Kolikogod naslov na prvu zazvučao nelogično, a na drugu kao izraz vrhunskog licemjerja, on pogađa suštinu večeras održanog javnog predstavljanja suradničke platforme 'Kritički turizam: fokus Jadran' u Vodnjanu, čije su članice vodnjanski Prostor za suvremenu umjetnost Apoteka, Siva zona, prostor medijske i suvremene umjetnosti iz Korčule te Placa, kolektiv za istraživanja o prostoru iz Dubrovnika.
Kada se, naime, predstavniku Sive zone Darku Fritzu u naknadnoj raspravi omakne da i on zarađuje od rentanja apartmana na Korčuli, i da je to, kako je rekao, njemu vrlo laka zarada, jasno je da od ozbiljnih ambicija ove platforme teško očekivati konkretnije dosege. A ambicije su im, bar kako su ih ispisali u pozivu, "modeliranje interdisciplinarnog kritičkog diskursa koji otvara goruće pitanje monoekonomije turizma u Hrvatskoj, te njenih posljedica na kulturni, socijalni i prostorni razvoj", a nešto dalje i "razvoj alternativnih praksi" i "nužan otpor".
Ako je u nečemu rasprava bila plodna, onda je svakako u tome što je potvrdila poziciju egzistencijalne ucjenjenosti u kojoj se, uz malo ili bez ikakve proizvodnje, nalazi dobar dio stanovništva, posebno u traženijem obalnom dijelu Hrvatske, pa se shodno njoj, voljeli ili ne posluživati goste, usmjeravaju zarađivanju novaca od te usluge. Netko to jedva podnosi zbog nužnog sluganstva, dok nekima količina zarađenog novca itekako kompenzira taj neugodan osjećaj.
Prikazan je raritetan 15-minutni film Iva Škrabala iz 1969. "Vodič kroz Trst", koji (na pojedinim mjestima i iritatnto nadmjeno s korištenjem zvuka narodnih kola) ironizira potrošački pohod naših ljudi na Trst. Darko Fritz pojasnio je projekt "Kinematografija Jadrana", koji u konačnici, nakon detaljnog popisivanja kina i prateće tehnike na Korčuli, nudi i popis svih kina na jadranskim otocima. Zatim je prikazan 20-minutni poetski dokumentarni film "Mezostajun" Ivana Ramljaka koji zvukove ljetne turističke vreve Korčule spaja s tim turističko najfrekventnijim, no zimi sablasno praznim lokacijama.