Stil Nade Galant, kao i njezin jezik, je bogat, nikada krnji, odnjegovan i muzikalan, pa će čak i oni čitatelji koji se ne služe dobro dijalektom njezina kraja reći da zvuči jako melodiozno, pa možda čak i egzotično, kazala je književna kritičarka, novinarka i urednica Vanesa Begić

Mjesečna tribina u Istarskom ogranku Društva hrvatskih književnika posvećena poetesi Nadi Galant održana je prošli tjedan.

S ovom samozatajnom pjesnikinjom koja piše čakavicom, za što je višestruko nagrađivana, razgovarala je moderatorica Vanesa Begić, književna kritičarka, novinarka i urednica.

Očuvati svoju čakavicu

- Kada sam kao učenica dobila bičikletu kao glavnu nagradu za čakavsko pjesništvo, bila sam toliko uzbuđena da nisam znala škripe li to daske pozornice ili moje srce lupa. Tada sam znala da želim pisati, očuvati svoju čakavicu, iako nisam imala neke dublje pretenzije, da moram objavljivati knjige i slično. No, dakako da svaka knjiga raduje. Pišem kada ulovim inspiraciju, najčešće navečer, i odmah upalim kompjuter i zapišem, kazala je Nada Galant.

Dijalekt je izražajno sredstvo na kojemu ova autorica najbolje stvara i gdje je u stanju prikazati najsuptilnije aspekte duše i razna promišljanja. Autorica pokazuje čitavo bogatstvo i raskoš dijalekta, ukazujući na to da to nije samo govor za pisanje o ognjištu i o zavičaju, već i o egzistencijalnim temama, premda u njezinim stihovima ima i puno zavičajnog.

- U zbirci "Uozlji d.o.o." piše o Njemu, a čitatelj ne otkriva tko je Nevidljivi On, što može biti iluzija o tome da netko postoji, a nema ga, što ujedno podrazumijeva sadržaje raznih aspekata življenja. Istodobno je taj Nevidljivi On i pjesnički subjekt. Stil Nade Galant, kao i njezin jezik, je bogat, nikada krnji, odnjegovan i muzikalan, pa će čak i oni čitatelji koji se ne služe dobro dijalektom njezina kraja reći da zvuči jako melodiozno, pa možda čak i egzotično, kazala je Vanesa Begić.

Radost, filozofija, promišljanje

Uslijedilo je i recitiranje stihova u kojima ima radosti, filozofije, promišljanja, introspekcije, pjesničke igrivosti, a pojedine su joj pjesme narativnoga karaktera.

Nada Galant (Pula, 1961.) završila je Pedagoški fakultet u Rijeci i bibliotekarstvo na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Živi u Vidulinima kraj Žminja, a radi u žminjskoj knjižnici. Članica je DHK-a. Objavila je zbirke pjesama "Uroki ruok" (1988.), "Hćeri Evine" (2003.), "Ulaz u večernju svjetlost" (2004. u koautorstvu), "Neka buo" (2007.), "Uozlji d.o.o." (2011.) i "Koluori, žuhko" (2014.), te "Prva sreda na mesecu" (2018. u koautorstvu). Dobitnica je dviju nagrada na međunarodnom natječaju Histria za dijalektalnu poeziju (2000. i 2004.); 2007. Nagrade Općine Žminj; a 2009. dobila je Nagradu "Drago Gervais" u kategoriji najboljeg objavljenog književnog djela na nekom od idioma čakavskog narječja hrvatskog jezika za zbirku pjesama "Neka buo", te 2010. godine Nagradu "Mate Balota" za rukopis pjesničke zbirke "Uozlji d.o.o". (B. Ć. J.)

Povezane vijesti

• Svjetski dan poezije s Nadom Galant u pulskoj knjižnici