Znanstveni skup posvećen 500. obljetnici Frankopanova brevijara

(Hina/EPA)

Znanstveni skup posvećen naslijeđu brevijara obitelji Frankapan, prvog brevijara tiskanog na narodnom jeziku na njemačkom govornom području, održan je u petak u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici uz Zagrebu, uz dvije prateće izložbe.

Obljetnica izdanja molitvene knjige koje je plod pothvata hrvatskoga plemića Krste I. Frankapana tijekom tamničkih godina u Veneciji (1514. – 1519.) organizirali su Odsjek za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu i Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu, a svoje radove iznijelo je devet stručnjaka sa sedam znanstvenih ustanova.

Akademik Josip Bratulić kazao je da se radi o knjizi koja je u temeljima europske kršćanske kulture i podsjetio da je tiskana godinu dana prije "reformacije na luteranski način, na koju je Katolička crkva gledala razroko, a što je danas prevladano".

Ovaj brevijar za našu kulturu znači veoma mnogo i govori o snažnim vezama i s njemačkim govornim područjem, na kojem su Hrvati poput Matije Vlačića IIirika mnogo napravili, a sami brevijar dao je golemi temelj u promatranju razvoja kršćanske crkve, kazao je.

Irena Galić-Bešker iz Nacionalne i sveučilišne knjižnice kazala je da brevijar ljepotom i umijećem tiskanja pobuđuje divljenje, a s druge strane kroz okupljanje nekoliko europskih kultura i tradicija podsjeća da pisana riječ uvijek ima snagu spajanja i gradnje mostova među narodima, kulturama i vjerama.

Obljetnica nas obavezuje da kao sljednici trajno skrbimo i čuvamo tu baštine te iz naraštaja u naraštaj prenosimo njezinu vrijednost, kazala je.

Knjiga četvrtinskog formata s drvenim koricama uvezanima u smeđu kožu i s ukrasima u slijepom tisku otisnuta je kao postinkunabula u Veneciji 31. listopada 1518. Tiskana je dvobojno, u crvenoj i crnoj, s mnoštvom ilustracija. Za tiskanje ju je priredio franjevac Jakob Wyg, a otisnuo ju je majstor Gregorius de Gregoriis.

Njemačko-rimski brevijar grofovske obitelji Frankapan bio je prvi tiskani brevijar na njemačkom govornom području. Čine ga kalendar, psalterij, temporal, sanktoral i komunal, pri čemu je svaki dio odijeljen velikom ilustracijom. Cijeli je brevijar opremljen velikim brojem manjih ilustracija koje prikazuju pojedine prizore iz Kristova života, njegovu nazočnost medu apostolima te brojne druge događaje i pojedince važne za povijest spasenja, rečeno je.

Kao carski vojni zapovjednik Krsto I. Frankapan bio je poznat u Habsburškoj Monarhiji, a vijesti o njegovim vojnim uspjesima preko engleskih su glasnika stizale i do kralja Henrika VIII. U jednome je sukobu s Venecijancima postao zarobljenikom Mletaka.

U Veneciji mu se pridružila poštovana i voljena supruga Apolonija Lang von Wellenburg, sestra salzburškoga nadbiskupa i europskoga diplomata Matthäusa Langa von Wellenburga. Oni su o svom trošku tiskali brevijar, čime su u ruke dvorske i samostanske elite njemačkoga govora stavili dostojnu molitvenu knjigu i time predstavili i sebe kao plemeniti kršćanski bračni par u zemaljskoj nevolji, kaže se.

Poput antičkih mitskih zaljubljenika, Krsto i Apolonija doživjeli su tragediju, jer je Apolonija rano umrla, ali su svojoj ljubavi osigurali vječnost njezinim bilježenjem u Brevijaru. Ozračje nastanka Brevijara obilovalo je spletkama, glasinama te diplomatskim prepirkama, zbog čega Brevijar ujedno predstavlja i neprocjenjivu kroniku duhovnoga, kulturnoga i političkoga života ranoga cinquecenta, rečeno je na predstavljanju.