"Katolička crkva u Istri između otpora i potpore talijanskoj vlasti u Istri 1918. – 1945.": Odnos trona i oltara u vrijeme talijanske okupacije

U ovoj knjizi autor Stipan Trogrlić analizira osjetljivu temu života Katoličke crkve u kontekstu talijanskog fašizma u višenacionalnoj istarskoj sredini, kazao je glavni i odgovorni urednik, teolog Marko Medved

U prisustvu porečko-pulskog biskupa Dražena Kutleše i porečko-pulskog biskupa u miru Ivana Milovana u utorak je u velikoj dvorani Državnog arhiva u Pazinu predstavljena nova knjiga povjesničara Stipana Trogrlića "Katolička crkva u Istri između otpora i potpore talijanskoj vlasti u Istri 1918. – 1945."

Jubilarno 50. izdanje DAPA-e uvodno je u ime izdavača predstavila vršiteljica dužnosti ravnatelja Mirela Mrak ustvrdivši da se radi o prvoj monografiji o Katoličkoj crkvi u Istri koji pokriva međuratno razdoblje, te da autor knjigu temelji na arhivskim izvorima pretežno u Pazinu. Sunakladnik knjige je Institut društvenih znanosti "Ivo Pilar". U deset poglavlja poredanih kronološko tematski obuhvaćena je tematika odnosa trona i oltara u Istri u vrijeme talijanske okupacije.

Školska reforma "filozofa fašizma"

- Stipan Trogrlić je dosad objavio više radova, što znanstvenih članaka, što autorskih knjiga, iz istarske crkvene povijesti suvremena razdoblja, a u središte interesa stavljao je nacionalno pitanje. U ovoj knjizi autor analizira osjetljivu temu života Katoličke crkve u kontekstu talijanskog fašizma u višenacionalnoj istarskoj sredini, kazao je glavni i odgovorni urednik, teolog Marko Medved dodavši da je središnji prijepor crkvenog života tih godina jezično pitanje odnosno totalitarna zabrana upotrebe materinjeg jezika (hrvatskog i slovenskog) u društvu, školama, ali i crkvi. Počelo je sa školskom reformom "filozofa fašizma" Giovannija Gentilea koji je zabranio netalijanske jezike u školama Julijske krajine i Južnog Tirola, da bi se nastavilo kroz zabranu upotrebe materinjih jezika u crkvi pri čemu je došlo do podjele nacionalističkog talijanskog klera i onog umjerenog koji je nastojao održati nacionalnu ravnotežu u crkvi.

U potonje Medved je svrstao riječkog pa tršćansko-koparskog biskupa Antonija Santina, goričkog biskupa Carla Margottija, tršćansko-koparskog biskupa Alojzije Fogara, porečko-pulskog biskupa Trifuna Pederzollija i druge… "Naslanjajući se na Božu Milanovića autor obrađuje čitav niz drugih svećenika: Luka Kirac, Franjo Livić, Šime Červar, Toma Banko, Leopold Jurca, Ivan Pavić i Vladislav Premate", kazao je Medved navevši karakteristični primjer trviškog župnika Jurce koji se od optužbi režima tada brani isticanjem lojalnosti talijanskoj državi, ali odbijanjem služenja poganskom nacionalizmu, kao i zagovaranjem vjeronauka na materinjem jeziku. "Većina talijanskih biskupa živjela je u iluziji da se Katolička crkva može poslužiti fašizmom u restauraciji kršćanskog društva u Italiji", kazao je Medved.

OPŠIRNIJE U TISKANOM I GLAS ISTRE PDF ONLINE IZDANJU