Jedna od fotografija je ona Tone Iveše Banjolca rođenog 1912. godine pripadnika talijanske mornarice, ujaka Alde Skoka, koji se slikao prije odlaska na ratište i pogibije na potopljenom brodu u Biskajskom moru, kazao je Vitomir Pap.

Fotografije kao dokaz jednoga vremena. Svjedočanstvo ljudi, epoha, vremena koja su prohujala, povijesti, prošlosti. Crno-bijele fotografije su posebno važan svjedok vremena, pa i onih doba iz kojih više nema živih svjedoka.

Izložba koja donosi, putem portreta Banjolaca i Banjolki svjedočanstvo jednoga vremena, otvorena je nedavno u Zavičajnoj galeriji Crnobori.

Petnaestak fotografija

Petnaestak izloženih fotografija tiskanih u velikom formatu i kompjuterskom projekcijom na zidu, donosi portrete Banjolki i Banjolaca te stanovnika medulinskoga kraja, fotografiranih uglavnom između dva svjetska rata, koji su u skladu s vječnom, ljudskom željom da ostanu zapamćeni ili pak kako bi nekoga razveselili, pozirali tada profesionalnim fotografima.

Do realizacije te izložbe došlo se zahvaljujući Banjolcu Vitomiru Papu, strastvenom sakupljaču fotografija i velikom ljubitelju tradicije te povjesničarki umjetnosti i etnologinji Kristini Tamari Franić.

Vitomir Pap već godinama od svojih sumještana dobiva na uvid stare fotografije te ih uredno skenira i arhivira, a Franić je uredila tu izložbu.

Saznajemo da Papu i Franić nije bilo lako izdvojiti petnaestak fotografija iz velike Papove zbirke, koja broji više od 900 kopija ili originala. Slična izložba, također o starim fotografijama Banjola, otvorena je 19. srpnja 2015. godine i bila je vrlo dobro posjećena.

- Izbor sam suzila s obzirom na starost fotografija, njihovu temu, očuvanost i porijeklo portretiranih osoba, kazala je Kristina Tamara Franić.

Na fotografijama vrlo često nije naveden podatak o godini nastanka, ili pak o foto-studiju u kojem je nastala, no može ih se datirati imajući u obzir stil odjeće, obuće i frizura portretiranih osoba. Usmeno svjedočenje vlasnika fotografija također je pomoglo prilikom datiranja i prepoznavanja portretiranih osoba.

Etnološka vrijednost

- Te fotografije imaju neprocjenjivu etnološku i umjetničku vrijednost jer su dokument jednog minulog doba koje je utkano u naš današnji identitet. Gledajući te fotografije postajemo svjesniji svoje povijesti, porijekla, a time i ponosniji na ono što imamo danas. Ujedno te nas fotografije poput vremenskog stroja vraćaju u prošlost, bude u nama emocije i svjesnost o prolaznosti života, ali i njegovim vrijednostima. Gledamo zamrznuti trenutak vremena ovjekovječen mišlju, djelom i znanjem iskusnog fotografa koji zna kako osnovnim konstruktivnim elementima fotografije, a to su svjetlost, kompozicija i psihološka snaga motiva, osvojiti našu pažnju i emocije, kazala je Franić prilikom otvorenja izložbe.

Na otvorenju je također naglašeno da je zanimljivo primijetiti kako su sve portretirane osobe zauzimale sličnu pozu uz dekorativnu vazu, buket cvijeća ili draperiju postavljene ispred lažnih, pitoresknih kulisa koje su fotografiranim licima, snimljenim uglavnom u poluprofilu, davale posebnu mekoću i ljepotu što svjedoči o vještini iskusnog fotografa.

Na samome otvorenju bilo je govora i o tome da su portretirane osobe izvlačile iz ormara prilikom fotografiranja najbolju odjeću, radili su frizure, te vadili nakit iz škrinje.

- Željeli su da ih pamtimo u njihovom najboljem izdanju, u posebno važnom trenutku njihova života ili su željeli nekoga impresionirati svojom pojavnošću. Na fotografijama su prikazane obitelji s djecom, vojnici, djevojke, tek vjenčani parovi, što im daje veliku dokumentacijsku, ali i emotivnu vrijednost. Jedna od takvih fotografija je fotografija Banjolca, pripadnika talijanske mornarice gospodina Tone Iveše (rođenoga 1912. godine), ujaka Alde Skoka, koji se slikao prije odlaska na ratište i pogibije na potopljenom brodu u Biskajskom moru, kazao je Pap.

Ljudi i običaji  

Među brojnim zanimljivostima, a Pap je rekao da se o svakoj fotografiji može napisati knjiga, jer obiluju podacima ne samo o obiteljima i njihovoj povijesti, već i povijesti mjesta, pa i puno široj povijesti, je i fotografija gospođe Kate rođene Crnobori (otac Josip Crnobori), ljepotice koja svojom elegantnom pojavom ilustrira izgled mlade dame toga doba.

"Uz velnastu frizuru skupljenu u punđu, buket cvijeća u naručju i jednostavnu, elegantnu ogrlicu na tamnoj haljini, ona djeluje otmjeno i pomalo sjetno, upravo onako kako su trebale izgledati portretirane dame toga doba", ističe Franić.

Vitomir Pap je tijekom izložbe govorio i o portretu Marije Iveša, rođene Mišković, iz Banjola, kćerke oca Živka, a i taj portret ilustrira građansku odjeću toga doba.

Tu su i portreti djevojčica s bijelim mašnama u kosi. Sestre Maria i Silvana, rođene Banjolke (majka se zvala Manda) fotografirane su kasnih tridesetih godina.

- Zanimljivo je primijetiti element improvizacije na toj fotografiji jer djevojčice nisu u uobičajenom stavu mirno, a pozadina nije neka romantična studijska kulisa već obična, zgužvana draperija, poput stare plahte.

Vinko Mišković imao je vrlo zanimljivu životu priču, ustvari dva života u jednom, a njegovu nam je životnu priču ispričao Vitomir Pap. Očito je imao više života, pa i više od mačaka, budući da je u dva navrata izbjegao smrt.

- Kada je Italija kapitulirala, on se kao pripadnik talijanske mornarice pješice vratio u Banjole iz Bordeauxa u Francuskoj. Navodno je prilikom bijega morao preplivati Limski kanal, što mu je najteže palo, teže od svih kilometara koje je morao propješačiti. Kada je napokon stigao kući, veselje nije dugo trajalo. Već sutradan došla je po njega njemačka vojska i privela ga kao ratnog dezertera. Posjeli su ga u kamion koji je vozio zarobljenike u pazinski zatvor iz kojeg se navodno nitko nije vraćao. Na putu za Pazin Vinko je iskočio iz kamiona i uspio pobjeći u šumu. Sakrio se u krošnju stabla gdje je prenoćio, zavaravši na taj način potjeru i tek drugi dan nastavio je bježati put Gorskog kotara, kazao je Pap, navodeći da je fotografija, ali i neispričanih sudbina bilo tu iznimno puno te da, kada bi fotografije progovorile, nastale bi tu iznimno brojne priče, cijele knjige ljudskih sudbina.

Minuli duh vremena

- Na ovoj izložbi možete osjetiti minuli duh i dah vremena i prepoznati pripadnike nekih od najstarijih banjolskih obitelji kao što su Skoko, Košare, Crnobori, Miškovići, Iveše, Jurline, Šebelje, Sansa i druge. Svi portretirani ljudi na tim su fotografijama na neki način lijepi, jer nema ružnih ljudi, već samo loših fotografa. Većina tih obitelji doselila je u Banjole iz Premanture tijekom 19. stoljeća kako bi stvorili ono što su Banjole danas – turističko mjesto s 1.000 duša. Banjole su nekada bile ribarsko i poljoprivredno selo, težački kraj često osiromašivan ratovima ili bolešću, gdje se lovila riba, uzgajala stoka, vinova loza, masline i žito. Nije bilo ni asfalta, ni struje, a voda se vadila iz par izvora. Tek su početkom 20. stoljeća Banjole gospodarski procvjetale zahvaljujući tvornici za preradu ribe na čijem se mjestu danas nalazi hotel, kazala je Franić.

Pap se pak s nostalgijom prisjeća tih vremena, kada je kao dječak živio u malome mjestu pored mora, ističući da je bio sretan što je živio običnim životom, te da su, iako nisu imali puno toga, bili zadovoljni.

- Tada u Banjolama nije bilo ulične rasvjete, nije bilo svugdje asfaltirano, a od životinja, bilo je tu puno magaraca, ovaca, krava i svinja. Banjolci su bili vrijedni i radišni ljudi, međusobno su si pomagali, ali su bili napredni, veli Pap.

Naime, saznajemo da su u bivšoj državi Banjole bile isticane kao mjesto s najviše vlasnika televizora, kupaonica i automobila po glavi stanovnika.

Bolkovići i Tonkovići

Uz već spomenute najstarije obitelji koje su iz Premanture doselile u Banjole, također se navode Tonkovići porijeklom iz Žminja i Bolkovići porijeklom iz Raklja koji spadaju u najstariji val doseljenika. Nakon Drugog svjetskog rata u Banjole je doselio veliki broj stanovnika, između ostalog i moja obitelj Kučiš porijeklom iz Karlovca i Jastrebarskog blizu Zagreba.

- Svi smo mi baštinici naše prošlosti, sjećanja, kulture. Zahvaljujući baštini nosimo svoj identitet, ponosni smo na njega i utiremo njime svoje mjesto u genome budućih generacija, a fotografija je idealni medij za dokumentiranje te jedinstvenost, kazala je Franić.

Vitomir Pap

Vitomir Pap rođen je u Banjolama 31. lipnja 1951. godine. Njegov otac Tomaš, porijeklom Mađar, doselio je iz Zrenjanina. Vitomirova majka Kate, porijeklom iz Raklja, doselila je u Banjole 1939. godine.

Pap je graditelj drvenih brodova i vlasnik brodograđevnog obrta Portić koji od 1975. godine uspješno posluje u lučici po kojoj je dobio ime. U tom malom brodogradilištu izgrađena su i reparirana brojna plovila. Veliki je ljubitelj povijesti i kulturne baštine, naročito svoga kraja. Iz te ljubavi rodila se strast prema prikupljanju starih obiteljskih fotografija sumještana tako da danas posjeduje zbirku od više od 900 primjeraka originalnih fotografija. 

Povezane vijesti

• Banjole: Bager probija pristup do plaža na osami
• PETER WIRTH: Fragmenti prošlosti uglazbljeni u novu objektivnost
• ZAVIČAJNA GALERIJA CRNOBORI: Ljekovito bilje Mediterana na umjetničkim djelima