Za dom spremni", a malo kažnjava građane koji ističu grb HOS-a. Ništa ne ukazuje na to da će se uskoro kriterij ujednačiti.