Pred vrlo zainteresiranom publikom koja je ispunila prostor gledališta, Danijel Žeželj, Alen i Nenad Sinkauz te Marco Quarantotto izveli su performans koji su nazvali "Instrument". Dok su braća Sinkauz i Quarantotto svirali, Žeželj je slikao na platnu podijeljenom u šest dijelova
Dvorište Rojca bilo je preksinoć mjesto susreta dvaju umjetnosti, glazbe i slikanja i sve se to događalo uživo.
Pred vrlo zainteresiranom publikom koja je ispunila prostor gledališta, Danijel Žeželj, Alen i Nenad Sinkauz te Marco Quarantotto izveli su performans koji su nazvali "Instrument". Dok su braća Sinkauz i Quarantotto svirali, Žeželj je slikao na platnu podijeljenom u šest dijelova. Gitara, bas i bubanj nadopunjavali su se sa Žeželjevim potezima koji su u početku djelovali nepovezano, ali dovoljno da potaknu znatiželju. Po nekoj očekivanoj logici, Žeželj je krenuo od lijeve strane platna, da bi se prebacio na desnu i onda polako primicao sredini.
Crne i bijele plohe na zagasito narančastoj pozadini uskoro su dobile jasnije obrise, dok su gitara, bas i bubanj stvarali eksperimentalnu glazbenu pozadinu. Cijeli performans ovako iz daljine djelovao je povezano iako je ostalo pitanje je li Žeželj pratio ritam glazbe ili su glazbenici pratili stvaranje Žeželjove slike. U svakom slučaju između njih se stvorila sinergija tako da niti u jednom trenutku nije izgledalo kao da jedan od tih segmenata suvišan.
Osim toga, kompletnoj likovno-glazbenoj ili glazbeno-likovnoj slici i dojmu kojeg je ona ostavila na gledatelje pridonio je i ambijent dvorišta Rojca.
Žeželj je inače dobro poznat kao cijenjeni strip crtač, slikar, ilustrator i autor mnogih grafičkih romana, Alen Sinkauz je skladatelj, basist i kontrabasist u raznim glazbenim, kazališnim i multidisciplinarnim projektima, gdje je i sam djelovao kao performer, Nenad Sinkauz je pak skladatelj i performer u mnogim multimedijalnim i interdisciplinarnim umjetničkim projektima, dok je Marco Quarantotto bubnjar s velikim izvođačkim iskustvom, verziran u brojnim žanrovima, od jazza i popa do eksperimentalne glazbe.
Dok se Žeželj predstavio svojim prepoznatljivim slikarskim potezima, pulski trojac držao se onoga po čemu je najpoznatiji, a to je eksperimentalna, improvizirana, neobuzdana glazba, a cijeli performans izveden u Rojcu još jednom je pokazao koliko su glazba i likovna umjetnost povezane.
Još je zanimljivije kada se te dvije kreativne grane spoje uživo, da se može pratiti proces nastanka likovnog ili glazbenog dijela, tako da se dobije za svakog ponešto. To može biti zanimljivo, ali i poučno.