Zbog njegovih 'nepoželjnih' fotografija na dan oslobađanja Knina, objavljenih tada u reportaži u Feralu, a na kojoj se vidi kako skupina ljudi pristigla vlakom iz Splita pljačka kninsku robnu kuću, trpio je prijetnje smrću * Jedan mu je rad uvršten u kolekciju "100 najboljih slika dekade 1990-2000", koja je izložena u njujorškoj MoMI

Jedan od vodećih fotoreportera Hrvoje Polan preminuo je u 48. godini života. Hrvoje Polan bavio se 27 godina news i dokumentarnom fotografijom. Radio je za brojne novine i agencije, od Feral Tribunea do Reutersa, desetak godina za Agence France Presse, a zadnjih godina bio je freelancer.

Objavljivao je u svim vodećim svjetskim medijima (IHT, The Guardian, Newsweek, Time…); pokrivao je sve ratove te socijalne konflikte na prostoru bivše Jugoslavije, Albanije, Iraka, Gaze, Zapadne obale… Jedan mu je rad uvršten u kolekciju "100 najboljih slika dekade 1990-2000", koja je izložena u Museum of Modern Art (MoMA) u New Yorku.

Zbog njegovih 'nepoželjnih' fotografija na dan oslobađanja Knina, objavljenih tada u reportaži u Feralu, a na kojoj se vidi kako skupina ljudi pristigla vlakom iz Splita pljačka kninsku robnu kuću, trpio je prijetnje smrću, a koliko nismo napredovali, govori i podatak da mu je nedavno te fotografije netko skinuo s njegovog Facebook profila.

Krajem prošle godine promovirao je knjigu "Iza sedam logora - od zločina kulture do kulture zločina", o domovima kulture koji su u ratu pretvoreni u mučilišta, koju je napravio zajedno s Viktorom Ivančićem i beogradskim novinarom Nemanjom Stjepanovićem.

Volio je Pulu, u koju je često navraćao, posebno u Rojc. Tamo smo i posljednji put razgovarali prije dvije i pol godine u povodu pulske izložbe njegovih 40 potresnih, ali i toplih crno-bijelih fotografija "Priče o besmislu", o traumatiziranoj djeci u Gazi, učincima američke invazije na Irak, separacijskom zidu na Zapadnoj obali te izbjeglicama snimljenim 2015. na hrvatsko srpskoj granici. Intervju je bio naslovljen njegovom tvrdnjom "Nije fotografija strašna - takva je stvarnost", a vrijedi dijelovima tog intervjua oživjeti ovog majstora fotografije, etičnog i hrabrog čovjeka te vrhunskog profesionalca.

- Moje formativne fotografske godine vezane su za Feral i za Reuters. Radeći za Feral, ja sam radio unutar jednog prostora slobode i nisam imao problema s cenzurom, posljedično s tim ni autocenzurom, za razliku od mnogih. S druge strane, radeći za Reuters mogao sam "real time" gledati kako izgledaju slike mojih starijih kolega (razgovaramo o vremenu prije interneta), i na taj način učiti, kazao nam je u listopadu 2016.

Na naše pitanje je li nužno da fotografija koja prikazuje besmislenost ratovanja bude šokantna; je li šok nužan za poticanje empatije, suosjećanja sa žrtvom, time i osnaživanja pritiska javnosti na prekid konkretnog sukoba, Polan je odgovorio: "Ljepota i snaga fotografije je u njezinoj višeslojnosti i, po meni, uopće nije potrebno da fotografija bude šokantna. Ono što današnja javnost podrazumijeva šokantnim, svojevrsni je emotivni patos i pravo je pitanje zašto nam treba sve jači podražaj da reagiramo. Fotografija nije samo prva, u ovom slučaju što vi pitate, ona drastična stvar na slici. Fotografiju određuju i mnoge druge stvari kao i kontekst u kojem je snimljena, pa način na koju je iščitavamo zavisi i od razumijevanja konteksta. Na kraju krajeva, fotografija je izrazito subjektivan medij, koliko god se govorilo da fotografija ne laže".

Na pitanje, pak, kako nakon 20-godišnjeg snimanja ratnih strahota i gledanja užasnih slika sačuvati profesionalnost i zdravlje pred tolikim udarom zla, kazao nam je: "Fotografirao sam ja i druge stvari, ne samo ratove, ali sam se nekako izoštrio za sukobe i sve što uz njih ide. Ne postoji univerzalni odgovor na ovo pitanje jer ne reagiramo svi jednako na podražaje. Činjenica jest da je snimanje patnje prilično loš posao po psihičko zdravlje. Ja sam pronašao svoj balans tako što sam usporio u životu. Dvadeset godina agencijskim ritmom bio sam drilan da je sporost mana, onda sam otkrio da je u biti vrlina. Priroda i planina, između ostalog, pomogli su mi da pronađem kontakt sa samim sobom. A bez kontakta sa samim sobom ne mogu biti u kontaktu ni sa kime".

Usput, u slobodno je vrijeme Polan volio planinariti, ponajviše na Velebit, gdje je imao i malenu kućicu. Ako postoji, komadić vječnosti rezerviran je za njegove dirljive fotografije.

Povezane vijesti

• PULSKE VEDUTE KRAJEM 19. I POČETKOM 20. STOLJEĆA Fotografska znatiželja rezultirala je s tisućama prikaza Pule
• FOTO / FOTO KURTI, JEDNA OD NAJSTARIJIH RADNJI U PULI Prije 66 godina otvorio ju je Rikard Kurti, a posao su nastavili njegov sin i unuke. Stefan Kurti: Ljubav prema fotografiji ostaje, ali OD NJE VIŠE NE MOGU ŽIVJETI
• Pogledajte video pulskog fotografa i snimatelja: MOTOVUN JE SKRIVENI OTOK IGORA POPOVIĆA