Razgovor s Tanjom Miličić nije zanimljiv samo zbog toga jer je riječ o voditeljici Kina Valli već 13 godina, već i stoga jer je riječ i o umjetnici, redateljici čiji je dokumentarni film 'Patchwork' osvojio nagradu za režiju, za najbolju debitanticu i Oktavijana na Danima hrvatskog filma 2003. godine.

Veliki filmofil, godinama producentica Pulskog filmskog festivala (od 2014. do 2017. i članica Umjetničkog savjeta Festivala), Tanja kao autorica u svojoj filmografiji ima i kratkometražni film "Good Morning Apocalypse" (1997.), dokumentarni "Skip, The Chair, The Artist and His Furniture" (1998.), kratkometražni igrani film "Cul-de-sac" (2000.), dok je producirala i montirala kratkometražni igrani "Loose Thoughts" (2001.).

Rođena je 14. prosinca 1974. godine u Puli, gdje je završila osnovnu školu i Gimnaziju. Odlazi 1993. u Veliku Britaniju, gdje je 1998. završila višu školu smjera 'Film, video i fotografija' na Lambeth Collegeu u Londonu. Godine 2002. diplomirala je 'Film, fotografiju i vizualne medije' na Sveučilištu Napier u Edinburghu, a godinu kasnije vraća se u Pulu.

- Jeste li nekad mislili ili sanjali da ćete biti voditeljica kina?

- Tijekom deset godina života u Londonu i Edinburghu kina su mi bila utočišta, mjesta u koja sam odlazila više puta tjedno. Povratak u Pulu bio mi je nezamisliv bez tog utočišta. Igrom slučaja, zaposlila sam se na filmskom festivalu, a Javna ustanova Pula Film Festival je, nekoliko godina nakon mog prvog angažmana, preuzela tadašnji Kino Zagreb te ga uz podršku Grada Pule u potpunosti renovirala i preimenovala u Kino Valli. Meni su pružili priliku da brinem o kinu u cijelosti, da izrađujem program i da brinem o cijeloj logistici, djelatnicima.

Nagađanja o 'No time to die' 

- Što je to toliko privlačno u gledanju filma na velikom platnu, u zamračenoj kino dvorani?

- Doživljaj je puno upečatljiviji. Filmovi se uglavnom i rade da bi se prikazivali na velikom platnu, dajući nam mogućnost da se više uživimo u priču, neovisno o žanru, da posvetimo više pažnje detaljima, od važnosti profesionalnog zvuka, slike, do najsitnijih detalja koji se gotovo ne mogu primijetiti na malom ekranu. I doživljaj glume je snažniji, jer nije isti gro kadar na malom i velikom ekranu. Film je kompleksan medij, a u tako posebnim, optimalnim kino uvjetima doživljavamo ga i proživljavamo u svim njegovim segmentima. U kino se odlazi ciljano, ne bismo li dobili posebno emotivno i spoznajno iskustvo.

- Kako se Kino Valli priprema za postkorona 'free' uvjete, nakon što budemo cijepljeni?

- Situacija za sve kino djelatnost je u korona uvjetima izrazito teška. Tijekom prvog proljetnog vala korone kino je bilo zatvoreno nešto više od dva mjeseca, prema uputama nacionalnog stožera. Nakon otvorenja, krajem svibnja prošle godine, kina diljem svijeta bila su, nažalost, zatvorena ili su radila pod posebnim epidemiološkim uvjetima, što je značilo smanjenje kapaciteta sjedećih mjesta. Važno je reći da se strah uvukao u ljude, te da su izbjegavali odlaske na javna mjesta. Filmski distributeri odlučili su pričekati bolje uvjete za puštanje svojih filmova u kino distribuciju. Jedan od prvih filmova čije je kino prikazivanje odgođeno je novi film o Jamesu Bondu "No time to die", koji se trebao prikazivati u travnju prošle godine, nakon čega je odgođen za studeni prošle godine. No, kako se situacija s koronom nije poboljšala, početak njegova prikazivanja u ovom trenutku nije poznat.

Nagađa se da će se odlučiti na prikazivanje na jednoj od online platformi. Primjerice, novi Disneyjev film "Duša" trebao se prikazati u lipnju pa je prikazivanje odgađano u više navrata, da bi se na koncu odlučilo da će se film prikazivati online u svim zemljama gdje postoji platforma Disney, a u zemljama u kojima nemaju pristup toj platformi, poput Hrvatske, išao je u kino 25. prosinca. No, da vam odgovorim na pitanje: situacija je i dalje neizvjesna i teška za planiranje i Kino Valli tu ne može ništa samo, autonomno. Mi potpuno ovisimo o svjetskim trendovima, no, naravno, trudit ćemo se osmišljavati nove programe, ali i odlučivati se, kao ljetos na terasi Circola, za projekcije starih klasika na velikom platnu. Rasprodana terasa Circola svake večeri potvrdila je da itekako postoji interes za Fellinija, Antonionija, za "Praznik u Rimu", za "Muškarci više vole plavuše" za Howarda Hawksa, za Marylin Monroe, za Wilderov "Apartman"…

 - Koliko zbog odgode novih blockbustera pati uobičajeni repertoar kina Valli?

- Jesenji program, ne samo u Hrvatskoj, već i u svijetu, otvorio se filmom "Tenet", novim ostvarenjem Christophera Nolana, no na žalost nije polučio očekivane rezultate posjećenosti, što je obeshrabrilo distributere da nastave puštati nove filmove u redovnu kino distribuciju. Svejedno, unatoč tome, na repertoaru našeg kina mogu se naći kvalitetni nezavisni filmovi, po čemu je inače Kino Valli poznat. Recimo, prikazivali smo melankolično humoristični kaleidoskop priča "O beskraju", film kultnog švedskog redatelja Roya Anderssona, koji je premijerno prikazan u Veneciji i gdje je nagrađen Srebrnim lavom za najbolju režiju. Od jačih filmskih hitova vrijedi izdvojiti i "Poslije svega - Sudar", tinejdžersku romantičnu dramu koja je koncem rujna ostvarila najbolje rezultate ne samo u Kinu Valli, nego i u drugim kinima u svijetu.

- Kojim ste se programima "suprotstavili" pandemiji?

- Zbog činjenice da mnogi ljudi izbjegavaju zatvorene prostore, osmislili smo prošlog kolovoza i rujna dva programa, 'Circolo Clasic' i 'Kino u kvartu', koji su polučili sjajne rezultate i svakako će postati dijelom našeg tradicionalnog programa. Nastavljamo dalje s raznim online programima. Odnedavno smo počeli organizirati filmski kviz u kinu, s ulaznicama kao nagradama. Svaki dan predložimo i na našoj stranci može se pogledati crtić za laku noć, a najčešće se radi o nešto starijim klasicima, koju je naša generacija gledala dok smo bili klinci - "Surogat" Dušana Vukotića, "Eustahije Brzić", "Djeco Ivica se zovem". Nova je stvar "Robi preporučuje" - naš dugogodišnji kino operater, ne samo Kina Valli, svaki tjedan petkom preporuči jedan film ili seriju. Uskoro planiramo organizirati online filmsku radionicu animacije za djecu. O ostalim programima Kina Valli svi zainteresirani mogu se informirati na stranici Kina Valli, pod kategorijom 'Kino vizija'.

- Poznajem neke pulske filmofile i pasionirane posjetitelje kina Valli kojima je strah od korone sada ipak jači od posjeta kinu?

- Držimo se strogih epidemioloških uvjeta: sjedala su primjereno udaljena jedno od drugih, u kinu se dezinficiraju ruke, moraju se nositi maske prilikom ulaska i izlaska iz kina, a između projekcija dvorana se prozrači i dezinficira.

- Što danas znači dobra 'korona' posjeta u Kinu Valli?

- Vrlo je važno istaknuti da je zbog epidemioloških mjera kapacitet kina Valli do studenog iznosio 62 mjesta, a nakon toga, zbog novih dodatnih strožih mjera kapacitet, smanjen je na 41 sjedalo, od ukupno 209 mogućih mjesta. Kad se tome pridoda prirodan strah ljudi od grupiranja i kontinuiranih medijskih uputa da izbjegavaju bliže kontakte i zatvorene prostore, jako dobar posjet je kad u našem kinu bude 20-ak gledatelja. Tako je, recimo za aktualnog prikazivanja romantične talijanske drame "Najljepše godine". Inače, trenutni je prosječan broj gledatelja u našem kinu između pet i 20 gledatelja.

- Uoči obnove tadašnjeg Kina Zagreb moralo se skupiti nas petero da bi se projekcija održala. Kako je danas?

- Danas se film prikuje i za jednu jedinu osobu. Sasvim je svejedno, djelatnici kina su na svom radnom mjestu. Je li jedna ili 20 osoba, isti je trošak projekcije. Mi, naime, distributeru plaćamo 40 posto od ukupnog prihoda, a prostor kina se i inače grije. Nama je svaki gledatelj važan, posebno u ovim današnjim okolnostima. 

- Vaš prvi posjet kinu?

- Ne sjećam se koja godina je bila, a nisam ni sigurna da je to bio moj prvi posjet kinu, no ja ga pamtim kao prvog. Jugoslavija, kasne 70-e/rane 80-e. Osim što se u redovima čeka za šećer, ulje i deterdžent, vladaju i nestašica vode i struje. Kako ne bi čitav grad bio u mraku, struja se u određenom razdoblju isključuje po kvartovima. Taj dan Veruda je bila na rasporedu za isključenje u popodnevnim odnosno večernjim satima. Sjediti kod kuće uz svijeće nije bilo nimalo zabavno.

Srećom, tata se dosjetio da možemo u kino jer u gradu ima struje. Izabrao je 'Kino Istra' i jedan od niza filmova o Stanliu i Oliu. Sjećam se neudobnih drvenih stolica i ogromnog platna. U kinu nas je možda bilo desetak, osjećala sam lagani strah od velikog praznog prostora. Nije me nimalo iznenadilo što je film crno bijeli, jer smo tada imali i crno bijelu televiziju. Umirali smo od smijeha. Voljela sam Stanlia i Olia, baš kao i Charliea Chaplina, nemajući pojma da je riječ o antologijskim filmovima iz povijesti filma. Nakon filma smo se, držeći se za ruke, vratili kući i svijećama. Barem smo na par sati izbjegli mrak.

Povezane vijesti

• Cilj je potpora u osposobljavanju učenika za razvijanje kulture gledanja i promišljanja filmova
• Od četvrtka do nedjelje gostuje Zagreb Film Festival ČETIRI VEČERI, ČETIRI TOP FILMA
• Dani slovenskog filma u Kinu Valli