Hrvatski paviljon na 16. venecijanskom bijenalu, međunarodnoj izložbi arhitekture, jučer je svečano otvoren u venecijanskom Arsenalu. Hrvatsku predstavlja "Oblak Pergola/Arhitektura gostoljubivosti", a kustoska je to koncepcija pulskog arhitekta Bruna Juričića, zamišljena kao suradnički site-specific ambijent, instalacija koja prelazi granice arhitekture, umjetnosti, robotike i modela kompjutorskog programiranja.

Tri intervencije

Izložba je osmišljena kroz interakciju triju intervencija: "Crtež oblaka" (Cloud drawing) Alise Andrašek i Bruna Juričića, "Umiriti oči" (To Still the Eye) Vlatke Horvat i "Efemeran vrt" (Ephemeral garden) Puljanke Maje Kuzmanović.

- U dijalog su postavljene različite umjetničke pozicije, bliske u mišljenju koliko i različite u izrazu, uvedene su različite geste i stvoren je ambijent koji spaja višestruka umjetnička iskustva, rekla je na otvaranju pomoćnica ministrice kulture dr. Iva Hraste Sočo, nadodavši kako arhitektonski projekti, kao i cijelo polje vizualnih umjetnosti, sve više ovise o znanju i primjeni digitalnih tehnologija. U tom smislu izložba "predstavlja korak u područje eksperimenta i tehnološkog razvoja. Istovremeno, ovaj višeslojni, interdisciplinarni ambijent omogućuje preispitivanje globalnog arhitektonskog iskustva u odnosu na specifični kontekst arhitekture kao intimnog doživljaja, prostora novog susreta i kontakta, mjesto neistraženih mogućnosti, zvukom i crtežom označen trag ljudske prisutnosti, doživljaj trenutka koji je jedinstven koliko i prolazan", kazala je prilikom otvorenja.

Bruno Juričić je arhitekt, kustos i akademik u područjima arhitekture, umjetnosti i tehnologije iz Pule. Iz Pule je i Maja Kuzmanović suosnivačica i predsjednica FoAM-a, svestrana dizajnerica, Vlatka Horvat radi u širokom spektru formi i medija, a Alisa Andrašek je arhitektica te predavač na brojnim sveučilištima. Inače, autori hrvatskog paviljona ističu fantastičan prijem publike i struke.

Inženjering doživljaja

- Uvjeren sam da će ova instalacija koju sam zamislio kao kustos i jedan od autora "Crtež oblaka (Cloud drawing)" uz Alisu Andrašek, kao prostor koji prelazi granice arhitekture, umjetnosti, robotike i modela kompjutorskog programiranja, pridonijeti pozicioniranju i osvještavanju uloge inovacije i tehnologije u arhitekturi i umjetnosti. I to ne samo u hrvatskoj arhitekturi, nego i na svjetskoj razini. I to govorim svjestan težine te izjave, bez straha, s dubokim uvjerenjem u to. Ono što me vodilo ili krajnja ambicija je ne samo da konceptualno i prostorno bude sve usklađeno nego već da se stvori jedan prostor nove estetike, novih senzacija ili kako ja volim reci - inženjeringa doživljaja. To je ono što je po meni danas vektor pomicanja granica arhitekture, kazao je Bruno Juričić neposredno nakon svečanog otvorenja.

Kultura i inovacije

- Moje je mišljenje da je arhitektura jedna vrsta "društvene skulpture" čija je definicija šira od samog pitanja suradnje i autorstva. Tome svjedoči i nastajanje ovog paviljona. Da bi realizirali "Oblak Pergolu" morao sam spojiti institucije kao što je Ministarstvo, tehnološki start-up iz Londona koji je 3D printao strukturu "Pergole", i veliki korporativni inženjerski studio iz Londona, kao i sve sudionike involvirane u proces stvaranja. Upravo finalni rezultat ukazuje na to da se kultura može i mora saživjeti s tehnološkim inovacijama, a kulturne institucije s tehnološkim firmama koje operiraju na globalnom otvorenom tržištu. Time se stvara, kao što smo pokazali, jedan novi režim rada arhitekture i kulture, jedan vektor promjene koji je usmjeren prema budućnosti, zaključio je Juričić.

Maja Kuzmanović pak veli da "u zvučnoj instalaciji "Ephemeral Garden" se ljudsko, životinjsko i tehnološko čavrljanje spaja s biljnim, vodenim i geološkim zvukovima. Ova atmosferična kompozicija, snimljena ovog proljeća u Istri, stvara imerzivan i gostoljubiv doživljaj ispod 'Oblaka Pergole'".

- Reflektirajući ideju arhitekture u proširenom polju, hrvatski paviljon na bijenalu arhitekture obuhvaća različite umjetničke i kustoske pozicije i prakse. Diskurzivnost i interdisciplinarnost takvog pristupa uključila je u ovom kontekstu i recentnu produkciju umjetnica iz područja suvremene umjetnosti, nove produkcije Vlatke Horvat i Maje Kuzmanović. Kolonizirajući prostor pergole, intervencije u hrvatskom paviljonu upisuju, pamte ili anticipiraju atmosferu, moguće scenarije i situacije tog jednog nama bliskog zajedničkog prostora Mediterana, smatra Branka Benčić, kustosica iz Pule.

Imaginarno kretanje

Vlatka Horvat pak navodi da je "Smiriti oko" serija crteža napravljena bosim stopalima umočenim u akrilnu boju, koja klizeći po papiru, ostavljaju trag u obliku ravne horizontalne crte. Kad su ti papiri s poda prebačeni na zidove, otisci tijela koje putuje po tlu pretvaraju se u trag imaginarnog kretanja po rubovima arhitektonskog prostora, kojim ljudsko tijelo kao da prkosi gravitaciji i zakonima fizike. Trag tog pokreta u kontekstu paviljona manifestira se kao linija horizonta koja perceptivno otvara izgrađeni prostor koji uokviruje ljudsku djelatnost i prisutnost, prizivajući otvoreni prostor izvan granica određenih zidovima, zaključuje

Organizacija izložbe povjerena je Modernoj galeriji u Zagrebu, a partneri i sponzori su Turistička zajednica grada Zagreba, Grad Pula i Intra Lighting. Površina hrvatskog paviljona iznosi 70 metara četvornih. (V. BEGIĆ, snimio: Jan STOJKOVIĆ)

Povezane vijesti

• "Iznad zemlje” - umjetnički program za mlade
• Raspisan natječaj za hrvatskog povjerenika nastupa na Venecijanskom bijenalu
• IZNAD ZEMLJE: Nastavljen program za mlade 2. Bijenala industrijske umjetnosti