Arhiva
Grad je nakon potonuća brodogradilišta dodatno utihnuo, iako je baš ovih prosinačkih dana po dugoj uhodanoj tradiciji znao zaživjeti punim duhom. Svi su putovi vodili u Dom branitelja. Ne i ove godine.
Jučer je trebalo početi 26. izdanje pulskog Sajma knjige u Istri na alternativnoj lokaciji u Svetim srcima i diljem grada, no aktualna eskalacija pandemije koronavirusa i odluka Nacionalnog stožera civilne zaštite, uza sav silan trud i nemale troškove, uzrokovali su odluku o odgađanju Sajma, prvi put od njegova osnivanja 1995. godine. Sa(n)jam knjige u Istri, planiran od 5. do 13. prosinca, nije dobio zeleno svjetlo. O njegovoj važnosti govori i podatak da je prošlogodišnji Sajam pohodilo oko 60.000 ljudi, više nego li Pula ima stanovnika.
Sada je u Pulu dopremljeno više od 20.000 naslova i 35 tona knjiga, a uz galerijski prostor Sveta srca, Sajam se trebao održati i na pulskim usponima i na taj način oživjeti starogradsku jezgru. Sajam je trebao izaći u grad i pretvoriti ga u - grad knjige.
Trenutno ne postoji niti jedna ishodišna točka s koje bi se moglo išta racionalno predviđati, pa tako i planirati koncept odgođenog Sajma u idućoj, 2021. godini. Oblaci su tamni, brojke o zaraženima i umrlim nimalo se ne smanjuju, no ipak nemalu nadu daje početak cijepljenja u Velikoj Britaniji i Rusiji. No, ipak, vrijedilo je o ovoj važnoj manifestaciji porazgovarati s njenom direktoricom Magdalenom Vodopijom.
- Prije svega, kako se sada osjećate nakon, pretpostavljam, ogromnog višemjesečnog pritiska 'bit će/neće biti', sa završnom dramom tik uoči početka Sajma?
- Zamišljam, ovakav osjećaj mogao bi imati samo onaj atletičar koji je odradio zadnji trening pred svoju najvažniju trku, kovčezi su mu spakirani, u izvrsnoj je kondicijskoj i tempiranoj formi, sve je odradio kako treba, više nego što su drugi očekivali, a i sam je sebe iznenadio, sutra ujutro polijeće avionom i javljaju mu: trka je odgođena. Meni je svaki Sajam trka, najvažnija trka. Ovogodišnji, usudila bih se patetično reći - životna. Možda je osjećaj još intenzivniji jer nisam samo ja u pitanju, takvu tenziju osjeća cijela, brojna ekipa Sajma koja je nadišla sve svoje granice kako bi se Sajam ipak dogodio i u punom zamahu morala stati pred trku. Usprkos svemu, postoji neko zadovoljstvo i puno nenadane topline koju je izazvala podrška izdavača, autora i iznad svega potpora naše publike. Kad te pulska publika podržava, možeš stvarno biti zadovoljan.
- Objelodanjujući odluku o odgodi, optimistički se kazali da odgoda nije odustajanje, uz parolu: "Pula nije pala".
- Imali smo turbulentnu, nepredvidivu i napetu ovu 2020. godinu, uostalom kao i svi oni koji se bave kulturom. Ovo je godina ponavljanja, godina neizvjesnosti, u kojoj se svakodnevno planiralo i gradilo, pa nenadano rušilo sve što radimo, godina nebrojenih novih početaka. Do lockdowna imali smo već strukturu i smišljen program 26. Sajma, oblikovanu temu, potvrđenih pet inozemnih autora. Svega smo se morali odreći. Monte Librić bio je potpuno spreman kad smo ušli u lockdown. I njega smo morali odgoditi. Održali smo ga u kolovozu, u parku Petra Krešimira IV. i to je bio najsjajniji trenutak u ovoj godini. Pripremljeni program za Klub-knjižaru Giardini 2 morali smo seliti na vanjsku pozornicu, na terasu Caffea Dvojka. Usporedo smo gradili novi model Sajma koji smo radno nazvali "Grad knjige". Začarao nas je, vidjeli smo u toj rasprostranjenosti Sajma po cijeloj Puli veliki potencijal ne samo za ovu godinu. Organizacijski, bili smo cijelo vrijeme svjesni da igramo ruski rulet i da je moguća odgoda, a ipak smo radili kao da se to neće dogoditi, furiozno i uporno do samog kraja. Govorim sve ovo da bude jasno da mi jednostavno ne znamo i ne želimo odustati, pa nećemo odustati ni od ovoga Sajma. I još nešto, ne želimo i nećemo ga "upakirati" u bezličnu virtualnu formu, formu ekrana, on će se održati uživo, prvog trenutka kad to bude moguće, u onoj literarnoj atmosferi, sanjalačkoj atmosferi na kakvu je Pula godinama navikla.