Do kasnih dvadesetih godina XX. stoljeća u Istri su tartufi bili samo bezvrijedni krumpiri koji smrde (patate che spuzzano). Jedna zgoda, koja se po svoj prilici dogodila 1929. godine, to je promijenila. U Livade počinju dolaziti talijanski tartufari i već ranih 30-ih godina tu se otvara poduzeće za eksploataciju tartufa i otkupna postaja

Giancarlo Zigante, istarski tartufar, Guinnessov rekorder i organizator najdužeg sajma tartufa na svijetu, na otvaranju ovogodišnjeg izdanja Dana Zigante tartufa u Livadama predstavio je svoju knjigu "Naš istarski tartuf", svojevrsnu enciklopediju tartufa iz Istre, kojom je prema ocjeni njenog urednika Ivana Milotića, zašao duboko u bit tartufa, podzemne gljive koja se rado povezuje s Istrom, ali se zbog niza razloga o njoj u biti vrlo malo zna.

- Premda se radi o jednom prirodnome plodu, država i društvo sve do nedavno prema njemu su se odnosili s velikom zadrškom, zbog čega se tartufarstvo u Istri razvijalo pomalo tajnovito, na sebi svojstvene načine i uvijek si utirući neki poseban put, što je, međutim, rezultiralo time da su se velike količine istarskog tartufa na najuglednijim sajmovima u Europi prodavale kao pijemontski ili francuski. Zigante je to promijenio i svojom knjigom dodatno promiče da se svugdje treba promicati bijeli i kvalitetan tartuf Tuber magnatum Pico koji potječe upravo iz Istre, poručio je Milotić.

Zigante započinje knjigu vrednujući tartufarsku baštinu. Donosi prve opise tartufa, recepte s tartufima, naznake staništa te način konzumacije i dostupnost na trpezama gurmana počevši od grčkih i rimskih vremena. U tome povijesnome hodu dotiče se i srednjeg i novoga vijeka te načina kako su tadašnji kulinari i gurmani vrednovali tu namirnicu i odnosili se prema njoj. U biti, rekao je Milotić, time slijedi i razvoj nauka o tartufima i pojavu prvih studija o njima. Posebno je zanimljiva povijest tartufa u hrvatskim krajevima koji su u trgovačke gradove na obali, poput Dubrovnika, dopirali još od novoga vijeka, međutim, posebno u kontinentalnoj Hrvatskoj tartufi se na tržnicama i gospodarskim časopisima pojavljuju u doba Austro - Ugarske Monarhije, otprilike od druge polovice XIX. stoljeća.

U središtu knjige, napominje Milotić, je i Istra i ovdašnja tradicija tartufarstva. Vrlo pronicljivo i zahvaljujući svojem gotovo pet desetljeća dugom tartufarskom iskustvu, Zigante opisuje okolnosti pronalaska tartufa u Istri te okolnosti kada su ljudi iz Istre shvatili o čemu je riječ. Do kasnih 20-ih godina XX. stoljeća u Istri su tartufi bili samo bezvrijedni krumpiri koji smrde (patate che spuzzano). Jedna zgoda, koja se po svoj prilici dogodila 1929. godine, to je promijenila... (Gordana ČALIĆ ŠVERKO)

Povezane vijesti

• Sajam tartufa u Livadama- centru svijeta tartufa
• LIVADE Gljiva koja raste pod zemljom, skupocjena je i poput zlata mjeri se na grame: za prvu klasu 22.800 kuna!