(Hina/EPA)
Hrvatska premijerna retrospektiva 12 filmova jednog od najznačajnijih svjetskih filmaša Abbasa Kiarostamija održat će se od 11. do 18. travnja u kinu Tuškanac.
Retrospektivu 11. travnja otvara "Krupni plan" (1990), priča o varalici koji se lažno predstavljao kao iranski redatelj Mohsen Makhmalbaf, u kojoj je redatelj originalnom narativnom strukturom rekonstruirao događaje.
U programu je i njegov prvi srednjometražni film "Iskustvo" (1973) te cjelovečernji prvijenac "Putnik" (1974) o iranskoj svakodnevicu, nagrađivani "Gdje je kuća mojega prijatelja?" (1987), prvi dio neformalne Koker trilogije, najzaslužniji za redateljevu međunarodnu afirmaciju.
Drugi dio je "I život se nastavlja" (1992) u kojem se bavi potresom, dok je zaključni dio "Kroz stabla masline" (1994), svojevrsno metafilmsko ostvarenje u kojem ponovno miješa 'stvarnosti' i fikciju.
Vjerojatno najpoznatiji autorov film je "Okus trešnje" (1997), egzistencijalna drama nagrađena Zlatnom palmom u Cannesu, o traganju potencijalnog samoubojice za osobom koja bi ga bila voljna sahraniti u već pripremljenu raku.
U Veneciji nagrađenom dramom "Vjetar će nas odnijeti" (1999) Kiarostami je zaokružio "zlatno desetljeće” svog stvaralaštva, dok je drama "Deset" (2002) njegov najurbaniji i najpolitičniji film.
Kao još netipičnije redateljevo djelo najavljuje se igrano-eksperimentalni "Shirin" (2008), sastavljen isključivo od krupnih planova 112 iranskih glumica te francuske glumice Juliette Binoche koje gledaju film.
Njegov prvi dugometražni film izvan Irana, "Provjerena kopija" (2010), za ulogu u kojem je Juliette Binoche nagrađena u Cannesu, priča je o povjesničaru umjetnosti koji s vlasnicom male toskanske galerije odlazi na razgledavanje.
Posljednji autorov film je drama "Kao netko zaljubljen" (2012) u kojoj se bavi temama međuljudske komunikacije i s njom povezanih laži.
Osim što je dobio brojna počasna priznanja i nagrade za životno djelo Kiarostami ima ugled kod mnogih filmaša, poput Martina Scorsesea i Akira Kurosawe.
Razlog tome je ističe se u najavi, što je od naizgled "skromnog“ narativnog materijala kreirao zanimljive, duboke, humane i humorne filmove, protkane životnom uvjerljivošću, poetičnošću, istovremeno lišene patetike, sentimentalnosti i nametljive eksplikativnosti. Njegov je značaj sažeo Jean-Luc Godard rekavši kako film započinje s D. W. Griffithom, a završava s Abbasom Kiarostamijem.
Program je realiziran u suradnji s Hrvatsko-iranskim društvom Irandustan.