ZAVRŠENO ŠESTO IZDANJE FESTIVALA ISTRIOTSKOG: Kulturno-umjetnički hommage drevnom govoru

Napomenimo i da je sam izraz istriotski skovao 1873. začetnik talijanske dijalektologije Graziadio Isaia Ascoli (1829. - 1907.) analogijom s veljotskim (govorom otoka Krka). Petar Skok, Mirko Deanović i Pavao Tekavčić, iznimni jezikoslovci koji su se za svoga radnog vijeka bavili ovom tematikom, koristili su naziv "istroromanski", dok su ga talijanski stručnjaci zvali "istarskim"

Šesto izdanje Festivala istriotskog privedeno je kraju ovoga vikenda u šišanskoj Zajednici Talijana. U tri dana trajanja festival je ponudio razne jezično-kulturno-umjetničke sadržaje uz dosta glazbe.

Svake godine izdanje varira što se tiče koncepcije, te prisutnih sudionika. Ove je godine sadržaj bio raznolik, u znaku brojnih sadržaja te predstavio je razne aspekte istriotskog.

Organizatori manifestacije bili su Antonieta Benčić Petercol, predsjednica šišanske Zajednice Talijana i kolega novinar Valmer Cusma kao umjetnički ravnatelj.

Istriotski ili istroromanski jezik, skupina je predmletačkih autohtonih romanskih govora istarskog poluotoka, a čini jezični otok na jugu Istre. Sačuvali su se u samo šest mjesta: Rovinju, Vodnjanu, Balama, Fažani, Galižani i Šišanu, iako su u prošlosti bili rašireniji.

Nezaustavljivo izmiču pred istromletačkim, a jako su ugroženi jer su govornici velikom većinom stariji žitelji.

Mlađi Talijani koji žive u tim mjestima uglavnom razumiju istriotski, no rijetko se njime služe, a još rjeđe pišu njime. Najmanje govornika istriotskog ima u Fažani, gdje gotovo da i nema književnika koji pišu tim govorom, a najviše govornika ima u Balama i u Rovinju.

Utjecaji susjednih govora

Kako je jednom prilikom istaknuo akademik Goran Filipi "Utjecaji susjednih govora (istromletačkih i hrvatskih) vidljivi su na svim jezičnim razinama (morfološkoj, leksikološkoj, fonetskoj pa čak i prozodijskoj). U bliskoj će budućnosti postupno biti posve zamijenjeni istromletačkim, jer neće imati snage za opstanak, i to prije svega zato što se istriotofoni osjećaju Talijanima, pa im istromletački i talijanski nisu tuđi, ne osjećaju da im je identitet na bilo koji način ugrožen i nemaju ga potrebe braniti vlastitim idiomom".

Tako se primjerice mlijeko kaže la lato: la carno: meso; sempro: uvijek); jedinstven oblik za 1. i 2. lice za buduće vrijeme te za 1. i 2. lice kondicionala (cantarè: pjevat ću, pjevat ćeš; cantaràvi: ja bih pjevao, ti bi pjevao).

Nakon pionirskih pothvata s kraja XIX. i s početka XX. st., posljednjih se desetljeća bilježi porast u broju publikacija o istriotskom govoru. Objavljeni su: Giovanni Andrea Dalla Zonca, "Vocabolario dignanese - italiano", (1978.), Domenico Cernecca, "Dizionario del dialetto di Valle d'Istria" (1986.), Antonio i Giovanni Pellizzer, "Vocabolario del dialetto di Rovigno d'Istria" (1992.), Maria Balbi - Maria Moscarda Budić, "Vocabolario del dialetto di Gallesano d'Istria", (2003.), Libero Benussi, "Vocabolario italiano-rovignese" 2013., te sveobuhvatni "Istriotski lingvistički atlas" (Atlante Linguistico Istrioto, 1997., a krajem prošle godine dopunjeno i prošireno izdanje) Gorana Filipija i Barbare Buršić Giudici.

Književna produkcija

Vraćajući se na ovogodišnje izdanje, istaknimo da je prof. dr. Elis Deghenghi Olujić sa Sveučilišta Jurja Dobrile u Puli govorila o književnoj produkciji na tome govoru. Istaknula je da su Vodnjan i Rovinj mjesta s najviše autora koji pišu istriotskim, premda i u Balama djeluje vrlo kvalitetna pjesnikinja Romina Floris, a za galižanski istriotski tu je Lino Capolicchio.

Među autorima koji pišu istriotskim, tu su i Loredana Bogliun, poznata za vodnjanski istriotski, Lidia (Belci) Delton, također za vodnjansku inačicu istriotskog, dok su se rovinjskim proslavili Ligio Zanini, te braća Vlado i Libero Benussi.

Elia Benussi iz Rovinja predstavio je radnu bilježnicu rovinjskog istriotskog nastalu u sastavu projekta DERSII, koji se odvija uz potporu Istarske županije, a podršku je pružila i Zajednica Talijana Rovinj.

Na manifestaciji su sudjelovali učenici viših razreda Talijanske osnovne škole "Giuseppina Martinuzzi" koji dolaze iz mjesta gdje se govori istriotski te znaju taj dijalekt, potom učenici iz područnih škola Šišan i Galižana, učenici iz Talijanske osnovne škole "Bernardo Benussi" iz Rovinja i Područnog odjela iz Bala, učenici iz vodnjanske škole, te šišanski Područni odjel medulinske OŠ "Dr. Mate Demarina".

Oni su u kreativnim radionicama učili o istriotskim te o razlikama među govorima navedenih šest mjesta u kojima se istriotski koristi. Razlike, iako će nekima naizgled biti minimalne, postoje, i oni koji proučavaju taj govor ističu da su važne.

Kako je jednom prilikom izjavio akademik August Kovačec, "prema procjeni, ima nekoliko desetaka aktivnih govornika istriotskoga i još nekoliko stotina ljudi koji taj idiom razumiju i djelomice se mogu njime služiti", podsjetivši da su još uoči Prvoga svjetskog rata okolni Hrvati govornike istriotskoga zvali Latinima, a njihov jezik latinski. (Vanesa BEGIĆ, snimio Danilo MEMEDOVIĆ)