Nakladnička kuća Fraktura virtualno je ugostila u petak u svojoj knjižari u Zagrebu libanonsko-kanadskog književnika Rawija Hagea, koji je u online druženju sa svojim hrvatskim čitateljima predstavio svoj roman "Bejrutsko Društvo paklenog plamena".

Knjiga, objavljena u izdanju Frakture i prijevodu Ive Karabaić, četvrta je toga nagrađivanog pisca i, po riječima glavnog urednika Frakture Seida Serdarevića, na neki način s ostalima čini zaokruženu tetralogiju koja počinje s romanom "De Nirova igra" iz 2006. koji, kao i "Bejrutsko Društvo paklenog plamena" govori o iskustvu građanskoga rata. Između njih se nalaze dva romana, "Žohar" i "Karneval" iz 2008. i 2012. godine, koji govore o izbjegličkom iskustvu.

"'Bejrutsko Društvo paklenog plamena' je roman u kojem se smijemo i plačemo, u kojem se miješaju tragedija i crni humor, roman koji postavlja sva bitna pitanja i ima jaku političku notu, a silno je zabavan i tjera vas da čitate stalno otvarajući nova pitanja ali ne dajući odgovore", kazao je Serdarević.

Hage je istaknuo kako je u "Bejrutskom Društvu paklenog plamena" uzeo realnu priču iz "De Nirove igre" i odlučio je ispričati kroz fantastične slike i nevjerojatniju naraciju, pa bi se moglo reći da je taj roman neka vrsta postmoderne dekonstrukcije prvoga romana. Također, u njemu se udaljio od do tada dominantnog književnog dokumentiranja rata, napomenuo je Hage, koji je na zagrebačkoj tribini sudjelovao putem Zooma iz Montreala.

U "Bejrutskom Društvu paklenog plamena" glavni je lik Pavlov, sin kršćanskoga grobara koji usred kaosa libanonskoga građanskog rata nakon iznenadne smrti oca mora preuzeti njegov posao – ali ne onaj redovni, grobarski, već osobe od povjerenja Društva paklenog plamena. To tajnovito Društvo vjeruje u vatru, a ne u zemlju i brine se o svima koji ne žele biti pokopani na klasičan način, o svima koji su daleko od religija i rata.

Inspiracija u stranim radnicima poginulim za vrijeme libanonskog građanskog rata

Autor je kazao kako je ideju za roman dobio razmišljajući o stranim radnicima koji su poginuli za vrijeme libanonskog građanskog rata. "Neki su bili hinduisti, neki muslimani, neki kršćani, i pitao sam se, gdje su svi oni pokopani ako svako groblje brani da se na njemu pokapaju pripadnici druge vjere?", pojasnio je Hage. "Razmišljao sam, što ako postoji netko altruističan tko je preuzeo na sebe da pokopa te ljude, i to u vjeri koja obuhvaća mnoge religije, ne samo jedno vjersko uvjerenje?", dodao je pisac koji, kako je otkrio, u pisanju uvijek kreće od neke vizualizacije, slike, mizanscene u koju se teleportira i poput uličnoga fotografa promatra ju iz blizine.

Naziv romana dolazi od jedne progresivne antiklerikalne organizacije koja je postojala u Škotskoj u 18. stoljeću, a u njemu je želio uvesti ideju stvaranja jednoga društva kao oporbe vjerskome društvu, što je u Libanonu - koji je još uvijek "fuzija između teokracije i građanske demokracije", kako je rekao, dosta provokativna tema. Njegovi junaci "sumnjaju u velike narative, u velike teme", i svi imaju duboki moralni zakon u sebi, u opreci prema religiji i crkvi.

"Mislim da kroz književnost neke stvari treba osporiti. Osjećao sam da predstavljam jednu alternativu, bez obzira koliko nerealno, duhovito ili prkosno to radio. Htio sam, možda i naivno, uvesti to Društvo kao primjer, a istodobno i kao nešto šokantno za narod koji još uvijek ima vrlo jake teokratske elemente", istaknuo je pisac.

Što je sveto? Koliko je važno? Koja je veza između etničke pripadnosti i pogreba? Tko je vlasnik pogreba, tko ima moć nad pogrebom?, sve su to pitanja koja si je postavljao pišući. "Nemam određene dogovore na njih, ali mislim da postoji vrlo jasna politička poruka, ne samo za Libanon nego i za mnoge druge narode", rekao je Hage.

Kako bi naglasio apsurdnost cjelokupne situacije obilato se oslanja na crni humor, a knjiga ima i snažan element erosa, opscenosti, što je, kako je pojasnio Hage, još jedan oblik izazivanja, prkosa prema religiji "koja želi u potpunosti posjedovati tijelo". "Htio sam šokirati jer smatram da slobodoumni ljudi imaju dužnosti prosvjedovati, a mislim da književnost još uvijek omogućuje taj prostor i ima tu važnost", zaključio je pisac, koji upravo piše novi roman "o jednom starijem čovjeku, pa u njemu nema ni toliko opscenosti ni toliko nasilja".

Rawi Hage (1964.) nagrađivani je književnik, likovni umjetnik, kustos i politički komentator. Rođen je u Bejrutu u Libanonu, gdje je proživio devet godina građanskog rata. Godine 1992. iselio se u Kanadu, gdje je studirao fotografiju. Kao književnik svjetsku je slavu dosegao već s prvim romanom "De Nirova igra", nominiranim za dvije prestižne kanadske književne nagrade Giller i Governor-General, a 2008. je osvojio IMPAC Dublin Literary Award. Ubrzo nakon toga objavio je roman "Žohar", koji je osvojio nagradu Huge MacLennan za najbolji roman, a istu nagradu osvojio je i njegov treći roman "Karneval". "Bejrutsko Društvo paklenog plamena" objavio je 2018. godine. Djela su mu prevedena na više od trideset jezika.

Povezane vijesti

• Objavljen romaneskni prvijenac Zorana Predina "Mongolske pjege"
• Dino Pešut predstavio roman "Tatin sin"
• Uspjeh američkog izdanja knjige Semezdina Mehmedinovića