VELIKA PREDSTAVA U ARENI
FOTO, VIDEO / Film o čuvenom Titovom brodu sadrži senzacionalne arhivske snimke. SVJETSKA PREMIJERA BIT ĆE NA FESTIVALU U PULI 20. SRPNJA
Dokumentarni 59-minutni film "Galeb" u režiji Ivana Živkovića Žike premijerno će biti prikazan na predstojećem Pulskom filmskom festivalu u Areni za 12 dana, u ponedjeljak 20. srpnja u 23 sata.
Priča je to o brodu s kojim je Tito putovao 14 puta, posjetio 18 zemalja na tri kontinenta, pristavši u 29 luka (u neke više puta) u 479 dana plovidbe.
Na tim putovanjima dogovorio je Pokret nesvrstanih, najveći svjetski savez zemalja nakon Ujedinjenih naroda, tadašnji treći blok Hladnog rata. U taj savez su ušle su mnogoljudne svjetske sile: Indija, Indonezija i Egipat, a okupili su i veliki broj tada dekoloniziranih zemalja svijeta. Jugoslavija je bila lider Nesvrstanih, a Tito njihov vođa.
Uoči svjetske premijere razgovarali smo s redateljem, scenaristom i producentom Ivanom Živkovićem Žikom (Šibenik, 1982.). Njegov prvi film bio je dokumentarac o Ćiri Blaževiću u kojem je "hvatao" show koji je Ćiro napravio u Bosni i Hercegovini dok je bio tamošnji izbornik. Autor je uspješnog dokumentarnog serijala "Varoški amarcord" koji se prikazivao na HRT-u. U četiri epizode serijal se bavio fizikom i metafizikom pomaknutog kvarta "Varoš" u četiri dalmatinska grada: Šibeniku, Splitu, Sinju i Zadru. Vodeća epizoda, iz koje je i krenuo serijal, priča je o zajedničkom odrastanju fantastičnog trojica popularne kulture - Arsena Dedića, Vice Vukova i Miše Kovača koji su rođeni u krugu 50 metara šibenskog Varoša.
Intervju s povjesničarom Tvrtkom Jakovinom
- Nisam napravio ideološki film. Ovaj je film lišen stavljanja Tita u bijeli ili u crni format, što me inače strašno živcira. On je kao povijesna ličnost imao i dobre i loše osobine. Ja osobno sam potpuno lišen i privilegija Titovog doba i obiteljske žrtve Titovog režima. Ne nosim nikakav teret svojih očeva ili djedova. Potječem iz radničke obitelji, čiji su članovi postali privatnici čim se to omogućilo, kaže redatelj Ivan Živković, koji je rođen dvije godine nakon Titove smrti.
Pojašnjava da je snimanje dokumentarca bila ideja njegovog pokojnog kolege i prijatelja Denisa Kuljiša.
- U jutro tog dana pred noć u kojoj se srušio, Denis Kuljiš je nazvao: "Žiko, sve je spremno". Luksuzna jahta "Seagull 2", zapravo nekadašnji brod "Vladimir Nazor", koju je Juroslav Buljubašić obnovio pa joj dao ime po uzoru na Titov original, čekala nas je u Boki Kotorskoj, simboličnom mjestu, iz kojeg je Tito 1953. krenuo "Galebom" na povijesni susret u London Churchillu, pojašnjava redatelj Živković. Na toj su jahti snimili sugovornike, pa i vlasnika Buljubašića koji je zanimljiva pojava: brodovlasnik, kapitalist, a titofil.
Na Titu je Kuljiš radio pet godina, objavio dvije knjige, a film o Nesvrstanima trebao je biti jedan od derivata tog bavljenja. U filmu je trebao biti u formi naratora, moderatora, provokatora, s upečatljivom pojavnosti.
Snimanje filma u Rijeci
- Bez Denisa, film za mene u tom trenutku nije imao smisla, a onda je na sahrani njegova udovica i još nekoliko ljudi izrazilo želju da bi bilo lijepo to napraviti. Upustio sam se u tu priču i sad mi je drago da je film snimljen. Da je Denis ostao živ, film bi zasigurno bio drukčiji, s njegovom autorskom personom. Kuljiš se trebao odjenuti u neki afrički plemenski haljetak što ga je kupio na internetu, da bude u duhu teme i da paše uz glazbu etiopijskog jazz genija Mulatua Astatkea, kojeg smo obojica obožavali i u filmu našli mjesto za njegov sound, kaže redatelj Živković.
Predstavljajući sugovornike u filmu, prvim navodi posljednjeg živućeg aktera tih događanja Budimira Lončara, Titova diplomata koji je gradio Nesvrstane, zatim beogradskog redatelja Stanka Crnobrnju, sina Bogdana Crnobrnje, Titovog sekretara, koji je po očevim bilješkama objavio knjigu o Nesvrstanima.
U filmu govori i Tanja Petovar, legendarna beogradska odvjetnica i aktivistica, kćerka Titovog generala Rudolfa Petovara, koja je odrasla u kući do Titove na Dedinju, provodila ljeta na Brijunima i dječjim očima gledala partijsku nomenklaturu, da bi 1968. s Latinkom Perović demistificirala svijet koji je bio zatvoren za šire mase. Sugovornik u filmu je i Stjepan Mesić, posljednji predsjednik Predsjedništva Jugoslavije i tajnik Nesvrstanih.
Živković ističe impresivan arhivski materijal, pogotovo jer je sniman vrlo profesionalno.
Sugovornici u dokumentarcu i redatelj Živković skroz desno
- Ti materijali danas izgledaju kao kvalitetno režirani igrani film. Tito je na sva svoja putovanja vodio snimatelja Stevana Labudovića. Neke su snimke baš senzacionalne i dosad neviđene, ističe redatelj, dodajući da i Filmske novosti, kao i Muzej Jugoslavije u Beogradu, imaju prave dragulje za ovu temu, te da i britanski Fate ima sjajne snimke Tita s putovanja "Galebom" 1953. u Londonu, gdje drži govor na engleskom.
Govoreći o luksuzu Titovog broda, Živković pojašnjava da "Galeb" i nije rađen da bude ekskluzivan. Bio je to teretni brod, vozio banane, pa ratni brod, pa potopljen i izvučen iz mora te "prokuhan" da se očisti od soli i obnovljen tek 50-ih kada ulazi u funkciju rezidencijskog broda koji je bio glavni instrument u tom velikom Titovom projektu stvaranja trećeg svjetskog bloka.
- Luksuzno je bilo u dijelu Titovih odaja, njegovom salonu s kinoprojektorom, dvije sobe za njega i suprugu Jovanku. U sredini je bio salon gdje je primao državnike na razgovore. Kupaonica mu je bila ekstra dizajnirana za to doba. Što ste bliže stroju, sve postaje mizernije, veli Živković. U filmski atraktivnoj dionici, povjesničara dr. Tvrtka Jakovinu snimatelj Lutvo Mekić snimio je kamerom iz ruke za njegova ulaska sa svjetiljkom u utrobu broda.
Saznajemo i da se pričalo da Tito nije baš dobro podnosio more, posebno duga putovanja "Galebom" koja su znala trajati mjesecima, uz mijenjanja klimatskih zona. Češće je putovao brodom nego avionom jer su njegovi izlasci u lukama bile predstave. "Galeb" je za putovanja imao obrambene brodove sa strane, kao i brod bolnicu s najboljim kirurzima u slučaju da se Titu nešto dogodi. Neki od sugovornika smatraju da je postojao i Titov strah od atentata, da je mislio da bi mu avion mogli oboriti i da je brod sigurniji način putovanja.
Buljubašićev brod Seagull 2
- Titov vladalački stil bio je faraonski, a s tim u skladu bio je i njegov nastup u lukama država u koje bi uplovio sa svojim rezidencijalnim brodom i pratećom mornaričkom flotom, uz avione dalekog doleta koji su pratili njegove ekspedicije, kaže Živković. Anegdota s "Galeba" svakako je i svojedobni slučajan pad Titovog admirala s broda u more, kada se doznalo da ne zna plivati.
Brod "Galeb" bio je važan instrument realizacije Titove vanjske politike, od trenutka kad je s njim pošao na prijelomno putovanje u Veliku Britaniju 1953. godine i tamo teatralno uplovio Temzom, pa ondje s Churchillovom vladom dogovorio repozicioniranje Jugoslavije u međublokovskim odnosima. Čim je postigao dogovor s Churchillom, isplovio je u Solun, Atenu i Istanbul te uspostavio Balkanski pakt u obrani od sovjetske intervencije.
Redatelj Žika na Galebu
No, odmah poslije toga poći će na dugo putovanje "Galebom" u Indiju i Burmu, s pristajanjem u Suezu prilikom povratka, kad se upoznao s pukovnikom Naserom, koji još nije preuzeo vlast u Egiptu. Nitko još nije razumio smisao tog posjeta kojim se počela uspostavljati njegova politika međublokovske nesvrstanosti, koja će biti formulirana tek u budućnosti.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
