IZBORNIK HRVATSKE NOGOMETNE REPREZENTACIJE NAKON PLASMANA NA SP U KATARU
ZLATKO DALIĆ EKSKLUZIVNO ZA GLAS ISTRE: "Bilo je svega, ali vjerujte mi kada vam kažem da ni za 100 milijuna eura ne bih otišao iz hrvatske reprezentacije. Odlučio sam ostati i to je bilo to. Za Katar imam jači motiv nego ikad prije"
Mnogi oko mene su me savjetovali da odem u Kinu i naplatim se. I sam sebi sam u jednom trenutku rekao - sad odi, kad si na vrhu, drugi na svijetu, ostat ćeš legenda! Bio sam svjestan da će doći trenuci i situacije kad će se sve okrenuti protiv mene i kad bih mogao zažaliti što ostajem. No prelomio sam. Kako god bilo i što me god čekalo - ostajem. Iako, bilo je teških situacija
Zlatko Dalić (Snimio Boris Kovačev / Cropix)
Nogometni izbornik hrvatske reprezentacije Zlatko Dalić izuzetno je jednostavan čovjek, pristojan sugovornik kakvog se baš i ne očekuje na funkciji koju on obnaša. Budimo realni, uz čast izuzecima, nogometom dominiraju bahati, arogantni, isključivo materijalnim interesom motivirani tipovi. Dalić izlazi iz takvog stereotipa. Ne komplicira, ne eksponira se preko mjere, ne hvali se. Nesumnjivu kvalitetu, nepretencioznost i lojalnost prepoznao je i vrh HNS-a koji mu nije bez razloga upravo produžio ugovor. Pred njim i stožerom je godina pripreme za Svjetsko prvenstvo u Katru. Nakon drugog mjesta na svijetu ostvarenog u Rusiji, pitanje je daljnje motivacije koju on - ima! Kaže, i više nego ikad prije.
Razgovarali smo u restoranu njegovog prijatelja Dražena Ladića, bivšeg reprezentativnog i Dinamovog golmana, a sada člana stožera. Uz nas je sjedio legendarni Lovorko Magdić, sportski komentator Hrvatskog radija.
Prepoznatljivi glas i golemo znanje o nogometu. Između njih dvojice, odmah se vidi, postoji poštovanje. Nama i njemu je dao prve i jedine intervjue nakon kvalificiranja za Katar. I da, i Glasu koncila! To će odraditi poslije nas. No pristojno je ukazao na tu činjenicu dajući do znanja da ne kompliciram i ne odugovlačim s intervjuom.
Istodobno je isto tako pristojni Lovorko izbornikovu ženu molio za intervju nevezan za nogomet, ona mu je to simpatično i sa stilom odbijala, a ja sam s Dalićem utonuo u nogometne teme koje i nisu moj forte. Iskreno sam mu to rekao. Nije ga zasmetalo što u razdoblju bez njegovih jačih javnih istupa, što je očito dio neke šire strategije, daje intervju čovjeku koji se previše ne razumije u 11 igrača i njihovo kretanje po zelenom terenu.
- Jeste li ikada nakon Rusije i drugog mjesta na Svjetskom prvenstvu poželjeli otići? Posebno pri kraju kvalifikacija za Katar, kad je bilo i više nego neizvjesno hoćemo li se plasirati ili moramo na komplicirano i neizvjesno doigravanje?
- Nakon Rusije nisam imao dilema da li ostati ili otići. Odlučio sam ostati. Bez obzira što su mi neposredno nakon velikog uspjeha došle bogate ponude.
- Je li postojala ponuda koja bi vas mogla slomiti u namjeri da ostanete? Ono, trideset, četrdeset milijuna eura??
- Konkretna ponuda je došla iz Kine - 30 milijuna eura za tri godine. No nisam imao dilemu. Nikakvu. Cijelo vrijeme u Rusiji i neposredno nakon toga promovirao sam domoljublje i zajedništvo, Hrvatsku ispred svega. Da sam nakon takvih riječi otišao, poslao bih krivu poruku. Ispalo bi da jedno govorim, a drugo radim. S moje strane nije bilo dileme.
- Kako je okolina na to reagirala? Obitelj, prijatelji, 30 milijuna eura je jako ozbiljan novac, to je luda lova!
- Mnogi oko mene su me savjetovali da odem u Kinu i naplatim se. I sam sebi sam u jednom trenutku rekao - sad odi, kad si na vrhu, drugi na svijetu, ostat ćeš legenda! Bio sam svjestan da će doći trenuci i situacije kad će se sve okrenuti protiv mene i kad bih mogao zažaliti što ostajem. No prelomio sam. Kako god bilo i što me god čekalo - ostajem. Iako, bilo je teških situacija.
- I lošijih utakmica?
- Bilo je i lošijih utakmica i loših situacija. Na kraju, sad kada stvari gledam iz ove perspektive, sreća da nisam otišao. Ispalo je sve dobro, no znalo je biti jako komplicirano.
- Hoće neće, čovjek se tada mora zapitati - "pa jesam li ja budala koja je mogla dignuti 30 milijuna eura, a ovdje me uzduž i poprijeko, i kad treba i kad ne treba, nabijaju i nabijaju..." Ne svi, ali, bilo je i toga, kažete.
- Bilo je svega, ali vjerujte mi kad vam kažem da ni za 100 milijuna eura ne bih otišao!
Suze nakon Rusije
- Koji vam je trenutak bio najteži? Ova zadnja utakmica s Rusijom na Poljudu, kad nije u pitanju samo vaša karijera nego i financiranje HNS-a i hrvatskog nogometa uopće?
- Iz takve percepcije, utakmica s Rusijom je nosila najviše. I rizika i opterećenja, puno toga. Od mog statusa do statusa same reprezentacije, saveza, pa i nacije. Iščekivanje je bilo teško, naporno, stvarao se golemi pritisak. Formirala se i nekakva kritična masa koja je bila i protiv mene i mog načina rada, ali i protiv reprezentacije. Bilo je pitanje na koju će stranu klatno prevagnuti, a to je ovisilo o tome hoćemo li pobijediti ili gubimo od Rusije. Druga, ustvari prva teška i krizna situacija, bila je na Euru, protiv Škotske. Pobjeda nas vodi u prolazak skupine i to je cilj koji smo si zacrtali. Porazom ispadamo iz grupe i ja dajem otkaz. Opcija otkaza bila je sigurna. Da nismo prošli, odoh ja.
- A u međuvremenu su otišli i obećavajući euri iz Kine? Znate i sami da se takve prilike na pojavljuju više nego jednom u životu. Nije li upravo takva dramatičnost posebna draž nogometa? Taj golemi pritisak i činjenica da je u jednom trenutku sve na kocki? Ili ste na štitu ili ispod njega, ili na vrhu slavljen ili na dnu omražen.
- Sve to se teško podnosi. Stres je golem i zato treba imati snažan karakter. Slika koja najbolje oslikava moje stanje je trenutak nakon utakmice s Rusijom kad nisam mogao spriječiti suze. U tom trenutku slomile su me emocije. Nogomet je strast, ako ne ideš do kraja, nisi u priči kako treba. A bez toga nema uspjeha.
- Jeste li imali naklonost javnosti kad vam je bilo najteže? Dojam je da su vas neki centri moći htjeli destabilizirati.
- Uvijek sam bio svjestan podrške većine, ali je istodobno iz interesnih skupina dolazila negativa koju sam itekako osjećao.
- Smetali ste nekima?
- Da, jer od prvog dana kao izbornik radim po svome. Ja odlučujem - ja odgovaram. Bilo je napada, kritika i igara protiv mene.
- Što je bio cilj tih skupina, ubaciti svog igrača u reprezentaciju, prvih 16 ili prvih 11?
- Uvijek je bio cilj da ja odem i netko drugi dođe. Izbornik koji će posao raditi drugačije od mene.
- Kako vam je voditi sve te igrače koji imaju najjače statuse u svojim klubovima, goleme plaće, neki puno veću i od vaše, izražen ego.
- Izbornik je specifična funkcija. Čak bih rekao da se u ovakvoj situaciji najviše traže vještine psihologa. S igračima treba puno razgovarati, posebno zato jer nema previše vremena za trening. Igraču treba pokazati emociju koju u njemu trebaš i probuditi. To je najkvalitetniji način da dopreš do njega. S druge strane, takav pristup me jako potrošio. A opet, tako smo stvorili odnos pun povjerenja. Mislim da je to moj najveći uspjeh.
- Angažmanom Marija Mandžukića, nakon Vedrana Ćorluke i još prije Ivice Olića, između vas i igrača postoji kvalitetna tampon zona. Prostor između vrha stožera u kojem ste vi, i igrača kao neposrednih aktera priče na terenu, popunjavaju dojučerašnji reprezentativci s velikim karijerama.
- Teza je dobro postavljena. Bit je da aktualni igrači u stožeru osim mene imaju dečke kojima vjeruju i s kojima su do jučer igrali ili su bili generacija prije njih. Relacije između aktualnih i bivših igrača iznimno su važne.
- Ne pribojavate se gubitka autoriteta?
- Ne! Dapače, ovako smatram da ću imati još veći autoritet! Svi ti igrači su veliki profesionalci, oni mogu procijeniti tko im želi dobro. Postoje jasna pravila kako funkcioniramo i točno se zna što je čiji zadatak. S bivšim reprezentativcima koji su sada u stožeru još ćemo bolje posložiti cijelu priču.
- Vi niste bili reprezentativac. Je li vam to otegotna okolnost?
- Ne, nisam bio. I zato ne znam te relacije unutar reprezentacije. Po tom sam pitanju bio hendikepiran. Stoga sam odmah doveo Ivicu Olića koji se tu odlično uklopio i puno pomogao. I sada to, naravno, radi. Cilj je da bivše reprezentativce još više uključim u rad reprezentacije. Oni moraju imati svoje mjesto. Zaslužuju to i korisni su.
- Mandžukić je specifičan karakter. Kako će se uklopiti u tu priču?
- Puno će nam pomoći. Poznavajući njegovu borbenost i energiju, siguran sam da će to prenijeti na igrače. Bit će im pozitivan primjer. Mlađi dečki, posebno oni koji su napadači, prema njemu već imaju veliki respekt. Od njega mogu puno naučiti.
Fenomen Luke Modrića
- Čini mi se da sam negdje pročitao da je Luka Modrić u specijalnom statusu koji mu jedinom osigurava mjesto u početnih 11 za svjetsko prvenstvo u Katru.
- Nisam o tome tako govorio. Rekao sam da imamo dobru generaciju mladih igrača koji dolaze, ali da oni bez starijih poput Modrića, Perišića, Brozovića, Lovrena i Vide ne mogu napraviti rezultat. Njima, mladima, treba vremena. Za njih je sjajno da pored sebe imaju ove starije koji ih na neki način štite u procesu njihovog sazrijevanja. Svakom od njih nogometno odrastanje uz Luku Modrića je blagoslov, privilegija i velika nagrada.
- Kako objasniti fenomen Luke Modrića?
- Njegova ozbiljnost, poslovni pristup i odnos prema nogometu, ali i prema samom sebi, kad u 36. godini opstaje kao vrhunski profesionalac, sve govori o tom čovjeku s velikim ljudskim kvalitetama.
- Možda to zvuči malo pregrubo, no ako je inferioran zbog visine, priroda mu je dala puno u drugim važnim aspektima igre, poput njenog razumijevanja i inteligencije.
- Mogao bih se složiti. On je sada kompletan čovjek i igrač. Kao veliki igrač Reala i reprezentacije sasvim razumljivo je da je bio i najbolji na svijetu.
- Kao stožerni igrač, ima li Modrić onda to zagarantirano mjesto u prvih 11?
- On je kapetan reprezentacije što puno govori, važna uloga, ali isto tako važne uloge imaju i Perišić i Brozović i Lovren i Vida. Luka je kapetan i zbog toga se malo više ističe, ali ne mogu zaboraviti ni zanemariti uloge ovih igrača koje sam spomenuo.
- Kako su neki od tih igrača prihvatili da u zadnje vrijeme neke važne utakmice nisu igrali? Kako zadržati mir u svlačionici u takvim situacijama?
- Psihološki je to teško, ali oni prihvaćaju takve situacije. Svatko mora biti svjestan da uvijek i svugdje dolaze i mlađi i bolji. Nije to samo specifičnost nogometa. Mlađi dobivaju šansu i tako stvari funkcioniraju. Ja pak, sa svojim stožerom, to moram provesti na miran i razuman način.
Glavni urednik Glasa Istre Robert Frank i Zlatko Dalić
- Možemo malo o imenima, odlascima starijih i dolascima mladih?
- Vida je, recimo, u Rusiji izbacio Ćorluku, a sada netko može izbaciti njega. Kao što će doći netko i izbaciti mene. To su normalni ciklusi. Tko to ne može prihvatiti, ne može biti u timu. Ćorluka je to u Rusiji prihvatio.
On je primjer svima. Preko 10 godina je bio stožerni igrač, pojam, vrh svega, i pristao je na novu ulogu. Takav put moraju i ostali slijediti kada dođe trenutak. Siguran sam da će to jednog dana prihvatiti i Luka, i Vida, i Lovren, i Perišić. Ćorlukino iskustvo i način na koji se on postavio je ogledni primjer kako stvari u reprezentaciji moraju funkcionirati. Za igrače koji govorom tijela i izjavama budu pokazivali svoje nezadovoljstvo što ne igraju neće biti mjesta u reprezentaciji.
- Jeste li, s vremenskim odmakom, svjesni koliko ste riskirali s mladim Gvardiolom iz Dinama? Sve je dobro završilo, ali?
- Kad se govorilo o Euru, zločesto se govorilo kao o neuspjehu. Umjesto da se govorilo o uspjehu da smo dobili tog igrača koji je igrao cijeli Euro. I griješio je, ali smo dobili igrača na toj poziciji za narednih 15 godina. Sa svojim stožerom u njemu sam prepoznao igrača koji je moćan i kvalitetan i koji je iskoristio svoju šansu. On postaje vrhunski stoper. Da, bio je rizik staviti ga da igra. Trebalo ga je istrpjeti, ali se isplatilo. Sve ono što je pogriješio, morao je pogriješiti. Morao je to proći, a i mi s njim. Sjedenjem na klupi ne bi dobio toliko potrebno iskustvo. Dobili smo i Sosu, Brekala, Vlašića... Imamo odličan tim za narednih deset godina. Postupno, polako, planski, sa stožerom postavljamo temelje nove reprezentacije.
- Tko je vaš (prirodni) nasljednik? Postoji li netko takav? Možda Igor Bišćan?
- On, da. Moralo bi tako bit'. On me mora naslijediti na mjestu izbornika. U mladoj reprezentaciji radi jako dobro, i jedini pravi put je da se tako kadrovira. Uz to, bio je veliki igrač. No to je, ipak, samo moja ideja. O tome će odlučivati HNS i Izvršni odbor.
Što nakon Katra?
- Kolika je vjerojatnost da nakon Svjetskog prvenstva na užarenom arapskom pijesku ostanete u tom dijelu svijeta u kojem ste, uostalom, što kroz Saudijsku Arabiju, što kroz angažman u Ujedinjenim Arapskim Emiratima, proveli punih šest godina? Da li vas vuče tamošnji način života?
- Moram biti zahvalan arapskom svijetu jer sam se tamo formirao i izgradio kao trenersko ime. Tamo sam osigurao egzistenciju svoje obitelji, ostvario velike rezultate i odlične kontakte. Doslovno ujutro mogu otići u taj svijet i dobiti odličan angažman. Status mi je vrhunski i jednog ću se dana vratiti dolje. Ne znam kada, ali hoću, sigurno. Poštujem priliku koju su mi dali i zahvalan sam na tome.
- Što ćete nakon Katra?
- Ne znam! Vidjet ćemo. Reprezentacija je za mene najdraži i najljepši posao. Nema tih novaca koji se s time mogu mjeriti. No svjestan sam da me rezultat održava. Ako toga nema? Dosad smo svaki postavljeni cilj ostvarili. Dokle god bude tako, uz želju i motiv, tu sam. Sad imam jači motiv nego ikad prije!
- Hrvatsko nogometno prvenstvo ove godine izgleda odlično. Četiri podjednako jaka kluba bore se za titulu. Teško je između Hajduka, Dinama, Rijeke i Osijeka tražiti favorita.
- Ovakva situacija je nešto najbolje što nam se moglo dogoditi. Konkurencija je veliki dobitak. Isto kao i činjenica da u reprezentaciji igra pet, šest igrača iz domaćeg prvenstva.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
