(Hina/EPA)
U Spomen-muzeju biskupa Strossmayera u subotu je predstavljen zbornik "Slikar Ivan Tišov, Zagreb - Đakovo, 2021.", autora Dragana Damjanovića, profesora Odsjeka povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
Predstavljanje zbornika održano je u organizaciji Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti – Zavoda za znanstveni i umjetnički rad Đakovo, a zborniku je prethodilo više kulturnih događaja vezanih za 150-godišnjicu rođenja Ivana Tišova (Viškovci kraj Đakova,1870 – Zagreb,1928).
Tijekom 2020. godine u Viškovcima je otkrivena Tišova bista, a u listopadu te godine na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu održan je znanstveni skup, dok su u Đakovu lani održane dvije izložbe Tišovih radova – ona svjetovne tematike u Muzeju Đakovštine, a ona sakralne tematike u Spomen-muzeju biskupa Strossmayera.
Nakon uvodnih riječi ravnatelja Spomen-muzeja Tadije Crnjaka te pozdravnih riječi upravitelja HAZU-ovog Zavoda za znanstveni i umjetnički rad, prof. emeritusa Pere Aračića koji je autoru zahvalio na radu na zborniku, dodavši kako je njegovim predstavljanjem u cijelosti obilježena 150. godišnjica slikarevog rođenja, zbornik je predstavio prof. Dragan Damjanović, rekavši za Tišova kako je jedan od najznačajnijih protagonista hrvatske likovne scene s kraja 19. i početka 20. stoljeća.
Kao profesor obrtne škole u Zagrebu, stičući naobrazbu na Višoj obrtnoj školu Beču, te likovnim akademijama u Muenchenu i Parizu, ovladao je vrlo kvalitetnim znanjem kojim je znao udovoljiti zahtjevima svojih brojnih naručitelja – kako privatnih, tako i crkvenih institucija, te svjetovnih tijela tadašnje Zemaljske vlade. Tišov je ostvario ogroman opus, no nedovoljno istražen, pa zbornik proširuje neke elemente njegove biografije, stvaralaštva, rekao je Damjanović.
Zbornik, čijem je predstavljanju nazočio i đakovačko-osječki pomoćni biskup mons. dr. Ivan Ćurić, ilustriran je brojnim Tišovim radovima, te sadrži radove svih šest sudionika znanstvenog skupa o njemu iz 2020. na KBF-u u Đakovu.
Ivan Tišov školovao se na Obrtnoj školi u Zagrebu, zatim u Beču, Muenchenu i Parizu. Od 1905. bio je profesor na Obrtnoj školi u Zagrebu. U duhu akademizma radio je žanr-scene, mitološke i alegorijske kompozicije (Satir i nimfe, 1917), portrete (M. Dežman, 1900) i krajolike. Dekorativne kompozicije izveo u Zlatnoj dvorani Odjela za bogoštovlje i nastavu u Zagrebu, HNK-u i Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu te u mnogim crkvama u Hrvatskoj. Bavio se i ilustracijom (V. Vidrić, Pjesme, 1907).