Popust i pet lakih komada

Ilustracija (Pixabay)

Dok se cijeli hrvatski kontingent u Neuruppinu bacio na kalkulacije može li hrvatska reprezentacija s dva boda proći u drugi krug EURO-a, mi smo se nehajno za praznik Antifaštitičke borbe u Domovini odlučili iskoristiti za odlazak u jedan od brojnih outleta koji se nalaze u ili oko Berlina.

Izbor nam nije bio baš nešto, ali ako ništa drugo, nije moglo proći bez neočekivanog događaja. Oduvijek sam znao koliko težinu imaju akreditacije koje izdaje UEFA za europska prvenstva. Vrijednost im je jednaka kao bilo kojem osobnom dokumentu, ali u Adidasovom outletu dobile su novu dimenziju. Šetajući trgovinom u potrazi za nekavim masnim sniženjem, odjednom je pred mene iskočio nekakav "njemački hajduk". Tip je na jednoj nozi imao svoju, a na drugoj tenisicu koju je želio kupiti i sav se upljuvao tražeći od mene nekakvo objašnjenje. U prvi trenutak baš ništa mi nije bilo jasno pa sam mu pristojno pokušao dati do znanja kako ne govorim njemački jezik. No, ako mislite da sam ga se time riješio, prokleto niste u pravu. Nije se dao zbuniti, iako je bio u čudu kada sam mu rekao da možemo na engleskom. I nastavio se na engleskom jeziku propitkivati u vezi tih tenisica, pa sam tek tada shvatio kako me zamijenio za trgovca. Zašto pobogu? Izgledao sam svakako, samo ne kao zaposlenik Adidasove trgovine, ali onda mi se upalila lampica. Tip je vidio akreditaciju i zbog toga pomislio da mu mogu pomoći u odabiru obuće. Vrlo brzo smo došli na "zelenu granu" nakon što sam mu objasnio da nisam zaposlenik trgovine. Razočarano se okrenuo i nestao u smjeru mjesta na kojem mi je bio postavio zasjedu.

Ako se u tom outletu nije moglo pronaći bogzna što, naletio sam zato na zanimljiv popust. Naime, Adidas je odlučio dati pet posto popusta na sve proizvode za svaki pogodak koji Njemačka zabije na EURO-u. Ipak, pametno su se ogradili na način da se popust može akumulirati samo do 20 posto jer Nijemci su već u prvom kolu zabili pet komada Škotima i "odradili" posao kada su popusti u pitanju. Očito se uoči starta EURO-a nije baš vjerovalo u izbornika Juliana Nagelsmanna i njegove igrače. No, brzo su ih demantirali pa je limit u popustu na koncu Adidasu ipak dobro došao.

Dan kasnije smo se otisnuli prema Leipzigu. Putovanje, u odnosu na ono prema Hamburgu, nije išlo ni izbliza glatko. Prvo prometna nesreća, pa radovi na autocesti usporili su naše napredovanje prema mjestu odigravanja posljednje utakmice hrvatske reprezentacije u grupnoj fazi. Kada smo se napokon dokopali hotela, opet sam se, ni kriv, ni dužan, našao u središtu pozornosti. Dočekala me šaljiva recepcionarka. Nakon što sam joj predao vaučere, radoznalo je zapitala

- Tko je Keler?

Javio sam se kao u osnovnoj školi pomalo uplašeno, a ona je mrtva-hladna ispalila.

- Tako sam i mislila, i izgledate kao Keler.

Vrag će je znati što je pod tim mislila. Je li to bila aluzija na moj izgled i plave oči ili sam je asocirao na podrum koji se na njemačkom piše keller. Uglavnom, oboje smo razvukli osmijeh s tim da je moj ipak bio nešto kiseliji, ali recimo da smo probili komunikacijski led pa smo u miru mogli dovršiti formalnosti oko smještaja.

Navalili Nijemci na mene posljednjih dana...