O barbanskom znanstvenom skupu posvećenom Petru Stankoviću koji se na održao nedavno  te o znanstveno-stručnom skupu "Labinski kulturno-povijesni susreti" na programu u petak, 7. svibnja, razgovarali smo s organizatorom, povjesničarom prof. dr. sc. Slavenom Bertošom.

"Novo normalno" nije onemogućilo održavanje ovih dvaju sada već tradicionalnih skupova. No, kako će biti organizirani?

- Labinski će započeti u Gradskoj knjižnici u petak, 7. svibnja u 9 sati i trajati cijeli dan. Razlika je u predstavljanju triju knjiga: sve su tiskane prošle godine i namjeravali smo ih javnosti predstaviti odvojeno od skupova, kao zasebne događaje, no zbog epidemiološke situacije odlučili smo predstavljanje ipak organizirati unutar simpozija. U Barbanu smo predstavili osmi svezak naših "Barbanskih zapisa", zbornika radova sa skupa 2019., a drugi dan knjigu o župnoj crkvi sv. Nikole u Barbanu koja je zapravo zbornik radova sa znanstvenog skupa održanog koncem 2011. u povodu 310. obljetnice njezine gradnje i posvete.

Sažetak svih istraživanja o Stankoviću

Glavne predstavljačice bit će dekanica Filozofskog fakulteta u Puli, sudionica naših susreta i počasna građanka Općine Barban prof. dr. sc. Lina Pliško, odnosno riječka povjesničarka umjetnosti i recenzentica izdanja prof. dr. sc. Nina Kudiš te župnik Župe sv. Nikole u Barbanu, također sudionik skupa, vlč. dr. sc. Bernard Jurjević. U Labinu ćemo na početku predstaviti treći svezak "Labinskih kulturno-povijesnih susreta", zbornika radova sa simpozija 2019., a glavna izlagačica bit će pročelnica Odsjeka za povijest na Filozofskom fakultetu u Puli i recenzentica doc. dr. sc. Iva Milovan Delić. Oba susreta trebala su se održati ranije ove godine, no zbog pandemije korone malo su odgođena.

Zasigurno organizacija skupa, dijelom uživo, dijelom online, zahtijeva složeniji "tehnički" pristup.

- Dakako. Oba skupa bit će organizirana na vrlo sličan način, a sukladno sadašnjoj epidemiološkoj situaciji morat će se poštivati predviđene mjere. Simpoziji će se moći pratiti na dva načina: uživo u dvorani te "na daljinu" preko predviđene platforme. Oni koji nisu vješti u online komunikaciji i žele osobno doći morat će računati na ograničeni broj osoba koje istodobno mogu nazočiti skupu uživo - 12 u Barbanu i 15 u Labinu. Organizaciji skupa u oba su slučaja puno pomogli Grad Labin i Općina Barban, u potpunosti osiguravši tehničku podršku, ove godine iznimno zahtjevnu zbog novog načina komunikacije "na daljinu".

Barbanski skup, osim izlaganja posvećenih uvijek novim, manje poznatim aspektima djelovanja Petra Stankovića, donosi i sve više povijesno-književno-arheoloških tema?

- Rekao bih da zapravo od samoga početka imamo izlaganja posvećena različitim istraživačkim poljima i temama te da smo uvijek bili naglašeno multidisciplinarni. Petar Stanković kroz skup se provlači kao konstanta i na svakom smo susretu imali prosječno 2-3 teme posvećene njemu. Naposljetku, simpozij i jest pokrenut 2012. upravo zato da se istraže nedovoljno poznati ili čak potpuno nepoznati detalji iz života i rada poznatog barbanskog kanonika.

Ove je godine 250. obljetnica njegovoga rođenja pa je moje izlaganje posvećeno sažetku svih istraživanja koja su o Stankoviću obavili, te u zborniku radova o tome pisali, sudionici naših znanstveno-stručnih susreta. Neki od njih sastavili su više priloga pa možemo slobodno reći da na skupu imamo proučavatelje koji su se na neki način specijalizirali za poznavanje života i rada uglednog Barbanca. Tu bih istaknuo Denisa Kontošića, Antona Percana, Sandra Cergnu i Ivu Kolić.

Završna riječ o Labinskoj republici

Što se tiče ovogodišnjih tema, ima ih ukupno 13. Osim gore navedene, bit će riječi o Stankovićevom djelu o Trstu iz 1830., o njegovom tumačenju toponima San Loro, San Lauro i San Lorenzo, o svećenicima kao promicateljima kulture, znanja i zajedništva te o Barbanštini u srednjem vijeku uz digitalnu rekonstrukciju Staroga Gočana. Izlaganja će se odnositi i na ženidbene strategije i vrijeme ženidbe između 1815. i 1821., matične knjige kao izvor za povijest proučavanja bolesti na primjeru tuberkuloze na Barbanštini u drugoj polovici XIX. stoljeća, nezakonitu djecu iz vrela Status Animarum iz 1882., demografske pokazatelje Općine Barban i susjednih općina, zavičajnu angažiranost Marija Kalčića, obitelj Baf i njezinu posvećenost crkvi te sličnosti i razlike krajobraznih značajki Općine Barban i Grada Benkovca.

Labinski skup je došao do svojeg trećeg izdanja, a vidljivo je da je predstavljen bogat tematski spektar izlaganja.

- Znanstveno-stručni skup "Labinski kulturno-povijesni susreti" i ove je godine tematski. Bit će, naime, posvećen 100. obljetnici Labinske republike (1921.-2021.), o kojoj je Grad Labin već do sada organizirao čitav niz manifestacija pa će susret zapravo predstavljati "završnu riječ" o jednom od najznačajnijih događaja naše zavičajne povijesti pa i šire. Na skupu, koji je i ove godine međunarodni jer nam dolaze izlagači iz Italije i Slovenije, bit će, dakako, riječi i o ostalim pitanjima iz prošlosti Labinštine. Dvadeset troje izlagača upoznat će nas s ovogodišnjim temama. Govorit će se o iskazima sudionika Labinske republike, njezinim odjecima u dnevnom tisku, antropološkim i historiografskim aspektima, prikazu svakodnevnog života u doba fašizma, popisu rudara poginulih u rudniku (1785.-1999.), industrijskoj baštini, Istarskim ugljenokopima Raša kao glavnom pokretaču razvoja industrije i gospodarstva Labinštine, ulozi rudarskog nasljeđa u izgradnji zavičajne pismenosti i kulminaciji fiktivne reprezentacije Labinske republike u filmskom tekstu "Crveni i crni" iz 1985. Izlagat će se o crvenom dvogodištu u nekadašnjem Austrijskom primorju na primjeru koparskog mikrokozmosa, prvim antifašističkim ustancima u slovenskoj Istri 1921., sudionicima Labinske republike Giovanniju Pippanu, Dinku Milevoju - barba Čiku i Antonu-Toniju Miletiću te o stazi Labinske republike. U drugom dijelu znanstvenog skupa obradit će se teme o stanovništvu grada Labina od XVI. stoljeća do posljednjeg popisa iz 2011., sklapanju brakova u Labinu sredinom XIX. stoljeća, Raši u doba talijanske vlasti, istrurumunjskom kao ugroženom jeziku Labinštine s osvrtom na prve istraživače, Labinu očima Mate Balote, glasnicima povijesti s morskog dna, pjesničkom stvaralaštvu Suzane Mušković te drugom dijelu izlaganja o freskama Pićanske biskupije.

Podizanje znanstvene kategorizacije zbornika

I ovdje su izlagači različitih stručnih profila te je skup izrazito interdisciplinaran, a takav će biti i zbornik radova čije tiskanje planiramo iduće godine. Za budućnost našega skupa nije nevažno istaknuti da nastupaju mnogi mladi istraživači, neki od njih su sada s nama prvi put, a ima i mnogo iskusnijih poznavatelja labinske prošlosti. Među izlagačima posebice su važni nekadašnjii studenti povijesti na Filozofskom fakultetu u Puli jer njihova nazočnost pokazuje interes lokalnih istraživača prema danas vrlo značajnoj zavičajnoj povijesti. Sve ovo vrijedi i za barbanski skup.

Na oba skupa predstavljaju se i novi sudionici, uz one koje su bili prisutni svake godine.

- Tako je bilo od samih početaka. Na oba smo skupa okupili stalne izlagače koji su s nama svake ili gotovo svake godine. U Barban nam sada dolazi troje novih izlagača, a u Labin njih desetero. I dalje namjeravamo širiti krug naših suradnika, dakako, pazeći na kvalitetu njihovog rada i istraživačkih rezultata. U budućnosti ćemo možda razmišljati i o podizanju znanstvene kategorizacije naših zbornika radova, no sada je ipak o tome prerano davati bilo kakve konkretne podatke.

Kao povjesničar, koja su Vaša predviđanja o kraju ove epidemije, što nas povijest uči?

– Kolikogod se u posljednjih godinu dana koristi često i postao je na neki način uobičajen, nikako se ne bih mogao složiti s terminom "novo normalno". Cijela situacija u kojoj se nalazimo i način na koji sada živimo i radimo po mojemu mišljenju nikako nisu "normalni". Konkretno, već više od godinu dana nemam sveučilišnu nastavu uživo, ispite i konzultacije također obavljam "na daljinu", ne odlazim na arhivska i bibliotečna istraživanja, nisam održao niti jedno gostujuće predavanje uživo, nema ni studentskih stručnih ekskurzija koje toliko vole i profesori i studenti... Neke kolege možda nisu tako suzdržane poput mene pa drže ispite uživo, gostujuća predavanja "na daljinu", konzultiraju se sa studentima u zgradi fakulteta..., ali meni je komplicirano i neprikladno, a svakako i neugodno, raditi na takav način sa studentima s obzirom na čitav niz detalja vezanih uz epidemiološke mjere koje su na snazi. Te su mjere neophodne i svakako ih se treba pridržavati, mislim da čak ne bi bilo loše da su u određenim slučajevima i strože, s obzirom na trenutnu ne baš dobru situaciju, ali ljudi jednostavno nisu naviknuti na takav način života i osjećaju se vrlo loše.

U medicinske aspekte zaraze, nažalost još uvijek, nakon više od godinu dana, u mnogočemu nepoznate čak i liječnicima specijalistima, a kamoli ostalima, ne mogu se upuštati. Kao povjesničar navest ću da su epidemije uvijek trajale nekoliko godina (najčešće između tri i pet) te se ciklički vraćale u pravilnim ili nepravilnim razmacima. Vrlo je vjerojatno da će tako biti i u ovom slučaju.

Povezane vijesti

• Dragocjen prikaz barbanske povijesti novoga vijeka
• Stručni skup predškolskih ustanova
• Poučavanje i učenje o holokaustu i sprečavanju zločina protiv čovječnosti: DANAS DR. IVO GOLDSTEIN O HOLOKAUSTU U NDH